Poezija

Govori grad

.

.

  posle

– 

 

            dete ljulja ljuljašku

            vetar pomera krošnju itd.

 

            beton ima previše linija da bi bio teren

            u koševima ose prave gnezda

 

            svake prve srede u mesecu

            oblakoder zavija opasnost

 

            mame otvaraju kalpake pećnica

            guraju glave u pušeća testa

 

            tate spavaju kao hrpe lišća

            sirena im svaki put natera more u snove

.

.

  kičma

.

dizalice i kranovi natkriljuju grad

deformisani grudni koš oko srca

zmija s hiljadu crvenih očiju preprečila je put

stanovnici nisu bilu pod opsadom od 19. veka

do centra može da se stigne baržama sa šutom

most je fatamorgana brundanja motora

vetar cima zastavu s oblakodera

podseća na nervoznu majku i uplakano dete

ako bi ispravio leđa

grad bi krcnuo milion puta

.

.

  džeparoš

 

            spretni prsti kao paukove niti

            lepljiviji od medveđe šape pune meda

 

            ljudski fluid sav u sivom neprimetan

            slana reka protiče kanalizacijom

 

            periferni vid uvek vara

            ne to nije bio on

 

            ulazi u prevoz kad iz njega izlazi kontrola

            voli gužvu jer ona nema lica

 .

  grad

 .

olupine su nepoverljivi putokazi

stežu i peku kao prsten od hroma

pitaj nekog za smer i kažiprst će uvek pokazati istok

fatamorgana od ljudi koji pocupkuju u kolu

ima četiri izlaza ali samo jedan pravi

prepoznaćes ga tako što se nikad nećeš vratiti

.

.

.

………………………………………………………………………..(izbor iz neobjavljene zbirke)

.

author-avatar

O autoru Ana Miloš

Rođena je 1992. godine i živi u Beogradu. Tu i radi, kad mora. Objavila svoju prvu priču u "Rukopisima 39". Dobitnica nagrade "Miodrag Borisavljević" za najbolju kratku priču 2016. godine.

Back to list

Iz rubrike

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *