Gordana Benić

Nijemost

.

.

Svijet od papira

.

(U kasno ljeto, kad prolijeću kometi)

.

Valvasor, strastveni putnik i staretinar, sakuplja sve što je

otisnuto tiskarskom prešom: grafičke listove, šarene

zemljovide, rukom ispisane svitke

Svete sličice i prostrane mape s ucrtanim putovanjima prvih

istraživača; zavjetne poruke mornara čija sjećanja rube

brodolome, i otkrića novih kontinenata

Poput Gutenberga, ili Da Vincija, konstruira tiskarski stroj;

sastavlja ga od dijelova naprava za bojanje igraćih karata,

tiještenje vina i kovanje srebrnog novca

Premda nije bilo trgovca koji bi razumio takvu opčinjenost

svijetom od papira, Valvasor rado obilazi napuštena

ljetovališta. Običava pohoditi i mračne prodavaonice firme

Adams; to ga čini sretnim

Otkada je zvuk dalekih mora postao njegovo prostranstvo,

u sjeni pinija i modrih čempresa otkrio je snagu sredozemnih

gradova.

Pred izlozima sa zemljopisnim kartama sjene mu ljudskim

glasom šapuću: Valvasor, Valvasor!

U ovom trenutku lađari brode kroz maglu nad Canalom

Grande. Dobra im sreća!

U ljeto, kad prolijeću kometi, s prozorskog stakla Valvasor

sakuplja suze svetoga Lovre; kuća se tad ispuni čežnjom

.

.

Alvin, Amore, Golem i Alvaro

.

(Je li to početak budućnosti?)

.

Alvin je iz oblaka sumpornih para potonuo u dubinu; . u tami

nečega što se još ne razaznaje minerali svijetle u maglenim

kuglama; najstariji fosili plutaju između grebena pliocenskih

oceana

Amorf iz mora izlazi; sitan poput zrna, potapa se u tmini.

Kakva tlapnja: ovdje je trebala niknuti trava, preletjeti ptica ili

se učvrstiti kamen

Toliko o prividima nije znao Aristotel, niti Platon; a ni oni prije njih;

u težnji da otkriju elemente zraka, vode, vatre i zemlje

Je li to početak budućnosti? Golem izranja kao divovska

skulptura. Oživjeli demon sačinjen je iz mulja i gline; slijede

ga plesači, djeca i novi magi; svi premazani blatom

Alvaro sjedne u podnožje bezlisna stabla, vidi samo nekoliko

rupa na kori, potajni nacrt ukletoga zamka. U nutrini gomila

se modro lišće i šumovi diluvijskih kiša

Alvaro  zaboravlja vlastito ime, i kako se oglašavaju životni

oblici: hej, nemoj otići!

To je dobra vijest. Nikada nisi bio drugdje doli na Zemlji, niti

možeš postati nešto drugo; dakle, došao si zaboraviti!

.

Mračni kontinent

.

(U najdubljim pregradama duša)

.

Bratići Carlos i Eduardo djeca su Magellanosa: Kud god

krenu za njima pluta mračni kontinent

Nalik smrvljenom staklu premješta se uzduž meridijana

i paralela; gomila tminu u pregradama duša

Carlos i Eduardo rano se odvojili od biljaka, životinja

i kukaca; prebivaju tamo gdje silni vjetar i neprobojni valovi

odjekuju u tamnom krilu svemira

Na Kraju svijeta konačni su rtovi od skrutnute lave

podmorskih vulkana, reptili podižu davno potonuli kontinent,

novo sunce Lemurije

Priča se: u carstvu potopljenih gmazova polarni Zefir

raspiruje pijeskom zakrite duše mornara, razgrće nagorjele

olupine brodova

Bratići, Carlos i Eduardo s Južnoga pola nose zrcala za koja

se kaže da su crkvena, katedralna; i veliki kristalni luster

rađen u Punta Arenasu, na krajnjem zemaljskom jugu

Govore o polarnim noćima kada su žene Magellanosa nalik

vilama; satkane od niti mjesečine i od davnih uspomena

.

Ilaria Iluminista 

.

(Gdje i prašina opire se zemlji)

.

Ilaria, poznat kao iluminator, od najranije mladosti oslikava

listove papira čudesnim prizorima zemaljskoga sklada;

sastavlja magične sprave, proučava različitost između istine i

laži, stvaranja i opsjene

Ilaria, zvani Iluminista! Dođi na bedeme grada, gdje sjene iz

dubine privlači potajna snaga svemira, a tišina je starija od

čovječanstva

Gle, Ilaria; postoji li razlika između tajne našeg zaborava i

kozmičkog crteža? Astronomi ne govore o toj čudnoj pojavi;

kamen postaje lagan i otkida se s visokih pročelja, zvukovi se

gomilaju po kutovima širokih i praznih dvorišta; šumovi iz

zakrivenih kuća nalikuju zujanju pustinjskih insekata

Ilaria, pitaš se: je li to varka čûla ili kozmička opsjena?

Kakvim  je bićima napućeno to čudno mjesto gdje korak u

živi pijesak ponire, a prašina se opire zemlji

.

.

Opčinjeni Mjesecom 

.

(Kio, majstor prerušavanja)

.

