Irfan Kasumović

Mirenje sa sobom

.

.

.

Irfan Kasumović rođen 1983. u Doboju. Diplomirao i magistrirao na Akademiji dramskih umjetnosti u Tuzli gdje danas radi kao viši asistent na glumi. Igrao u četrdesetak prestava i šest filmova; snimio nekoliko radio drama.

 

 

Gdje je Vaše djetinjstvo?

 

Moje djetinjstvo je obilježio strašni rat koji je sve nas na neki način oštetio. Iz tih razloga sam od tih nedaća i loših stvari bježao u svijet koji je stvorio Branko Ćopić i slični pisci. Imam i danas sabrana djela Branka Ćopića, i to mi je najvrijednija sačuvana stvar iz djetinstva, koja mi uvijek vrate bezbrižnost i vedriju stranu u život. Tako da odgovor bi bio vjerovatno u mašti i fragmentarnim sjećanjima.

.

 

Omiljena igračka?

.

Omiljena igračka i prva koje se sjetim jeste mali zeleni vitez sa oklopom i mačem. Nekako mi je stalno prisutna slika te igračke kada pogledam trgovine igračaka ili djecu koja se igraju.

 

.

Da li ste imali ljubimca u djetinjstvu?

,

Brat i ja smo dobili na poklon pudlu koja nas je stalno pratila i postala nam čak i prijatelj i saučesnik u našim dječijim pustolovinama. Nakon nje, vremenom sam sve životinje distancirao od sebe. Danas sve životinje volim, ali na metar udaljenosti.

.

 

Ko su Vaši preci?

.

Moji preci su bili porijeklom iz Doboja. Potičem iz radničke porodice, a djed i pradjed su bili poljoprivrednici i imali ogromnu zemlju. Znam da je porodica u Doboj došla iz Travnika, a kroz neke razgovore i susrete sa ljudima koji nose isto prezime dobio sam informaciju da naša loza u Travnik je došla iz Bijelog Polja. Inače, jedan od životnih zadataka koji želim ostvariti u budućnosti jeste ispitati i utvrditi porodično stablo. Poznavati korijene je elementarna kultura i pitanje identiteta.

 ,

 

Bajka?

 

Bajka koja mi svako malo odzvanja u glavi jeste Tamni vilajet. Ko uđe pokajati će se, ko ne uđe pokajati će se. U tu pouku stane čitav život.

 .

 

Kada ste poželjeli da glumite?

 

Kao dijete gutao sam filmove, i za razliku od mnoge djece, sate sam mogao provesti na jednom mjestu gledajući magiju i svijet filma. Mislim da je neka prva želja se tada rodila. Čovjek koji je jedan od glavnih krivaca što sam danas glumac je moj profesor jezika iz srednje škole Munib Milinkić. On je nas par uočio i pozvao da učestvujemo u nekim školskim predstavama. Desila se magija, ljubav, koja i danas traje.

 

Šta je to glavno čemu Vas je naučio Vlada Kerošević?

.

Moj profesor glume me je mnogo čemu naučio. Ono što me i danas fascinira i što i danas učim od njega jeste radna etika, profesionalizam, i ogroman rad i posvećenost. Postulati profesionalizma uvijek čovjeka spašavaju bez obzira u kojim uslovima i okolnostima stvarao. A energija koju prof. Vlado i danas ima je veća od mnogih energija mladih ljudi. Takav bih i ja volio biti.

 

.

A Fadil Hadžić?

.

Bez obzira koje društveno uređenje bilo, problemi običnog čovjeka su isti. Nepravda je uvijek prisutna. Zlo je uvijek prisutno. I Fadil Hadžić me je naučio da se nekada velike istine i teme učinkovitije obrade i plasiraju kroz žanr komedije.

.

 

Kada je glumcu najteže?

.

Ne bih da zvučim materijalistički, ali glumcu je nateže kada se ne bavi i ne radi ono što mu je profesija. Meni je najteže nekako nakon predstave, kada se čovjek osjeća praznim, razgovarati i družiti se s ljudima. Sve više osjećam potrebu za osamom.

 

Koji je od tuđih života najviše uticao na Vaš život?

.

U posljednje vrijeme, ništa me nije pomjerilo kao knjiga/biografija/život Bekima Femiua Blistavo i strašno I i II. Moram priznati da nakon toga sam presložio sebe i svoj pristup životu. Ne zaboraviti ko si. Cijeniti sebe. Raditi. Biti čovjek. Genijalne pouke koje izbijaju iz genijalnih knjiga.

.

 

Šekspir?

.

Zaista najveći dramski pisac svih vremena. Stalna inspiracija. Jedna od najvećih zamki i izazova za svakog glumca. Svako čitanje i svaka nova analiza mi otkriva novo značenje i novi svijet.

 

.

Vjerujete li pozorišnim kritičarima?

.

Poštujem bilo čije mišljenje. Kada se baviš ovakvim poslom moraš prihvatiti činjenicu da svako ima pravo da kaže i procijeni tebe i tvoj učinak. Prihvatam svaku kritiku, i vjerujem ako je bazirana na činjenicama.

 

.

Knjiga koja Vas je ostavila ravnodušnim?

.

Moram priznati da nisam pretjerano veliki ljubitelj ruske književnosti. Recimo, nikada nisam imao oduševljenost Anom Karenjinom. Ne umanjujem kvalitet, ali sam ostao poprilično ravnodušan.

.

.

Film kojem se vraćate?

 

Kum. Nisam siguran koliko sam ga puta odgledao, ali svaki puta me prikuca za ekran.

