Drama

Jedan od nas

.

.

 (dramolet o sunovratu)

.

.

…To je kao kada bi neko bio zatvoren u pozorištu i prisiljen, hteo to ili ne, da prati komad i da taj komad bude neprekidno, hteo to ili ne, predmet njegovog razmišljanja i govora.

Valter Benjamin

.

.

LICA:

ČELNI PRAVIŠIĆ, uvek na liniji, uvek Srbenda&zadribanda

MARIOLA VERIĆ, u principu apolitična

PRELETAČEVIĆ, uvek preleće, nema veze sa izvesnim Belim, ime nebitno

LUNE PEROVIĆ, perjanik Druge Srbije

TANASIJE ZBUN, sirotinja u selu, proleter u gradu, ubeđen da je on Prava Srbija i njena narodna mudrost

MARIJA PRKOSIĆ, kritičarka svega i svačega, rolat sa kokosom i malinama: bela spolja, crvena iznutra

.

.

1.

.

.

ČELNI:

Propala je Jugoslavija!

MARIJA:

JUGOSLAVIJA PROPALA!? Još postoji a vi je već sahranjujete.

MARIOLA:

Kako, kako? Pa to je užasno!

ČELNI:

Propala je Jugoslavija!

TANASIJE:

Au, boga ti! Ko je to uradio?

PRELETAČEVIĆ:

Ko nas izdade, ko nas prodadeee!?

LUNE:

Ovo je ko mafijaška sahrana- onaj ko donese najveći venac taj je i ubica!

ČELNI:
Ja sahranjujem?! Ne, samo konstatujem činjenično stanje.

TANASIJE:
A reknider ko nas je izdo?

ČELNI:
Kraće bi bilo da kažem ko nije.

PRELETAČEVIĆ:
A ti ipak reci, da ne bude zbuna.

TANASIJE:
Zbun? Tako se ja prezivam!

ČELNI:
Izdadoše nas Hrvati, Slovenci,muslimani, Makedonci, Albanci…

PRELETAČEVIĆ:
A da kuku!

TANASIJE:
A da lele!

MARIOLA:
Joooj!

ČELNI:

Ne i braća Crnogorci….

PRELETAČEVIĆ:
Moj rođeni braaaat, đe jeeeeee!?

ČELNI:

Naša SANU junački pruži podršku Memorandumom.

MARIJA:
Šupljim umom.

ČELNI:

Izdade nas Savez komunista, Jugoslavije, prodade nas Stamboliću Ivane, zajeba nas rukovodstvo AP  Vojvodine Boško Krunić, autonomaš stari i AP Kosova Azem Vlasi, konac delo krasi, na ravnom Kosovu sleš Fuše Kosoves ravnooo fletleeeeend!

MARIOLA:
Jooo…

ČELNI:
Ček, ima još! Izdadoše nas i braća nesvrstana, i Rusi leđa okrenuše medveđa, i Zapad nam zabi nož. I masoni  i Jevreji i laminati i luminati i limunati i rozenkrojceri i liberaldemokrate i socijaldemokrate i zeleni i mali zeleni! I Bugari još samo fale da onako, s leđa, kako im je najslađe. Da, drugarice i drugovi, dame i gospodo, čekaju nas velike političke bitke. A ni oružane nisu isključene. Mislim, ako već ne znamo da radimo bar znamo da se bijemo, jel tako? Hehehehehe!

TANASIJE:
Krrrr….

ČELNI:
Zaprde nam ti, Tanasije!

            TANASIJE:
Nisam nego mi krči stomak. Kad smo kod toga da te priupitam…

ČELNI:
Nema sad priupitivanja i preispitivanja. Vreme je da Srbija postane jedna jabuka!

MARIJA:
Koja će truliti ispod jedne šljive.

ČELNI:
Ćut tamo!

LUNE:
Nije demokratski urlati.

ČELNI:
TIŠINA, JEBEM LI VAM MATER! PROŠLO JE VREME DIJALOGA! DOŠLO JE VREME MONOLOGA KOJI ĆE SE GOVORITI ČISTIM SRPSKIM JEZIKOM!

TANASIJE:
Bravo!

PRELETAČEVIĆ:
Živeo!

