.
.
.
Navika
.
Posredstvom drugih ljudi učimo
Nove oblike ponašanja
Tako ja naprimjer
Volim da mašem kroz prozor auta nepoznatim ljudima
Jer znam da će cijeli dan misliti o tome
Kako me znaju, odakle
Volim još
Da kažem
umro si za mene
Danas
I onda sutra opet te primim u svoj život.
Ti pak voliš da kažeš
Svaka čast
Na moje vrline
I pitaš šta ja mislim o svemu tome,
Pa nestaneš prije odgovora.
I tako jednom usvojimo nešto
Što nam poslije ne zahtijeva nikakav napor.
.
.
.
De facto eskapizma
.
Desilo se svašta
Kuća sa terasom i cvijećem na terasi
I crnim autom na putu ispred kuće
Desilo se svašta
Zamišljala sam da ti imaš krila
I da te onda zagrlim
Pa vidim da su stvarno tu
Desilo se svašta
Saznala sam kakav si
Kad si ljut
Kako ti se donja usna trese i zauzmes pozu ježa s ispupčenim bodljama
Desilo se svašta
Sanjala sam kako mi
Griješ stopala i puštaš da uđem u tvoj život
Desilo se svašta
Rekao si mi koja ti je omiljena boja
A ja sam se sve vrijeme plašila da ćeš izblijediti
Desilo se svašta
I opet je kraj
Ali to je dobro
Imala sam nešto
što će mi nedostajati
.
.
.
Lice koje će me spasiti
.
.
Abdulahu
Sin moje drugarice
mnogo voli proljetne mace
tako da u danima proljeća
sjedimo na livadi i pušemo.
Zamišljam da sa svakim puhanjem
vjetar odnosi
ono što je na mojim plećima
i sve sam bliže suncu.
Istina,
vjetar nema lice,
ali moj Spasitelj ima,
i to najnevinije.
.
..
San
.
Kada su u dolini procvjetali
svi plavičasti cvjetovi,
i činilo se da je nebo pod mojim nosem
usnila sam san
o čovjeku koji je nabavio
jato bijelih golubova.
Rekla sam:
Oni su vjesnici loše sreće, uzmi sive.
Ali čovjek je samo odmahnuo glavom
i pomislio:
Ja volim bijele
Dok je neba nada mnom, uzimaću bijele.
Od tad, stalno gledam u nebo
i čekam tugu i smrt
ne bih li ponovo susrela
čovjeka iz sna
koji je mirisao na bergamot.
.
.
.
Izbor
………………………………………………Hadžiji Amiru
.
Misleći o životu i smrti
mislim o priči koju mi je ispričao
moj prijatelj, hadžija.
Kaže da je
halifa Harun er-Rešid jedan dan
posmatrao svoga brata
kroz prozor
dvorca.
Ovaj bi uzeo balvan sa jedne strane
i podigao ga.
Zatim sa druge strane
i opet učinio isto.
Zatim je balavan uzeo na sredinu
i nikako ne uspijevajući da ga podigne.
Halifa je poslao po brata, te zahtijevao objašnjenje
za te besmislice.
A brat mu reče:
Jedan kraj je ovaj svijet.
Drugi kraj je onaj svijet.
I jedan i drugi mogu podići,
ali oba zajedno ne.
Moje misli ne traže dokaze,
samo su na stad by-u.
.
.
.
.
.
