Emina Selimović

Izbor

.

.

.

Navika

.

Posredstvom drugih ljudi učimo
Nove oblike ponašanja
Tako ja naprimjer
Volim da mašem kroz prozor auta nepoznatim ljudima
Jer znam da će cijeli dan misliti o tome
Kako me znaju, odakle
Volim još
Da kažem
umro si za mene
Danas
I onda sutra opet te primim u svoj život.
Ti pak voliš da kažeš
Svaka čast
Na moje vrline
I pitaš šta ja mislim o svemu tome,
Pa nestaneš prije odgovora.
I tako jednom usvojimo nešto
Što nam poslije ne zahtijeva nikakav napor.

.

.

.

De facto eskapizma

.

Desilo se svašta
Kuća sa terasom i cvijećem na terasi
I crnim autom na putu ispred kuće

Desilo se svašta
Zamišljala sam da ti imaš krila
I da te onda zagrlim
Pa vidim da su stvarno tu

Desilo se svašta
Saznala sam kakav si
Kad si ljut
Kako ti se donja usna trese i zauzmes pozu ježa s ispupčenim bodljama

Desilo se svašta
Sanjala sam kako mi
Griješ stopala i puštaš da uđem u tvoj život

Desilo se svašta
Rekao si mi koja ti je omiljena boja
A ja sam se sve vrijeme plašila da ćeš izblijediti

Desilo se svašta
I opet je kraj
Ali to je dobro
Imala sam nešto
što će mi nedostajati

.

.

.
Lice koje će me spasiti 

.

.
Abdulahu
Sin moje drugarice
mnogo voli proljetne mace
tako da u danima proljeća
sjedimo na livadi i pušemo.
Zamišljam da sa svakim puhanjem
vjetar odnosi
ono što je na mojim plećima
i sve sam bliže suncu.
Istina,
vjetar nema lice,
ali moj Spasitelj ima,
i to najnevinije.

.

..

San

.

Kada su u dolini procvjetali
svi plavičasti cvjetovi,
i činilo se da je nebo pod mojim nosem
usnila sam san
o čovjeku koji je nabavio
jato bijelih golubova.
Rekla sam:
Oni su vjesnici loše sreće, uzmi sive.
Ali čovjek je samo odmahnuo glavom
i pomislio:
Ja volim bijele
Dok je neba nada mnom, uzimaću bijele.
Od tad, stalno gledam u nebo
i čekam tugu i smrt
ne bih li ponovo susrela
čovjeka iz sna
koji je mirisao na bergamot.

.

.

.
Izbor

   

………………………………………………Hadžiji Amiru

.

Misleći o životu i smrti
mislim o priči koju mi je ispričao
moj prijatelj, hadžija.
Kaže da je
halifa Harun er-Rešid jedan dan
posmatrao svoga brata
kroz prozor
dvorca.
Ovaj bi uzeo balvan sa jedne strane
i podigao ga.
Zatim sa druge strane
i opet učinio isto.
Zatim je balavan uzeo na sredinu
i nikako ne uspijevajući da ga podigne.
Halifa je poslao po brata, te zahtijevao objašnjenje
za te besmislice.
A brat mu reče:
Jedan kraj je ovaj svijet.
Drugi kraj je onaj svijet.
I jedan i drugi mogu podići,
ali oba zajedno ne.
Moje misli ne traže dokaze,
samo su na stad by-u.

.

.

.

.

.


Emina Selimović

Rođena 1991. godine u Zenici. Završila Filozofski fakultet u Zenici, odsjek za bosanski/hrvatski/srpski jezik i književnost, i time stekla zvanje profesora za bosanski/hrvatski/srpski jezik i književnost. Oblast kojoj je više posvećena je književnost, bavi se pisanjem poezije i dobila jednu od najznačajnijih nagrada za poeziju u Bosni i Hercegovini, nagradu Mak Dizdar za neobjavljenu zbirku. Nakon osnovnog studija u Zenici, završila i postdiplomski studij na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, na odsjeku Književnosti naroda BiH. Odbranila magistarski rad pod naslovom „Elementi postmodernizma i nova osjećajnost u poeziji Zilhada Ključanina“ kod prof. dr. Sanjina Kodrića. Zbirka poezije „Genocid u Crazy Horesu“ joj je objavljena 2016. godine u izdavačkoj kući Dobra knjiga. Dobila prvu nagradu na Ratkovićevim večerima poezije u Bijelom Polju za drugu zbirku „Ademove suze“, koja je objavljena 2018. godine u Bijelom Polju. Godine 2018. objavljena joj je i treća knjiga, prerađena verzija njenog magistarskog rada, pod naslovom „Postmodernizam i nova osjećajnost u poeziji Zilhada Ključanina“. Objavljivala tekstove i poeziju u bosanskohercegovačkim časopisima, kao i časopisima regiona.

Sva prava zadržana © 2006-2019 Eckermann ISSN 2466-3220 (Online) Objavljivanje časopisa pomaže Ministarstvo kulture i informisanja