TANASIJE:
E, kad smo kod čistih Srba, ja bi da se mi prvo kurtališemo ovih što su upropastili Srbiju. Da proteramo sve prekodrinske Srbe. Pun je Beograd Crnogoraca i Hercegovaca. Prepun je Kragujevac onih sa Kosova. Pogledaj bre rukovodeća mesta! Na sve strane neki Ličani i Kordunaši. I tako ti Dinarci. Nema rđe dok iz Bosne ne dođe! Čelni, brate, da ti kažem nešto ko Srbin Srbinu: Sve što u Srbijo živi na više od petsto  metara, to je ludo. Udario razređeni vazduh u glavu, ja ti kažem.

ČELNI:
Čekaj.

TANASIJE:

I samo nam kradu poslove jer su umislili da su mnogo pametni. Ja bi lepo rešioproblem nezaposlenosti tako što bih sve te planinske vratio nazad. Zapad Srbije da se čisti. Ercove vratim u  Hercegovinu, ko I Valjevce. Onda nogom u guzicu išutiram Šapčane i Lozničane preko Drine. I eto ti radnih mesta. Pa onda Vlahe u Rumuniju, Bugare u  Bugarsku,  Mađare u Mađarsku, Hrvate u  Hrvatsku, Rumune u  Rumuniju, Slovake u Slovačku, Rusine u Rusiniju, Vranjance u Makedoniju, isto su ti oni. Nišlije da učimo kako se pravilno govori srpski. Ako ne nauče- marš napolje. A Cigane u pizdu lepu materinu. I da vidiš kako ima za sve mesta brale, ko poštuje pravoslavlje.

ČELNI:
Alo, bre.

TANASIJE:
Pa da lepo vratimo kralja, naučimo ga srpski, brzo ćemo to. Pa dinastija Karađorđević …

LUNE:
Koja je inače rodom iz Crne Gore kao i pola Šumadije.  Jesi li ti svestan da jedini ”pravi Srbijanci”  žive u Vojvodini i par sela na jugoistoku. zemlje Ti si… teško je opisati šta si ti. Ti si renesansna ličnost jezika mržnje.  Šovinista, rasista, nacionalista, lokalpatriota, nacoš i fašista…

TANASIJE:

Nek sam i crni đavo al ja objedinjujem sve srpske zemlje a za vašu Jugoslaviju, me baš zabole.

ČELNI:
JUGOSLAVIJA I DALJE POSTOJI!

TANASIJE:
Ti si reko da ne postoji!

ČELNI:

Ne postoji ona Jugoslavija. Postoji nova Jugoslavija.Kome se ne dopada može u aps. Ima li doborovoljaca?

LUNE:
Jel ovde nekome smrdi ili samo meni?

MARIJA:
Odvratno! Povratiću!

ČELNI:
Ništa ne smrdi! Odgovorno to tvrdim!

TANASIJE:
U pravu si si! Ništa!

PRELETAČEVIĆ:
Ni meni ne smrdi ništa. Ne vidim u čemu je problem.

MARIJA:
Reci nešto. Pogušićemo se!

MARIOLA:
Šta da kažem? Ja sam uvek neutralna i apolitična. Meni nit smrdi nit miriše.

LUNE:
Ja znam šta je ovo! Ovo je smrad zgarišta! Spaljenih tela! Krvi i govana!

ČELNI:
Šta bulazni ovaj?

MARIJA:
Pogledaj tamo. Vatra, sve se ruši…Gradovi u pepelu!

LUNE:
Ne mogu da verujem! Jebali smo ježa u leđa.

MARIJA:

Idioti! Ubice!

TANASIJE:
Srećo, tebi su, što kažu  Cigani, “vile u glavu”. Tebi treba psihijatar da te izleči.

PRELETAČEVIĆ:

Ma njoj treba dobar kurac , kučka nedojebana!

PRELETAČEVIĆ, TANASIJE I ČELNI:
Heheheheeh!

MARIJA:
Zbog ovoga ćete odgovarati!

LUNE:
Svi ćemo platiti cenu zbog vaših ludila.

PRELETAČEVIĆ:

Jel vidiš ti to? Pritisla je ljuta nejebica!

ČELNI:
Vidim! Bruka i sramota!

LUNE:
Tvoja je bruka i sramota. Gušimo se u smradu pakla koji je vaša politika napravila. Mariola, reci i ti nešto!

MARIOLA:
Ja ne bih. Znaš, imam decu.

LUNE:
Nemaš.

MARIOLA:

Ne, ali mogla bi da imam.

LUNE:
Pogušićete nas sve!

