Andrej Ljubka

U redu za muzej

.

.

.

U redu za muzej

.

A ne možeš joj tako odmah reći da je ona –
Vruća stvar:
Sa pravougaonim naočarima, u nekim dugim
Šorcevima, majici (za dvije veličine većoj)
Sa natpisom I love Paris, u sandalama, sa likom
Klasične učiteljice (iz porno filma).
Na to sam i nasjeo.
Pa ne možeš joj tako odmah reći da je ona –
Vruća stvar:
Sa malim razmjerom grudi
(pa, istinu govoreći, moje su veće!)
Sa debelim turističkim vodičem u rukama,
Bez ikakve šminke.
Na to sam i nasjeo.
A ne možeš joj tako odmah reći da je ona –
Vruća stvar:
Posebno kad cijelog života čekaš Španjolku,
A ona je Britanka.
Kad voliš brinete,
A ona je plavuša,
Kad ona tebe uopšte ne gleda.
Na to sam nasjeo.

.

.
Večera za dvoje

.

I ja bih mogao biti crni narkodiler
Ovdje u Klivlendu, država Ohajo. Slušati svoju muziku
U salonu kola, tražiti nove adeptive, davati im
prašak, a na Dan zahvalnosti pozivati svoje najbliže
prijatelje – prostitutke – kući, darovati im figurice anđela
i aromatične svijeće; dugim večerima gledati
na dvorište, put, iz dokolice čitati natpise na pivskoj konzervi
u svojim rukama, zaspivati u nekom idiotskom šou razgovoru.
Ili bih mogao negdje raditi na benzinskoj stanici u planinama
Bosne i Hercegovine, srdačno se pozdravljati sa klijentima, poznavati
sve u okolini Banja Luke, saznati svakodnevne vijesti sa malog
Radioprijemnika, poslušati izjutra pjesmu i cio dan pjevati:
„Sarajevo, srce moje“, učiti svoju djecu da pravilno bacaju nož,
Love ribu i beru jagode, jedno veče provjeriti da li
Ona znaju napamet riječi nacionalne himne, a zatim rado im
Podijeliti čokoladne bonbone. Pretpostavljam da u bilo kom
od mogućih života ti bi trebalo da se pojaviš. Da dođeš za dozu
ili zbog popravke svog auta. Da budeš prostitutka ili samo sestra.
Da budeš ćerka. Da vodiš idiotske šou razgovore poslije ponoći.
Da pjevaš u crkvenom horu. Da budeš zvijezda sa najpoznatijim
Hitom „Sarajevo, srce moje“, kojeg sam, čuvši ga na radiju,
potom cijelog dana gukao u jednom dahu.
Mislim da bi trebalo da se obavezno pojaviš u svakom od
Mojih mogućih života, čak i ne mislim, uvjeren sam u to.
Al izašto se ne pojavljuješ sada, zašto uvijek kasniš
Dvadeset minuta, večera je već hladna?!

.

.

………………………………Sa ukrajinskog Blagoje Vujisić

.

.

.

.

.


Andrej Ljubka

Andriy Lyubka, rođen 1987. godine. Ukrajinski pesnik, pisac i esejista. Objavio je nekoliko zbirki poezije, priča i eseja. Dobitnik više nagrada i književnih priznanja. Prevodilac sa poljskog, hrvatskog, srpskog, engleskog i kustos dva međunarodna festivala poezije. Živi u Uzhduju.

Sva prava zadržana © 2016-2017 Eckermann ISSN 2466-3220 (Online)