.
.
Lisabon
.
Popili smo vino
I krenuli cestom
Dolje prema Serra de Sintra
Jug je zavodnik
On otire tegobne misli
Dok ponovo ne zaboli
.
.
Varnasi
.
Noći su najljepše u Varnasiju
Dok moćne vatre proždiru splavove
Željela bih da imam hiljadu ruku i usana
Da postanem savršen konkavan oblik
Preko tvog tijela
Bez ijednog međuprostora
Pokazat ću ti grad sa pokretnim udovima
Kad mjesec preliva srebrom sirotinjske krovove
I majke dozivaju djecu na počinak
Pokazat ću ti pepeo koji sam sačuvala u dlanovima.
.
.
Pralje na Gangesu
.
Hodala sam dugo do mosta koji vodi u Haridwar
Ništa se nije čulo osim žubora vode
I prigušenih glasova pralja
U jednom trenutak
Činilo se kao da tečem u istom ritmu sa vodom
I da voda teče kroz cijelo moje biće
Zatim
Pralje su ugasile fenjere
Voda je postala crna i smolasta
Kali- cijeli život u kruženju svjetla i tame
.
.
Moskva
.
Šareni krov crkve
Poznata slika reproducirana na hiljadu razglednica
Poznajem miris zime
Miris se najteže zaboravlja
Urlik vjetra, struganje lopate po zaleđenom betonu
Vidjela sam sveštenstvo
Oltar u oblaku tamjana
Odore od brokata i svile
Господи помилуй
Sanjam kako stojim u muzeju ogledala
Beskonačne refleksije
Iza svakog lika u ogledalu otkrivaa se drugi lik
Koji me posmatrao preko ramena.
I ne mogu otkriti da li su izrazi lica
zapitani, tužni ili puni nade?!
Brzo iščeznu
U srebrnastoj magli.
.
.
Jehovini svjedoci
.
Nepoznata žena
mi nudi letak
Za Spasenje
Gledam u njene otužne cipele
U njene suhonjave ruke
U njenu samoću
I plačem
.
.
..
..
.
.
.
