‘85

Sabri Hamiti
Lat­est posts by Sabri Hami­ti (see all)

    .

    .

    .

    Uspom­e­na

    .

    I.

    .
    kiša zamu­ti pogled
    žuta pri­jatelji­ca u kišnom danu
    u livadu zagazi
    osuši travu
    pro­l­un­ja plani­nom punom zmija
    rijeku hramljući prelazi
    kiša zak­loni pogled
    dra­ga pob­ježe na kraj svijeta
    mokra pognu­ta zgnječena
    u olu­ji bijele kuće
    lede­na nev­jes­ta isisa joj blagost
    kiša udara koso
    zalu­ta­la dra­gana kreće se kao sjenka
    pogled se pretvori u čežnju

    .

    II

    .
    pada kiša dvade­set god­i­na kiša ne pada
    zaključao sam se katancem dosade

    ..

    .
    BAJKA

    .

    I.

    .
    vile se spuš­ta­ju do samog izvora
    lice peru mažu grebu

    teče rije­ka krvi

    poljubac se ne da ukrasti nikad i nikad
    od okr­vavl­jenih ljepotica

    svo cvi­jeće izgu­bi boju

    vile priča­ju bajke u svijetu
    ne krade se poljubac drhteći

    vid­jeh djevo­jku kako ubi­ja sebe

    cure peru ruke lice miju
    za puno zdravl­ja u svijetu

    još teče rije­ka krvi

    .

    II.

    .
    on sto­ji kraj izvora

    .

    .

    1985

    .

    Ovo je god­i­na moje srednjovječnosti
    imaću dvi­je više od 33
    i mno­go man­je od stotinu
    Moram se liječi­ti od grjehova

    dugog živl­jen­ja nad gomilom
    Kao roditelj neću da gledam više
    kako umiru lijepa djeca
    kukavnihroditel­ja usamljena

    S obje noge ulaz­im u starost

    Ovo je god­i­na moje srednjovječnosti
    dostavl­ja mi bestid­no račune
    i ljubavi i mržn­je i poraza
    ko voli živ­ot i u produžetku
    tre­ba mu naj­man­je stot­inu godina
    da vidi živ­ot četiri pokoljenja
    Da vidi što je muka a da izdrži

    God­i­na 1985. dolazi posli­je 1984.

    .

    .

    Majči­no Lice

    .

    Kako da imam Majči­no Lice
    Kad ona nakon sum­ra­ka stiže
    I krade mi san iz očiju?

    Traži da obučem pan­talone iz đetinjstva
    Da zap­je­vam pjes­mu o zubu očnjaku
    Da stavim šešir na jed­no oko
    U usti­ma blagoslov: srećan ti put!

    Kako da nađem Majči­no Lice
    Kada upal­im svijetlo
    Ona se udalji i ćuti?

    Tražim joj zagrljaj
    Proči­tam joj glu­vu knjigu
    Romin­jam joj riječi suzama
    pogled u očn­im dupljama.

    Kako da Majči­no Lice
    Na zid ispred sebe stavim
    Dal’ Mrt­va priro­da ovako nastaje.

    Spom­in­je oca, braću, sestre
    Kaže da mi se osjeća iz usta
    Jer bore već mi poružn­ja­ju čelo
    Već tri godine redom neprestano.

    Kako da imam Majči­no Lice
    Kad ona nakon sum­ra­ka stiže
    I krade mi san iz očiju?

    Opli­je­vi mi svježu travu s groba
    Otkrij živo meso Zemlje
    Molitvu veži za usne kao cvijet
    Ne zab­o­ravi zanat pisanja.

    Kako zab­o­rav­i­ti Majči­no Lice?
    Pružam gole ruke pre­ma nebu,
    Nebo je praznina.

    Bježi mi s oči­ju, čuvaj me u srcu!

                                                                            Pre­vod: Qaz­im Muja

    .

    .

    .

    .