ČELNI:
Tako kažeš? Ajde da glasamo: Ko ne oseća smrad? Četiri prema dva. Eto, pobedili smo.Nema smrada. Glas naroda- glas Boga.

TANASIJE:
Ajd, da te priupitam, čisto sam bolesno radoznao, a koga vidiš u tim gradovima? Ima li tamo Srba?

MARIJA:
Zar je bitno koga ima?

TANASIJE:
Znači ,nema. Vidiš samo njihove. A naše žrtve ne gledaš, pizda ti materina! Naše Bosance i Slavonce što u prnjama dolaze u Beograd! Pu, kučko plaćenička!

ČELNI:
Dosta je bilo razgovora! Marš na spavanje! Svi!

TANASIJE:

Kako da spavam praznog stomaka?

ČELNI:
Sanjaj klopu pa ćeš lepo zaspati. MAAAARŠ 

 

 

 

2.

.

.

LUNE:

Ni ti ne možeš da spavaš?

MARIJA:

Imala sam noćnu moru.

LUNE:
Oćeš cigaretu? Lozu? Bromazepam?

MARIJA:

Cigaretu. Sanjala sam nakazu koja će doći. Uskoro.

LUNE:
Mi već imamo nakazu na vlasti.

MARIJA:
Da, ali ja mislim na onog posle njega.

LUNE:
Posle njega će doći demokratija.

MARIJA:
Hoće li, Lune? Pogledaj, mi i sad imamo neku formu demokratije. Glasamo…

LUNE:

Ovo nije demokratija.

MARIJA:
A misliš li da će, sa ovim i ovakvim ljudima, a ti ljudi će ostati isti ovakvi, to biti demokratija? Kad oborimo tiranina i sve padne kao kula od karata?

LUNE:
Marija, treba biti realističan.

MARIJA:
Pa zar to što govorim nije realistično?

LUNE:
Reci mi o čemu se radi u tvom nerealističnom snu?

MARIJA:
Videla sam nakazu koja skoro pa da ne postoji.

LUNE:
Pa to je onda neka bezopasna nakaza?
MARIJA:

Ne, baš zbog toga je jako opasna. Ta nakaza ima ljudski oblik ali kod nje ništa nije ljudsko. Ona je navikla da sluša naređenja, da prati jače od sebe i gazi one ispod nje. Ona poseduje samo jednu emociju: mržnju. Ona mrzi one koji je gaze i one koji je slušaju. Ona sve svoje male uspehe duguje mržnji. Njen narcizam je odgovor na tlačenje. Njena samozaljubljenost nema pokriće. Lišena je harizme, duha, duše. Ova utvara živi u telu nesnađenom, trapavom, nezgrapnom, ružnom. Njeno lice odaje njenu duševnu rugobu i slabost a oči samo mržnju. Lice joj se grči, istura donje zube, znoji kao svinja, popravlja naočare,  beči oči.

To, šta god da je, je u stalnom pokretu. Kad deluje da je mirno, to biće u stvari samo zuri u prazno i čeka da dođe novi talas mržnje da ga pokrene. Ono mrzi periode mira jer tada ima slobodnog vremena da sagleda rupu u sebi. Ali, to je samo deo njegovih razloga za očaj. Kad ne davi one oko sebe, kad je nakratko zaboravljeno, ono primeti sreću kod drugih. I tad poželi da im je otme. Ne zato što mu treba sreća već zbog toga što je njemu bitno da uvek bude u centru pažnje, čak i onda kad im otima sreću i neće se smiriti dok se ne popne na presto i ispiša se po svima nama.

LUNE:
To biće je baš govorljivo.

MARIJA:
Mora da bude.

LUNE:
Kako to misliš?
MARIJA:
U mom snu ja sam sam bila psihijatrinja a on pacijent. Mleo je bez prestanka, kao u groznici.

LUNE:
Kako se zove…zvao u snu?
MARIJA:

Zaboravila sam.

LUNE:
Da li ti je poznat odnekle?

MARIJA:
Ne, nikad ga nisam videla.

.

.

.

3.

.

.

TANASIJE:
Uzbuna, ljudi, uzbunaaaa!

ČELNI:
Šta je bilo druže, ovaj gospodine?
TANASIJE:
Vidite! Nadiru sa svih strana!

ČELNI:
Odakle?

TANASIJE:
Otud! Odovud! Odonud! Tuda – svuda! Pažnja, pažnja! Otadžbina je u poasnosti! Neka svi zauzmu svoje borbene položaje!

