Igor Isakovski je rođen 19. 09. 1970. godine u Skopju, Makedonija. Završio je studij Svjetske i komparativne književnosti Sveučilišta Ćirila i Metodija u Skopju. Magistrirao u Centru za Europske studije (Rodovi i Kultura) u Budimpešti.
Objavio je knjige : Pisma , roman, 1991; Crno sunce, pjesme, 1992; Eksplozije, trudna mjesečina, erupcije, priče, 1993; Vulkan – Zemlja – pjesme, 1995; – Nebo , pjesme, 1996; Blues govornica, jako kratke proze, 2001 , 2006 ; Pješčani sat, priče, 2002;Duboko u rupi, pjesme, 2004; Plivanje u prašini, roman, 2005,Blues govornica II, 2006. i CD-ROMove: M@Pa, 2001. i Babylonia, 2004. Neke njegove pjesme i priče su objavljene u više od petnaest zemalja. Preminuo u Skoplju 2014. godine.
Gospodine Isakovski, predstavite čitaocima Eckermanna časopis Blesok. Recite nam kakva je posećenost sajta, koliko imate stalnih saradnika i kako se Blesok finansira?
Blesok je formiran marta 1998, i u zadnjih desetak godina posjećenost se stalno uvećava: danas imamo po oko 1000 jediničnih posjeta dnevno, a posjetioci otvore negdje između 6000 i 7000 stranica sa našim sadržajima. Broj stalnih suradnika je desetak. Blesok se uglavnom financira preko donacija, ali i preko usluga koje nudimo našim stalnim i novim klijentima: dizajn, pripreme za štampu, web dizajn, konzultacije, prijevodi…
Koliko je Blesok uspeo da predstavi makedonsku kulturu?
Ideja je bila (i još uvijek jeste) predstaviti makedonsku kulturu što većem broju ljudi i institucija, pri tom koristeći najnovije medije. U tom smislu, preko Blesokovih raznih projekata, mi smo uspjeli uspostaviti stalnu komunikaciju s osobama i institucijama diljem svijeta, što nam – između ostalog – omogućuje da uvijek imamo relevantne i svježe materijale, zanimljive i kvalitetne knjige i autore.
Koliko za Blesok znači činjenica da je prvi web časopis za književnost u Makedoniji? Da li je bilo teško na početku, kada Internet nije bio uvažen kao danas, uputiti pisce u značaj objavljivanja na mreži?
Prije bih rekao da je bilo teže uputiti institucije u pojam elektroničkog objavljivanja. Od dobivanja dozvole, pa sve do apliciranja kod raznih fondova. S druge strane, neki od tadašnjih urednika Blesoka nisu niti imali računalo niti su se njime koristili. Sjećam se da je Bogomil Đuzel na promociji prvog broja Blesoka ponio pjesmu istipkanu na pisaćoj mašini, u kojoj je pitao i sebe i publiku gdje ćemo stići svi mi – i Blesok, i autori, i književnost uopće. Ispalo je da i on danas radi na računalu, da je čitanje s monitora sasvim uobičajena stvar. Blesok je, inače, prvi web časopis ne samo u Makedoniji, već i u čitavoj Istočnoj i Južnoj Europi. Bilo je zanimljivo, bila je avantura, i još uvijek traje…
Recite nam nešto o projektu Babilonija? Koliko je Babilonija poznata u književnim krugovima, koliko je korišćena njena baza tekstova? Kada je pokrenut taj projekat i čija je ideja? Da li je Babilonija finansijski isplativa?
Babylonia je projekt koji na jednom CD-ROMu donosi 130 e-knjiga, od kojih je svaka na bar dva jezika. Ukupno je 35 različitih jezika, što otprilike opravdava moju ideju da se u jednom mediju postave temelji nove Kule Babilonske. Imam utisak da je projekt prilično poznat i da se ljudi njime često koriste. Ovom utisku doprinosi i činjenica da često dobivam mejlove u kojima autori pitaju kada bi izašla Babylonia II. Što je, ipak, teško pitanje, pošto sam odlučio da ne počinjem s radom dok ne nađem dovoljno novaca za takvo nešto, pošto me je Babylonia zaista koštala puno, a nije vratila ni polovicu uloženog. No, to je bila moja ideja, koju sam počeo početkom 2002. i ipak sam veoma zadovoljan kako je sve ispalo.
Opišite nam književni život u Makedoniji. Koliko su stabilne izdavačke kuće? Da li država u dovoljnoj meri stimuliše časopise? Koliko su posećene promocije knjiga?
Država stimuliše časopise u okviru svojih ideja i mogućnosti. Stimuliše, najčešće, malo i nikako. S druge strane, valja znati i da u Makedoniji postoje 60-ak štampanih časopisa, što je broj prevelik i za puno veće zemlje s većim tržišnim kapacitetom. Promocije knjiga su posjećene relativno dobro, ali ne kao ranije.
Kakvi su tiraži domaćih pisaca u Makedoniji? Da li pisci dobijaju honorare za knjige?
Tiraži domaćih pisaca su isti kao i tiraži stranih pisaca, znači od 400 do 1000 primjeraka. Naravno da pisci dobijaju honorare za knjige.
Da Vam ponude funkciju ministra za kulturu u Vladi Makedonije da li biste je prihvatili? Šta bi bili Vaši prvi koraci u tom ministarstvu?
Nikako ne bih to prihvatio: sve dok je kulturna politika ove zemlje daleko ispod politikanstva i merkatilne politike, ja nemam što tamo tražiti. A, kada (ako) se stvari promjene, onda opet ne bih imao što tamo tražiti, pošto ću moći na miru raditi svoj posao.
Koliko pratite književne prilike u drugim delovima bivše SFRJ? Ako se ne varam Blesok ima ispostavu u Hrvatskoj – istoimenu izdavačku kuću.
Ne, varate se potpuno: Blesok nema svoju ispostavu izvan Makedonije, niti u Hrvatskoj postoji izdavačka kuća pod tim imenom. Ukoliko se ja varam, netko će trebati odgovarati za neautorizovano korištenje Blesokovog imena. Inače, s zadovoljstvom pratim noviju književnu produkciju, ne samo iz bivše SFRJ, već općenito. To mi je posao.
S obzirom da ste objavljivali poeziju, priče i romane, recite nam na koju stranu Vas sada odvlači nagon pisanja. Da li pripremate neki rukopis za štampu?
Ne pripremam ništa za štampu, mada puno pišem. Najviše pjesme. Već su tu dvije manje ili više gotove pjesničke knjige, no nemam neku posebnu želju objaviti ih. Još uvijek ne.
Koja je najbolja pesma napisana na makedonskom jeziku? Da li Vam je teško da se izjasnite?
Naravno. Uvijek. Kako je rekao moj brat Josip, kada sam ga zamolio da mi da spisak 10 svojih omiljenih knjiga, „Gdje će mi duša?!“ Bolje da ne odgovaram, pošto želim da mirno spavam, a ne da mi se javljaju pjesme koje nisam izabrao za „najbolje“.
Razgovarao Enes Halilović 2006. godine
.
.
.
.
