Ferid Muhić

Vladari i filozofi

.

.

Najbolji su oni vladari koji su često u društvu filozofa.

I ujedno, mutatis mutandis, najgori su oni filozofi

koji su često u društvu vladara.

.

.

         Najbolji su oni vladari koji su često u društvu filozofa! Žagor zamuknu, sve glave se okrenuše, a svi pogledi uputiše u pravcu autora britkog aforizma. To je gromkim glasom viknuo jedan od onih umreženih intelektualaca filozofa, pisaca, mladih i ne tako mladih lidera i td.) koji je već stekao reputaciju najuticajnijeg od svih savremenih filozofa sa ovih prostora. Proslavio se tezom da je sve u ovom svijetu puki konstrukt, osim konstruktora dotične filozofije. Krupan i visok, lavovske glave obrasle u kovrdžavu kosu i istu takvu bradu izgledao je veoma impresivno

         – Jer vladari posjeduju moć ali ne i mudrost, dok filozofi posjeduju mudrost ali ne i moć! — koristeći trenutak tišine, razvio je do kraja implikacije iz svog silogizma.

         – Sjajno i bajno! – to je dobacio jedan režimski visoko kotiran fliozof. I odmah zatim produžio:

         – Eto sjajne prilike da pozovemo predsjednika i premijera države domaćna, ili da zatražimo oficijalni prijem kod njih, u ime filozofa svijeta! Tako ćemo ove vladare promovisati u sam vrh, nije pretjerano reći: u elitu svjetskih lidera! Zamislite samo kakav publicitet će oni dobiti i koliko će im skočiti rejting ne samo u sopstvenoj državi nego i na međunarodnoj sceni, kada narednog dana poslije audijencije na filozofske delegacije, osvane na vodećim TV kanalima svijeta i naslovnim stranicama najtiražnijih njihovo družnja sa vodećim filozofima svijeta, fino spakovano u priču o njihovoj otvorenosti za mudrost filozofa!

         – Dame i gospodo, cijenjene kolege, dozvolite mi da primijetim da je ovo sjajna, u biti jedinstvena prilika u cijeloj dosadašnjoj povijesti svijeta, za realizaciju drevnog Platonovog ideala, sna svih filozofa o spoju filozofije i politike, mudrosti i snage! Jer, ako ovom inicijativom obuhvatimo najprije sve vladare najprije se vladare najmoćnijih država svijeta, a zatim, postepeno, i sve vladare svih država svijeta, eto ispunjenja Platonovog sna! – Ovo je izgovorio, odmjereno i dostojanstveno, kako je njegovom statusu i dolikovalo, bard jednog od klasičnih filozofskih pravaca, sada smatranih već pomalo démodé i retro.

         – Pređimo smjesta u akciju! — uzviknu sa iskrenim žarom mladi perspektivni asistent poznatog profesora sa vodećeg svjetskog univerziteta. Blistavih očiju, uzdignutog čela, ozarenog osmjeha, momak je bio istinsko oličenje energije, optimizma i mladosti, i samom pojavom je ulivao beskrajno povjerenje u istinitost alegorije o filozofskom kamenu i vječno mladoj filozofiji! Stariji ga smjesta zadužiše da koncipira i biranim riječima formuiše plemenitu ponudu filozofa za pomirenje sa vladarima, starim, notorno ozloglašenim neprijateljima filozofije.

         – Naslovite našu povelju vladarima ovako: Prijedlog za vječni mir i bezrezervnu saradnju vladara i filozofa za dobrobit svih naroda svijeta! Grmnu najuticajniji od svih savremenih filozofa, pa dodade žovijalno:

         – Kad je konstrukt neka bude konstrukt sa muzikom!

         Ali, od ovog sjajnog konstrukta, sudbina htjede da ne bude ništa! Taman kad je povelja već bila sročena i dok su na njen tekst eminentni filozofi iz cijelog svijeta počeli stavljati svojeručne potpise naliv-perima marke Monblanc, stvar pokvari jedan tihi filozof koji je, odsutnog izraza, cijelo vrijeme pućkao svou lulu, sljedećim riječima:

         – Obratite pažnju, prije nego tu povelju pošaljte i prije nego se desi to veliko druženje, na imanentno kontradiktorni karakter one rečenice koja vas je dovela u filozofski zanos sličan onom koji su drevni filozofi nazivail Sobria ebritas ili trijezno pijanstvo, te ste poželjeli da se družite sa vladarima, a koja ima i svoj kontrapunkt. Citirana u cjelosti, ta misao nas obavezuje da zaključimo sljedeće:

         Najbolji su oni vladari koji su često u društvu filozofa. I ujedno, mutatis mutandis, najgori su oni filozofi koji su često u društvu vladara!

.

.

.

.

.


Ferid Muhić

Rođen je 1943. godine u selu Mahoje kod Zavidovića, Bosna i Hercegovina. Predavao je na Univerzitetu Sv. Kiril i Metodij u Skoplju, te na drugim univerzitetima širom svijeta, kao što su: International Institute of Islamic Thought and Civilization u Kuala Lumpuru, Florida State University, Syracuse University, te na univerzitetima u Jugoistočnoj Evropi. Uže oblasti njegova interesovanja su savremena filozofija, kulturna antropologija, estetika, politička filozofija i filozofija religije. Objavio je više djela iz navedenih oblasti, kao i više književnih djela, među kojima su: "Kritički metodi", "Filozofija ikonoklastike", "Motivacija i meditacija", "Štit od zlata", "Noumenologija tijela", "The Study in Fragmentation and Despair", "Logos i hijerarhija", "Mišljenje u akciji", "Smisao i vrlina", "Filozofi utješitelji", "Filozofija religije u njemačkom klasičnom idealizmu", "Ex cathedra", "Falco Peregrinus", "Sto koraka iznad", "Dim ugarka snova".

Sva prava zadržana © 2016-2017 Eckermann ISSN 2466-3220 (Online)