ČELNI:
Daj ne seri.

PRELETAČEVIĆ:
Da, daj ne seri.

TANASIJE:
Ode nam Kosovo, ljudi! JEL VIDITE, TAMO!

MARIJA:
A sad si naglo progledao.

            ČELNI:
Ma, ne vidiš ti tako dobro. Nije ono otišlo. Samo su trupe iz raznih zemalja zauzele strateške  pozicije na Kosovu. A naše su se povukle.

TANASIJE:
To je kapitulacija.

ČELNI:
To je trijumf naše volje. Naš narod je sad bezbedan tamo.

Mi smo pobedili na Kosovu.

TANASIJE:
Šta…

ČELNI:
Šta šta? Šta tu nije jasno?! Pobedili smo! Ajde marš na spavanje!

TANASIJE:
Ja da gladan spavam više ne mogu.

ČELNI:
Dobro ti ne možeš. A vi ostali,čuli ste! Šlus!

MARIJA:
Neću.

LUNE:
Neću. Odjebi.

ČELNI:
Mariola…

MARIOLA:
Ja bih, ali gladna sam…

ČELNI:
Preletačeviću, drži bagru na oku!

PRELETAČEVIĆ:
Hahah, naravno! Bagro, na oku ste mi!

LUNE:
More, ti si meni na vrhu kurca!

PRELETAČEVIĆ:
Šta si reko?

LUNE:

Čuo si me. Sloboda javne reči. I zato kažem: ti si mi se popeo na kurac, i Čelni, i ludi Tanasije… A ima mesta i za Mariolu. A znaš li koga bih najviše natakario na spomenutog?

ČELNI:
Ne Njega!

LUNE:

Malog bednog cenzora iz Ministarstva.

ČELNI:
Ne razumem. Koji ti je taj?

LUNE:
Ja sanjam da sam u svom stanu, leto je a ja sedim go u fotelji, cirkam i gledam teve. Diskretno šašoljim mošnje i sabijam treće pivo i drugu paklicu pljuga kad se, na stepenicama aviona koji je upravo sleteo u Atinu, ukazuje On. U Atini je, inače, plus pedeset stepeni u  hladu. A on, sav u vuni- vunene pantalone, vuneni sako, vuneni prlsuk, bela debela košulja zakopčana do poslednjeg dugmeta ispod ptičjeg vrata. Kakva vuna, Kićo! Gleda me mali cenzor, onako mlad&nežan&vatren&vunen i ja poželim da uradim nešto na što pre ni pomislio nisam. Ustajem sa fotelje. Njegove oči, koje su iskočile kao ping pong loptice, erotski me zazivaju. Shvatam da imam njegov pristanak. Uzimam svoj ud i prislanjam ga uz peckavi ekran i tako se simbolično spajamo, cenzor i ja.

ČELNI:
Dosta! Prestani!

LUNE:
Radim ritmične pelvične pokrete prema njegovim usnama.

ČELNI:
Dosta, degeneriče!

LUNE:
U, jebote, udario is me!

ČELNI:
I opet ću . Smpoždiću te. Zatrću te. Tebe I tvoje seme do devetog kolena, bre. Kosti ću da vam izmestim.

LUNE:
da nećeš možda da nas spakuješ u hladnjaču I baciš na dno jezera?

ČELNI:
I to.Znam kako s takvim.

LUNE:
Znam da znaš. Ceo svet zna.Preletačeviću, drž ga!

PRELETAČEVIĆ:
Krrrrr!

LUNE:
Nije vreme za prdnjavu.

PRELETAČEVIĆ:
Gladan sam.

TANASIJA:
I ja.

MARIJA:

I ja.
MARIOLA:
I ja.

ČELNI:
Štato čujem?! To je sabotaža!

TANASIJE:
Nije, Čelni, to ti se podigla motikai kuka!

SVI (osim Čelnog):

Podigla se motika i kuka,

Jer je gazdi mnogo teška ruka,

Nikom više nije meko ispod pupka,

Podigla se knjiga,motika i kuka!

OOOOOOOO  iiiiiiiiiiiiiii!

TANASIJE:
Drž ga, oca mu lopovskog!

MARIJA:
Gotov si!

TANASIJE:
Ma ne Preletačevića, Čelnog!

PRELETAČEVIĆ:
Najebo si! Sad će platiti za sva zlodela!