Zaboravljena su naselja prvih geografa, isušene močvare

oko grada, nasuto morsko dno. Živi pijesak širi se i guta

kopna, tama potiskuje otoke i zvijezde, briše tragove zlodjela

Kamo su otplovili radosni glasovi; Aja i i i; miriše na mulj i

sagnjile trave

Zadržiš li dah, čuješ kako se drobi čvrsta opna planeta; jedini

poznati zvuk sličan je odjeku stolarskog alata

Kio, majstor prerušavanja, nakloni se i reče: Putnici, došao

sam kroza san iskušati tajne i vještine.

Pozvao sam Mjesec na utrku: nas je 1, nas je 3, nas je 1003

Konačno; presahnuli su vodoskoci, stabla i vidikovci

svjetlucaju u mraku

Na trgovima veliki srebrni kukci kotrljaju oblake, u zdencu se

ogledaju samo nujni kipovi i sjene

U vrijeme uštapa tjeskobni stvorovi rasplinu se nad ulicama;

stopala im ne dodiruju zemlju

To su duhovi budućnosti: zaključi Kio, majstor prerušavanja

Iza mog lica počinje prostranstvo

.

.

Puk je slušao vidovnjake

 

(Gradio se Titusov slavoluk)

.

Iz prastarog sna, protkanog nasiljem i zdvojnošću, izlaze

povorke robova. Privučeni mirisima ebanovine i malo

poznatih stvari tiho razgovaraju o gorčici i širokim listovima

što se namaču u amforama s vinom

Galerije Flor dovršio gradnju velebnog hrama; potom radnici

popločavali ulice. U ime upravitelja Filon je davao lažna

obećanja, a puk slušao vidovnjake

Neobični mesije propovijedali o apokaliptičnim vremenima

Filona je naslijedio Fest, a njega upravitelj Albib

Tamo gdje su ledine još prekrite makovima, gradi se Titusov

slavoluk

U tijesnim prolazima između zidova, uz Orfejevu liru ponekad

pjevaju demoni; očaraju divlje zvijeri, pokrenu drveće i stijene

Zarivši dugačke motke u crnu vodu, mjereći dubinu, otiskuju

se niz vodotoke

Na leđa im naleglo Nebo; mračni zavežljaj

.

Nijemost

.

(Nedovršeno kopno)

Prvi čovjek, stigao iza Heraklovih stupova, bio je ustrajan u

svojoj nijemosti

Kroz raspuklu zemaljsku ploču prenio je miris novih

kontinenata

Šutljiv kao nedovršeno kopno, moćan poput oceanskih

kornjača

.

.

Praluke sredozemlja

.

(Zemljovidi još nemaju imena)

.

Dajte mi olovku, nacrtat ću granice svijeta. Zaputiti se u

pustoš kakva je ovdje bila prije tisuću godina

Pred vratima pijeskom ispunjeno bespuće, ljudi se povezuju

znakovima; još se ne obraćaju Suncu ni raspuklim planinama

Pristižu prvi kolonisti: egzotične ekspedicije s teretom vlažne

lončarije, vonjem kožuha i zaparena sukna

Oko njih žute sjene razlivenih voda, tragovi bosih stopala

Rastresiti zemljovidi još nemaju imena, kao ni prve karte

drevnih naselja; kako nacrtati maglene obale Sredozemlja:

praluke Matrus, Tobir i Mars

.

.

Magleni anđeli

 

(Kao u filmovima art noir)

.

Magla je došla iz mora; kao u filmovima art noir nestale

cijele gradske četvrti

Magleni anđeli spustili se u ispražnjene trgove grada; tako

prozirni jedva se doticali kamena

Prizor je potrajao nekoliko sati: reljefi ograda i balkona,

urušeni kipovi i odlomci zidova, gomilali se posred ulica

U drugoj stvarnosti plašt magle stvorio je orijentalne vrtove;

ptice obdarene govorom glasale se u jedva vidljivim

krletkama

Oseka zaustavila brodove; daleko od obale nosači tereta

pohvatali pučinske zvijezde, na utvarnim dokovima palili

mutne vatre

Tilda je stajala nepomično; magla se skupljala oko njezine

haljine i otežalih stopala.

Činilo se da je pustinjska oaza

obdarena bojama; priviđenje središta

.

………………………………………………….Izbor sačinila Danijela Jovanović

.

.

.

.

.


Gordana Benić

Savremena hrvatska pjesnikinja čije se poetsko umijeće ogleda u formi pjesme u prozi, u kojoj na osobit način sastavlja i rastavlja svjetove i postiže domete najboljih svjetskih majstora ove forme. Objavila je petnaest poetskih zbirki, zastupljena je u brojnim domaćim i stranim antologijama suvremenog pjesništva. Njezina poezija prevedena je na desetak stranih jezika, a knjiga Kovači sjene - izbor iz opusa posvećenog Dioklecijanovoj palači u Splitu - objavljena je 2014. na francuskom jeziku. Za poeziju je nagrađena uglednim nagradama, a 2014. godine ovjenčana je Goranovim vijencem, najprestižnijom nagradom za cjelokupni pjesnički opus i doprinos hrvatskoj poeziji.

Sva prava zadržana © 2006-2019 Eckermann ISSN 2466-3220 (Online) Objavljivanje časopisa pomaže Ministarstvo kulture i informisanja