O autoru Nikola Vujčić
Rođen 1956. godine u Velikoj Gradusi, na Baniji (Hrvatska).Osnovnu školu završio je u Velikoj i Maloj Gradusi a gimnaziju u Petrinji.Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, grupa za jugoslovenske književnosti i srpskohrvatski jezik.
Objavio je knjige pesama:Tajanstveni strelac (1980), Novi prilozi za autobiografiju (1983), Disanje (1988), Čistilište (1994), Kad sam bio mali (1995), Prepoznavanje (2002), Zvuk tišine (2008), Novi prilozi za autobiografiju, drugo, dopunjeno izdanje (2008), Rasuti zvuk (2009), Dokle pogled dopire (2010), Dokle pogled dopire i nove pesme (2012), Svedočenje (2014), Skrivenosti (2017), Soba, izabrane pesme / The room, selected Poems (2019), dvojezično, U jednom danu (2022), Pune su mi oči daljine (2024) i Oči vode (2025).
Dobitnik je nagrada – Braća Micić (1993), Zmajeve nagrade (2002), Disove nagrade (2009), Miroslav Antić (2011), Đura Jakšić (2011), Branko Miljković (2011), Zaplanjski Orfej (2014), Kondir Kosovke devojke (2015), Skender Kulenović (2015),Stevan Pešić (2017), Zlatni suncokret (2017), Sava Mrkalj (2019), Žička hrisovulja (2021), Velika bazjaška povelja (2022), Desanka Maksimović (2024) i Branko Ćopić (2025).
Objavljene su mu knjige izabranih pesama na rumunskom, makedonskom, bugarskom i poljskom jeziku.
O njegovoj poeziji objavljena su dva zbornika radova – Poezija Nikole Vujčića (2008), povodom Zmajeve nagrade i Nikola Vujčić, pesnik (2022), povodom Žičke hrisovulje.
Priredio je za štampu neobjavljeni roman Meše Selimovića Krug (1983), Antologiju narodne književnosti za decu (1977, 2006, 2008) i Izabrana djela Grigora Viteza (2011). Preveo je sa ruskog knjige pesama Vjačeslava Kuprijanova, Genadija Ajgija, Ivana Ahmetjeva, Vladimira Buriča, Henriha Sabgira i Genadija Aleksejeva.
View all posts by Nikola Vujčić