TANASIJE:
MA NEĆEŠ!

PRELETAČEVIĆ:
Ili možda ne.

MARIJA I LUNE:
Možda ne?

PRELETAČEVIĆ:
Šta je bilo, jakobinci? Vi bi malo krvi, a?

TANASIJE:
Mi ćemo vladati u skladu sa ljudskim i božijim zakonima.

MARIOLA:
Tako jeee!

PRELETAČEVIĆ:
Amiiin!

TANASIJE:
Ljubov naša prema narodu našemu

Mnoge oblike imajet i jest i budet

Legalističeskaja,

Patriotičeskaja,

Slavjanskaja,

Bez spomena onomeeeeee

Što postrada grešan

Premijer demokratičeskij

MARIJA:
Kad?
LUNE:
Kako?

MARIJA:
Odakle dolaze ti pucnji?

LUNE:
Eno ga, leži mrtav. Zahtevam istragu.

PRELETAČEVIĆ:
Okej. Jaću da je vodim. Si ga ubio?

LUNE:
Kako ja? Zašto ? S čim?
PRELETAČEVIĆ:
Ja te pitam el jesi ili nisi.

LUNE:
Ne, naravno da nisam.

PRELETAČEVIĆ:
A vi ostali, ste videli ko je skenjo skota? Ne? Okej, onda ne znamo ko je to. Ajmo dalje.

TANASIJE:
I zaista, zaista vam kažeeeem

zemaljsko je za malena carstvo,

a nebesko uvek i doveka

što je obezglavljeni bio

velikomučenik kosovski Lazar

Ako je ubistvo jednog čelovjeka, toliko veliko zlo

o, koliko li je tek veliko zlo pogibija i stradanije tolikih ljudjej

u nedavnim ratovima kod nas i u svetu

I zato ajd da se vozvratimo nazad

politici nacionalnoj i svako na svoj

radni zadataaaak i rabotuuuuuu!

MARIJA:

U privatizovane fabrike.

LUNE:

U prazne sudnice.

MARIJA:

U hladne bolnice.

LUNE:

U cenzurisane novine.

MARIJA:

U  biroe za zapošljavanje.

LUNE:

U masovne grobnice.

MARIJA:

U srušene fabrike.

TANASIJE:

To ko drži i ako drži koga drži nije bitno. Bitno je da sačuvamo nacionalne interese I da ih malo proširimo. I Kosovo. I Srbija. I Rusija. I Evropska  unija.I da se mirimo, mirimo braćo!

ČELNI:

Evo, ja mislim da je red da me malo pustite.

PRELETAČEVIĆ:

Evo, ti si mnogo pušten.

ČELNI:

Mislim da je jasno da svako ima svoj bol. Istorijsko pomirenje je na stolu,odma pored švedskog doručka. Evo ruke!

PRELETAČEVIĆ:

Khhhh! Krvarim, kašljem, evo ruke.

MARIOLA:

I ja sam za integracije.

TANASIJE:

Lune! Može se biti i Srbenda i Evropljanin! Ajd s nama u kolo!

LUNE:

Ne mogu . Nešto me muči kurje oko.

ČELNI, MARIOLA, TANASIJE, PRELETAČEVIĆ:

Srbijo,joj oj , Srbijo,

Striborova šumo

U tebi je, joj u tebi je

Šovinista puno

Širi kolo, joj širi kolo,

Ravnogorska lolo,

Koliko je, joj koliko je,

Na Ravnoj gori grana

Još je više, joj, još je više

Partnika i četnizana,

Sve je isto, joj, sve je isto,

Asta la visto komunisto,

Veronauk ima svoje opravdanje

Ko još jebe, joj, ko joj jebe,

Građansko vaspitanje?

Smuti prospi, otpusti i otmi,

Opačine smeraj,

Korumpiraj, mozak im ispiraj,

I iz zemlje teraj

.

.

.

4.

.

.

LUNE:

Gde si pošla?
MARIJA:

Ne znam više.
LUNE:

Izbegavaš me u poslednje vreme.
MARIJA:

Ma ne,samo nemamo o čemu da pričamo.

LUNE:

Kad non stop pričaš os ocijali.
MARIJA:

A ti o evroatlantskim integracijama.
LUNE:

A zašto ne?
MARIJA:

Partnerstvo za ljudožderstvo. To je ono što te zanima. I to nije sve.

