Miroslav Kirin

Putopis slobodnih leđa

.

.

.
Iz usta mi ispada jezik

.

iz usta mi ispada jezik
to više nije jezik to je golema jetra teleća
………..onog teleta što su ga zaklali prekjučer
uvjerava me mesar moje omiljene mesnice
………..ali ja u mesnicu niti nisam otišao

.
nemam ni omiljenu mesnicu

.
samo mi je jezik ispao iz usta

,
………..ta golema jetra

.
vraćam je u usta guram u grlo
odustajem kad shvatim da me guši
moj jezik ponovno ispada
vješa se plazi po vratu liže tijelo
moj jezik moj jezik moj preveliki jezik

.

.

Jalog br. 59

.

Ljudi su sami.
Žena koja jednom pa drugom cipelom udara u kutiju klima-uređaja ne bi li otresla
………..kamenčiće i grudice blata uvjerljivo govori o tome.
Ne možete je ne zapaziti.
Odjekuje to njezino kloparanje kao pucnjevi muškarca radosnog što mu se rodio
………..sin.
Zvuk krene, leluja na vjetru, udari u zid druge zgrade i vrati se kroz otvoren prozor
………..[čula ga je kad ju je zaobišao, lagano su joj se zatresla ramena].
Ženu možda i ne biste zapazili, čak i da visi s ruba balkonske ograde.
Pa štošta visi.
Jedna se stabljika vodene palme slomila napola pa i ona visi.
Kao i najlonska vrećica što ju je vjetar upleo u ogradu i napuhnuo.
Visi i sjena muškarca naslonjenog na ogradu [puši], opuštena sjena, dobro zna da se
………..od svog tijela ne odvaja tako lako.
Rekli bi sebi [poslije] da vam se učinilo da ste vidjeli svježe
………..oprano rublje kako vijori na vjetru.
I još biste dodali: ta žena neprestano pere.
Ali ubrzo biste primijetili kako je riječ o sasvim drugoj ženi.
Mada se mogu povući neke paralele između obje. I da je posve lako sve pobrkati.
Zasmetat će vam to lupanje. Ta neugodna pucnjava.
Možda izazove gnjev, izmami psovku ili komentar što će ga muž [na trenutak je
………..odložio novine i srknuo kavu] s balkona dva kata niže uputiti supruzi
koja upravo vješa oprano rublje na balkonu dva kata niže.
Da je htjela, učinila bi to unutra, na primjer u kuhinji ili predsoblju.
Ženino kloparanje ne računa na ravnodušnost. Mora se objaviti glasno.
Kad počne tući cipelom po kutiji, i kad prve grudice stvrdnute zemlje
………..počnu svoj let prema pločniku, ona slavi.

.

.

Ti, koja kosom mlataraš lijevo-desno

.

Ne daju mi čitati u tramvaju, a posebice ti, koja kosom mlataraš lijevo-desno.
Bacaš mi je posred stranice, pljuuus, nestaju sve riječi da bih podigao pogled.
Što bi rekla Jane Hirshfield, zašto sam zastao
………..usred njezine pjesme To Judgment: An Assay?
Ti mi svojom kosom mijenjaš život,
………..kao što «artičoka mijenja okus
svega što se jede poslije nje», kaže Jane.
Kosa je čudne naravi, prividno mrtva: možeš je rezati, paliti, a ipak raste.
I onda je moji živi prsti prevrću, zapliću se u nju, upliću svoj život, tuđi život,
………..mijenjaju im okus.
Recimo da ti odjednom poželim vidjeti lice dok zabacuješ kosu.
U najboljem slučaju mogu se nadati
………..tek bljesku tvojih ruku, koje će se pojaviti iznenada,
podignuti kosu, prstima je pročešljati,
………..a onda opet pustiti da pljusne
preko stranice knjige, nemilosrdno,
poput vode što ju na kraju smjene u brijačnici
iz kante izbacuju na ulicu.

.

.
Putopis slobodnih leđa 

.

kad slobodna su mi leđa
po njima ne poskakuje krumpir
i rajčice ne strepe da će ih zgnječiti
kad slobodna su mi leđa
prsti u sandalama slobodno ispadaju
bicikl ide sam od sebe
možda i mene dovede sebi
kad slobodna su mi leđa
i svi drugi su bar malo slobodniji

.

.

Noć, jutro, poslijepodne

.
U noći se koraci ubrzaju.
Ujutro sam već umoran.
Popodne, kad se počnem
zagrijavati za noć,
lagano, posve lagano
potečem iz slavine.

,

.
Nedjelja

.
Pomislio sam da je nedjelja
Nisam otišao na posao
Nitko se zbog toga nije požalio
Nedjeljom se ne gunđa
Ulica je bila mirna nisu rušili stabla
Djeca su još spavala
Izišao sam baciti smeće od cijeloga tjedna
Brinulo me ipak što u mojoj vrećici
Nisu bile subotnje novine
Nije to bila ni moja vrećica
Iz čije sam kuće zapravo izišao

.

.

Razlog

.
Ja imam jedan razlog dovoljan
Dovoljan da vas sve mirno prebijem
Prebijem li vas sve hoću li ja biti
Biti sam sebi dovoljan da ostanem

Ostanem živjeti sa svojim razlogom
Razlogom koji mi ne da da mirujem
Mirujem od jutra do večeri a ujutro
Ujutro krećem s revolucijom brate

Brate, nađi i ti svoj dobar razlog
Razlog koji će ujediniti sve nas
Nas koji smo od rođenja u potrazi
U potrazi za svojim pravim mirom

.

.

Prijevoji mišljenja od 4 do 5 
.
Baš me muči to mišljenje
To beskonačno razmišljanje
Savijam se lakše od gume
Preuzimam sve oblike

Danas sam, eto, vunena vesta
A ti si čelična štanga
Trljam se o tebe zdesna
Trljam se o tebe slijeva
Frrrr baš je električno

.

.
Jabuka i konj 

.
Da bih doznao što je jabuka
Moram je zagristi
Da bih doznao što je konj
Moram ga zagristi

Ali na konju jaše pustopašni Josip Sever
Da bih doznao što je pustopašni Josip Sever
Moram ga zagristi

A u Josipu Severu je diktator
On će mene ugristi
Jer diktator je prazna siva ploča
Diktator je smrznuta ravnica
I otud nema se više kud

.

.

Potraga

.

A kako kako opet
A kako naš brat otac sin muž šogor
A kako naša sestra majka supruga ujna
A kako sve u jednom a nigdje i nitko

A kako kao u zemlju propao
A kako kad grad pun postera a još i na radiju
A kako kad svi sad znaju to lice
A kako kad čudna fotka a kako nepoznat

A kako kad odjeven u plavu trenirku
A kako kad odjeven u bijelu majicu i crne tenisice
A kako biti različit a opet prepoznat
A kako kad se o tome neprestano govori i šapće

A kako kad još samo nekoliko dana
A kako kad već netko drugi sličan čeka
A kako kad nema pravog razloga
A kako kad čovjeka nema i nema

.

.

.

.

.


Miroslav Kirin

Pjesnik, prevoditelj i prozaik, diplomirao je engleski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavio je osam pjesničkih zbirki, fotoesejističku knjigu, slikovnicu (koautor umjetnik Mingsheng Pi) i roman "Album" (2001). Tekstovi su mu prevedeni na brojne jezike. Živi u Zagrebu.

Sva prava zadržana © 2016-2017 Eckermann ISSN 2466-3220 (Online)