.

.

Šta upitati Filipa Latinovića?

 .

A šta ako nije sve besmisleni haos?

.

.

Nosorog ili Ćelava pjevačica?

 .

Nosorog. Meni inspirativniji i aktualniji.

.

.

Gdje živi muzika?

 

Muzika je dio nas. Živi u nama. Oko nas. I bez nje život bi bio isprazan i monoton.

.

.

Da li ste usamljeni u monodramama?

 

Ne. Najveći strah i izazov do sada mi je bila monodrama. To je čitav jedan svijet sa nizom likova. Uzbudljiv i nepredvidiv rollercoster koji izvlači maksimum iz mene.

.

.

Očekujete li da Hollywood dođe u sjenu Bollywooda?

.

Pa i ne baš. Hollywood je mašinerija koja će sve učiniti da i dalje zarađuje novac. Prilagođava se i trudi se ostati na vrhu.

.

.

Reditelji koje treba gledati?

 

Egon Savin, Jan Fabre, Sergio Leone, Terence Malick…Teško je izdvojiti i dug bi spisak bio.

.

.

Šta poklanjate dragim osobama?

 .

Knjigu. Meni je to najdraži poklon. I nema rok trajanja.

.

.

Uvreda koju ne možete zaboraviti?

 

Ima ih nekoliko. Najgore su one koje su u djetinjstvu bile zasnovane na imućstvu i tim nekim društvenim kastama. To će uvijek biti prisutno.

.

.

Da li Vas uznemirava prošlost?

 

Moram priznati da sam s godinama počeo se suočavati sa nekim sjećanjima, traumama i događajima iz prošlosti. Uznemiri ponekad, ali ću istrajati u mirenju sa sobom i sa svijetom.

.

.

Da li Vas hrabri budućnost?

 

Nekad hrabri, nekad plaši. Radom pokušavam napraviti bolju budućnost.

.

.

Šta nikada nikome niste kazali, a kazaćete Eckermannu?

 

…Nemaj straha, umiri se draga!

Od utvare to ti srce zebe…

.

Činimo dobro i dobro će biti.

.

.

.

.

……….Razgovarao Enes Halilović

.

.

.

.

.


Irfan Kasumović

Rođen 20.11.1983. god u Doboju. Osnovnu i srednju školu završio u Zavidovićima. Diplomirao na Akademiji dramskih umjetnosti u Tuzli 08. 7. 2006.god, u klasi red.prof. Vlade Keroševića, sa predstavom Eric Emanuell Schmitt-a „Enigmatske varijacije“, a magistrirao 30.09.2016. godine također na Akademiji dramskih umjetnosti u Tuzli. U pozorištu odigrao uloge u četrdesetak predstava među kojima izdvaja: Fadil Hadžić „Državni lopov“ režija: kolektiv, uloga Marko; Ivo Andrić i Nebojša Bradić „Prokleta avlija“ režija: Nebojša Bradić, uloga Muzafera; Safet Sijarić “Rod i dom” režija: Vlado Kerošević, uloga: Arslan Šipovčanin; Dževad Karahasan „Prikazanje“ režija: Vlado Kerošević, uloga Muselima; Miroslav Jančić „Bosanski kralj“ režija: Adis Bakrač, uloga Tripe; Bertolt Brecht „Prosjačka opera“ režija: Branko Šimić, uloga Edie; Edward Albee „ZOO priča“ režija: Damir Altumbabić i Irfan Kasumović, uloga: Jerry; Zlatko Topčić „Glavom kroz zid“ režija: Sead Đulić,uloga Adi Kolak; William Shakespeare „San ljetne noći“ režija: Armin Ćatić, uloga Egeja i Gladnice; Zlatko Dukić „Tajkun“ režija: Irfan Kasumović, uloga Čvorak i t.d. Igrao u kratkometražnom filmu „Put bez povratka“ režija: Enes Ates, uloga: Nazim; dugometražnom filmu „Hiljadarka“ režija: Nenad Đurić, uloga: Konobar; dugometražnom filmu “Mamonga” režija: Stefan Malešević, uloga: vlasnik pekare; kratkometražni film „Halal para“ režija: Sulejman Muratović, uloga: Čovjek; dugometražni film „Gorčina osvete“ režija: Damir Pirić, uloga: Bahrija; kratkometražni igrani film Azira Šabića „Kušlat“ režija: Sulejman Muratović, uloga: Adil i dr. Na televiziji vodio edukativne emisije „Megabajt“( TVTK) i „Restart“(BHT); snimio 2 pilot epizode igrane serije “Picigin” Šemsudina Gegića; režija: Šemsudin Gegić, uloga: Plovak; uradio naraciju za dokumentarni film „Mračna komora“ režija: Feđa Ibrišimović, nekoliko muzičkih i reklamnih spotova i t.d. Snimio nekoliko radio drama od kojih izdvaja radio dramu „Vampiri“ Darka Lukića, u režiji: Šemsudina Gegića, „Enciklopedija BH stvaralaštva“ režija: Šemsudin Gegić (obe u produkciji Radio Federacije BiH), „ Ja, mobitel“ režija: Robert Andrejaš (produkcija Akademija dramskih umjetnosti u Tuzli) i dr. Trenutno zaposlen kao viši asistent na Akademiji dramskih umjetnosti Univerziteta u Tuzli, na užoj umjetničkoj oblasti Gluma.

Sva prava zadržana © 2016-2017 Eckermann ISSN 2466-3220 (Online)