LUNE:

Nego?
MARIJA:

Drugačije pričaš. Čini se da si se udružio s demonom.
LUNE:

Hahha, kakvim sad demonom?
MARIJA:

Onim s čijim likom si imao snošaj. Sećaš se, na televizoru.

LUNE:

On te brine? Pa on je potpuno nebitan.
MARIJA:

Ne bi bio prvi koji kaže “jebeš popove” pa se posle pridruži crkvi.
LUNE:

Ja i crkva? Ma hajde molim te.Ja sam ateista.
MARIJA:

Metaforički gledano. Hajde, ako grešim,reci nešto ružno o njemu.

LUNE:

Već sam rekao. Nemam više šta da dodam.
MARIJA:

Čuješ li ih? Mumlaju njegovo ime u snu. Zazivaju ga kao Mesiju. Jel ga i ti spominješ?
LUNE:

On se promenio.
MARIJA:

Videla sam ga u noćnim morama.

LUNE:

Znam. Apsolutno zlo. Tako sig a opisala.
MARIJA:

A tebi nije zlo?
LUNE:

On može biti, na neki bizaran način, koristan.
MARIJA:

Koristan? Onaj koji je ceo svoj život posvetio tome da uči ljude kako da mrze? Onaj koji je proklinjao, crtao ljudima mete na čelu, poručivao da će da ubije sto za jednog?

LUNE:

Rešiće integracije. Rešiće Kosovo. Pohapsiće mafiju.
MARIJA:

On je zlo! I neće uraditi ništa! Znaš to dobro!
LUNE:

Nije bitno da li je mačka crna ili bela.
MARIJA:

A šta je bitno?

LUNE:

Bitno je da hvata miševe.
MARIJA:

A znaš li ko su miševi? Ti  i ja! Jel se sećaš govora jednog od njegovih poslušnika? “Gde su večeras domaći miševi koji lažu za platu da smo niko i ništa. Gde su oni koji se rugaju kosovskom mitu i pretpostavljaju mu holivudski?” Ti miševi, to smo ti i ja! I proždraće nas! On je podizan kao fudbalski hooligan, kao mrzitelj, a ti sad očekuješ da će on nešto da reši! Jedino rešenje koje on nudi je “Konačno Rešenje!”

LUNE:

Paranoišeš Marija! On nije Franko a ti sigurno nisi Dolores Ibaruri!
MARIJA:

On je po tebi model za vladara?

LUNE:
Najbolji je, takav kakav je. A za šta je po tebi?

MARIJA:

Za psihijatra. Poptuno je lud i nevešt u svemu osim u tiraniji. Nacrtanu ovcu da mu daš na čuvanje on bi je ižvrljao, zatim obrisao i na kraju pojeo papir.

LUNE:
On će očuvati ovaj poredak.

MARIJA:

Misliš proredak? Mislila sam da grešim ali, na kraju ćete se svi naći zajedno na istoj strani jer vas spaja jedna stvar.

LUNE:
A to je?

MARIJA:

Baš vas briga kako ljudi žive. Liberali, nacionalisti, svi ste kapitalisti!

LUNE:
Tiše, najebaćemo!

MARIJA:
LIBERALI, NACIONALISTI SVI STE…UDARIO SI ME?

LUNE:
To je za tvoje dobro.

.

.

5.

.

PRELETAČEVIĆ:

Dobro nam je, a? J se osećam nekako… voluminizirano.

ČELNI:
I brže i jače i bolje.

TANASIJE:

A za dve do tri godine će biti još bolje. Kad nam plate budu od iljadu evra.

PRELETAČEVIĆ:
A kakav nam je lider, narodski, markantan.

ČELNI:
Prepoznajemo se. Znamo da je uvek bio na pravoj strani.I sve ih je preveslo.

TANASIJE:
I mudar. I ne pije. Napio se samo tri puta: kad je Zvezda psotala prvak sveta, kad mu se rodio sin i kad su ubili ono demokratsko

đubre.

ČELNI:
I koronu pobedio.

ČELNI,PRELETAČEVIĆ.,TANASIJE (zaljubljeno):
Ehhhh! Sagapo!

PRELETAČEVIĆ:
I kontemplativan. I brži, jači i bolji od svih ostalih.  Zaslužuje li ga ovaj narod?
ČELNI:
Ne.

TANASIJE:
Jok,more.

MARIOLA:
Ijooooj! Lelleee! Čuje li me nekoooo?!

TANASIJE:
Šta oćeš, mizerijo?

MARIOLA:

Mogu li i ja u partiju?

PRELETAČEVIĆ:

Koj ćeš nam?! Već nas ima pun kurac.

ČELNI:

Ne ide se u četnike četrespete.Heheh!

MARIOLA:
Molim vas, loše mi je.

PRELETAČEVIĆ:
Odjebi!

MARIOLA:
Evo, odjebavam!

TANASIJE:

Nešto se mislim. Šta sad? S obzirom da nikad u istoriji bolje nije bilo.

MARIOLA:

A da postanem članica pa da mi se da gibanica?

PRELETAČEVIĆ:

Ćut.

ČELNI:

Vid je kakva je, ko da je izbacila poplava.

TANASIJE:

Pa i jeste. Samo što se nije udavila u onim poplavama pre šes godina.

MARIOLA:

Gladna sam. Hladno mi je.Piški mi se.

PRELETAČEVIĆ:

Ti onda nosi pelene!

ČELNI:

Haha, bravo!

TANASIJE:

Vidi je, nešto poljubičastila u licu.

MARIOLA:

Bolesna sam

PRELETAČEVIĆ:

Pa ti ne preopterećuj bolnički sistem.

ČELNI:

Tako je. Ako imaš koronu ti idi tamo u ćošak da se samoizoluješ i crkni.

TANASIJE:

Ode ona! Jedva hoda!

MARIOLA:

Khhh, gušim se!

MARIJA:
Brzo, pomozite joj! Neko!

TANASIJE:

Ćut kurvo da te ne bi volkio sad. Al neću. Ružna si mi, jebiga.

ČELNI:

Nego, oćemo opet da pravimo vladu?

PRELETAČEVIĆ:

Jok, dosadno. Što da pravimo vladu kad smo uvek usti i uvek na vlasti. Luneee, šta radiš, jebem li ti gajde?

ČELNI:
Umusio nam se nešto Lune. Ćuti i smrdi. Malo se kaje, malo nam podilazi. Govno drugosrbijansko.

PRELETAČEVIĆ:
Ma, ja ga odbio juče kad je hteo da uđe u partiju. Kuko mi ko pičketina neka da je gladan, da je smršo.

ČELNI:
Nek crkne i on.

TANASIJE:
Ma, ja!

MARIOLA:

Umirem!

PRELETAČEVIĆ:

A to što mi patimo to ništa? Duševna bol je goraod fizičke!

ČELNI:

Ja bre radim, ubijam se od posla a ne kukam.

TANASIJE:

Ja i kad spavam radim. A ne spavam.

MARIJA:
Umrla je.

LUNE:
KRRRR!

TANASIJE:
Tiše sa tim stomakom, Lune!

PRELETAČEVIĆ:
Nije stomak. Guzica. Ajd vidi šta mu je?

ČELNI:
Mrtav. Otprdeo je svoje.

TANASIJE:
Ko bi reko. Izgleda da je stvarno bio gladan.

MARIJA:

UBICE! GADOVI! KAKO MOŽETE?!

TANASIJE:
Kako možemo? Šta kako možemo, kuropatnice jedna?

MARIJA:
Kako možete da hladno prelazite preko grobova svojih najbližih! Preko zločina, pljačke, mučenja?! I u ime koga? U ime one isprepadane krpe!

TANASIJE:
Nije on krpa! Jok! I nije ti on ono što ti misliš da jeste!

MARIJA:
Onje običan slugeranja moćnika.

TANASIJE:

Ne služi on svetskim silama. A I da im služi nije bitno. A i da nas sve proda nije bitno. Jer, on je naš. Razumeš?

MARIJA:
To što pričaš je potpuno ludilo.

TANASIJE:
Luda si ti što ne vidiš. Vratio Kosovo ne vratio, on ima Srbiju. A  u Srbiji su oni koji prave probleme. Oni kao ti. A on je tu da nas oslobodi takvih kao ti. Mi smo bili pametni. Mi smo znali, ej, svet zna, mi znamo, samo ti ne znaš! On se NIKAD NIJE PROMENIO! On je jedan od nas! Mi ga prepoznajemo ko takvog. Šta god da kaže mi ćemo znati da će, kad zatreba, da pobije naše stare neprijatelje. One što su Skupštinu palili i stolice optimal!

ČELNI:
Dosta je bilo priče! Na noge! Formiraj kordon! Laganim korakom na-pred!

MARIJA:
Dođite! Neću jeftino prodati svoju kožu.

.

.

.

6.

 .

.

TANASIJE:

Macoknusmo je.

ČELNI:
Aha.

PRELETAČEVIĆ:

Šteta što je nismo silovali dok je bila živa.

TANASIJE:
Ako ne možemo da pojebemo možemo da je pojedemo.

ČELNI:
Malo smrduckaju ovi leševi.

TANASIJE:
Meni ne.

PRELETAČEVIĆ:
To je miris pobede.

ČELNI:
Ipak, treba da ih sklonimo.

TANASIJE:
Ti si stalno sklanjo leševe. Zašto?

PRELETAČEVIĆ:
Da, kao da se nečeg stidiš?

TANASIJE:
Ili si se možda negde zajebo.

PRELETAČEVIĆ:
Nisi ti naš.

ČELNI:
Čekajte ljudi, ja sam glavni tries godina. Uz vašu pomoć.

TANASIJE:
Da, mora da smo mi zajebali.

PRELETAČEVIĆ:
Pričaj za sebe. Nije ti ovo komunizam i kolektivizam.

TANASIJE:
Kome ti komunizam? Sad će da vidiš kako će Tanasije da postane Tabasije.

ČELNI:
Bolje ja vas dok nego vi mene. Evo vam ga dok se koljete! Aaaaaa!

TANASIJE:
Krepaj!

ČELNI:
SVRŠENO JE SA MNOM!

PRELETAČEVIĆ:

SVRŠAVAM!

TANASIJE:
Crko sam al jebo sam vam mater!

GLAS(OFF):

Nikada Srpska Krajina, nikada Glina neće biti hrvatska! Nikada Banija neće nazad u Hrvatsku! Ubijte jednog Srbina-mi ćemo stotinu Muslimana! Pa da vidimo sme li međunarodna zajednica ili bilo ko drugi da udari na srpske položaje, može li se tako ponašati sa srpskim narodom, nek vidi međunarodna zajednica…..Spreman sam da prihvatim svoju odgovornost, delimičnu, samo za situaciju u Novom Pazaru jer nisam na vreme angažovao Vojsku Srbije. Napravio sam još jednu grešku – nisam dovoljno poznavao običaje naših muslimanskih prijatelja, naših Bošnjaka. Nisam znao koliko je Bajram značajan i koliko ljudi ide u džamije, nismo zabranili ulaz u džamije – to nas je užasno skupo koštalo.Drobnjak, opet kasniš. Tišina tamo! Za dva dana biću prvi srpski premijer koji će posjetiti Švedsku. Nikada srpski premijer nije dobio poziv iz Švedske da je poseti. Francuski predsednik Makron, kao poseban simbol odveo me u svoje odaje, koje samo on koristi, koje nisu zvanične kancelarije…Nikada u svojoj istoriji nismo imali tako dobre uslove zaduživanja. Obećao sam da ćemo zaboraviti da umemo da ratujemo.

.

.

/KRAJ/

.

.

.

.

.

.

.

author-avatar

O autoru Aleksandar Novaković

Rođen je 1975. godine u Beogradu. Piše romane, drame, aforizme, pesme i kratke priče. Diplomirani istoričar i dramaturg, doktor nauka o dramskim umetnostima iz oblasti studije pozorišta. Magistarski rad Sloveni kao dramatis personae u dramama engleskog govornog područja 1878-1990 odbranio je 2006. godine na Fakultetu dramskih umetnosti. Doktorski rad s temom Stranci kao dramatis personae u srpskoj drami 1734-1990 odbranio je 2012.godine na Fakultetu dramskih umetnosti. Objavio je teatarske studije: Kako je Tito razbijao Tikve (Narodna knjiga,Beograd, 2005) i svoj magistarski rad pod naslovom Slomljeno slovensko ogledalo (Mali Nemo, Pančevo, 2010). Stručne radove vezane za istoriju filma i pozorišta objavljivao je u Godišnjaku za društvenu istoriju. Od 2014. godine predaje, u zvanju docenta, Istoriju pozorišta na Novoj akademiji u Beogradu. Dobitnik je brojih nagrada. Kao angažovani rok kantautor pod pseudonimom Alek Novak objavio je pet albuma za diskografsku kuću Slušaj najglasnije.

Back to list

Iz rubrike

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *