Jerihonska ruža

Diana Meheik
Lat­est posts by Diana Meheik (see all)

     

     

    Jer­i­hon­s­ka ruža je dra­ma koja kao svo­ju glavnu okos­nicu uzi­ma istini­tu priču o Oleni Popik, dvade­set-jedno­godišn­joj pros­ti­tut­ki iz Ukra­jine koja je god­i­na­ma pre­pro­da­vana od kli­jen­ta do kli­jen­ta, vođe­na iz ruku jednog do dru­gog vlas­ni­ka, da bi na kra­ju, ostavl­je­na u bol­ni­ci u Mostaru, umr­la bolu­jući od tešk­ih spol­nih bolesti. Kroz komad postavl­ja se temeljno pitan­je: koliko je naš živ­ot uopće naš ako smo lišeni vlasti­tog tijela, vlasti­tih mis­li, vlasti­tog ime­na i uspored­no tome, vlasti­tog jezi­ka. Izm­ješte­na iz svog habi­tusa, Ole­na, s novim imenom koji joj daje njen vlas­nik — Amal, suoča­va se sa svi­je­tom kao vječni stranac, bez vlasti­tog doma u geograf­skom, ali i metaforičnom smis­lu. Jer­i­hon­s­ka ruža je bilj­ka koja luta pustin­jom ne uspi­je­va­jući pron­aći izvor vode da pusti svo­je kori­jen­je, a ova istoime­na dra­ma je posve­ta svim takvim lutali­ca­ma, vječn­im strancima.

     

     

     

     

    GODINA: 2007.

     

    BROJ ŽENSKIH LIKOVA: 3

     

    BROJ MUŠKIH LIKOVA: 2

     

    AUTORSKA PRAVA: sva pra­va pridržana.

     

    LIKOVI

     

    OLENA

    NADINE

    ANIS

    FADY

    MAJKA

     

     

     

     

     

     

    1. A STRANGER

     

    It is like an image.

    But a blur and dis­tant one.

    She is infront of Me.

    I don’t know her, she is a Stranger.

    I rec­og­nize

    Myself.

    But I have no mem­o­ry of that.

    It must be far from here…

    Or lat­er on…

    (Inspiri­ra­no fil­mom “Notre Musique”, r. Jean-Luc Godarda)

     

    1. TO NISAM JA

     

    Glas. Niti je žena, niti je muškarac. Glas ne pri­pa­da Jed­nome, on je glas Većine. Glas koji ispitu­je i uzi­ma apso­lut­no pra­vo na odgov­ore. Apso­lut­no pra­vo na istinu.

     

    OLENA: Nisam niš­ta učinila.

    GLAS: Počinili ste krađu.

    OLENA: Ne,… Nisam htjela.

    GLAS: Zaš­to ste krali?

    OLENA: Ne znam. Platit ću vam. Ne znam. Jednostavno…Ne znam.

    GLAS: Priz­na­jete li krivnju?

    OLENA: Platit ću vam.

    GLAS: Kako se zovete?

    OLENA: Ole­na.

    GLAS: Znate da se krađe pri­javlju­ju i da vam to ulazi u dosje?

    OLENA: Ne! Zaš­to? To je bila glu­post. Molim vas, ne shvaćam zaš­to bi pri­javlji­vali takvu glu­post. Sitnicu.

    GLAS: Krali ste. To je kažn­ji­vo djelo.

    OLENA: Pustite me van!Gdje je ovd­je izlaz? Ne možete me ovako zatvoriti!

    GLAS: Smirite se.

    OLENA: Ja moram odmah otići!

    GLAS: Imate li već kakav prekršaj u dosjeu?

    OLENA: Ne! Pustite me van! Osjećam se loše!

    GLAS: Ne, osta­jete ovdje.

    Ponovite svo­je ime i prezime.

    Datum rođen­ja.

    Broj osob­ne.

    Ime roditel­ja.

    Adresu pre­bi­val­iš­ta.

     

    [Tiši­na.]

     

    GLAS: Kamo ćete sad, Olena?

    OLENA: Ja,… Ne znam. To nisam ja.

     

    III. RASPAD U JEZIKU

     

    OLENA:

     

    Ne razu­mi­jem riječi

    iako su mi poz­na­ta značenja

    ne pitam pitanja

    jer nemam svo­je oči

    zab­o­ravl­jam zvuk vlasti­tog glasa

    jer ne znam ono­ga koji govori

    grebem i trl­jam kožu

    da bi ukloni­la pokrov

    otvaram si žile

    mis­leći da ću vid­jeti unutra

    uta­pam se ispod površine

    i nepoz­nati me gledaju

    ali ne mogu me dotaknuti

    i ne mogu me spasiti

    jer ne mogu se dati

    drugi­ma

    jer ne mogu se dati

    sebi

     

    1. NOVO IME, NOVI ŽIVOT

     

    ANIS: Nadine, moram na sas­tanak. Moram plati­ti čov­jeku… Pre­bro­jao sam novce i nemam dovoljno.

    NADINE: Da, i?

    ANIS: Pri­je spa­van­ja sam imao i više nego dovoljno za platit dug..

    NADINE: Ne razu­mi­jem što gov­oriš i zaš­to meni to gov­oriš. Ako te pamćen­je služi, ja sam tvo­ja neza­posle­na, tradi­cional­no odgo­je­na žena i s obzirom na to, lako je zaključi­ti da nemam svoj izvor pri­ho­da. Ako si mis­lio da ću u ovom trenutku izvu­ci iz grud­n­ja­ka svo­ju ušteđev­inu i dati ti nova­ca, onda mogu samo zaključi­ti da se nisi dobro razbu­dio. Naprav­it ću ti kavu, zato što sam jed­nos­tavno dobra žena. Znaš, drugim riječi­ma, kućanica.

    ANIS: Nadine, gdi su moji novci?

    NADINE: Kako bi ja to tre­bala znati?

    ANIS: Prestani me zama­rati sran­ji­ma, žuri mi se! Daj mi novce!

    NADINE: Kako? Da ih iserem?

    ANIS: Nadine, vrati mi ono što si mi uzela iz džepa.

    NADINE: Ne slušaš me.

    ANIS: Dra­ga, zaš­to uvi­jek pro­laz­i­mo kroz isto? Vrati mi novce. Jed­nos­tavno me poslušaj.

    NADINE: Slušam ono­ga koji je logičan.

    ANIS: Ovo je tebi smi­ješno? Mis­liš da se igram?

    NADINE: Ne, vrlo je ozbiljno to što se ne razumijemo.

    ANIS: Mis­liš da ble­bećem japanski?

    NADINE: Ne, razu­mi­jem što gov­oriš, ali tim gore jer te man­je slušam kad pre­poz­nam besmis­lice. Da mi to ispričaš na japan­skom mis­lila bi da si trostruko inteligent­ni­ji nego što jesi.

    ANIS: Ne tjer­aj me da budem grub. Znaš da sam dobar, ali kad me razb­jes­niš, goto­vo je. Zato ponovi­mo još jed­nom, jer sam dobar muž. Novac. Di je?

    NADINE: Novac. Nema ga. I u sobu je ušla tvo­ja drol­ja koju si doveo ako nisi primjetio.

    ANIS: Oh, Olana, hel­lo, come.

    OLENA: Good morning.

    ANIS: This, my wife, Nadine. She crazy in the morn­ing. Shout­ing. I am sorry.

    OLENA: Hel­lo. I am Olena.

    ANIS: Sit. We will eat, ok? Cheese,… Bread. You like? Moramo ju nauči­ti jezik. Ti se pobri­ni za to. Raz­go­varaj s njom, što šutiš?

    NADINE: Što bi ja tre­bala raz­go­varati s tvo­jom prostitukom?

    ANIS: Kon­troli­raj se.

    NADINE: Što želiš?

    ANIS: Pa ti si uči­la engles­ki. Možete raz­go­varati. Uči ju kako se kaže  pro­zor, kuća, ja, ti, on, oni,…Svejedno.

    NADINE: Zaš­to bi ona tre­bala naučit gov­orit? Još bol­je da ne razu­mi­je pros­tote koje će joj lju­di dobacivat.

    ANIS: Ti si luda! Mora nauči­ti gov­orit što pri­je. Pa ne bav­i­mo se mi ovd­je živ­ot­in­ja­ma. Slat­ka je mala, zar ne? Čim sam ju vidio, rekao sam ti, odmah sam znao. Ova ima to neš­to. Neo­bič­na je. Iako se ponekad čini kao da je pot­puno izgubljena.

    NADINE: Uopće me ne zan­i­ma ta pateti­ka. Ne zan­i­ma me ni kako si ju našao, ni koje sran­je si napravio da bi ju doveo ovamo.

    ANIS: Još uvi­jek ne zna što će radit ovd­je tako da nemoj reći neku glupost.

    NADINE: Ne zan­i­ma me.

    ANIS: We need to make papers. Reg­is­ter for work. Olana, ok?

    OLENA: Ole­na.

    ANIS: What that name? Koja bezvez­na ime­na ima­ju u toj Ukra­ji­ni. Daj, ajd, smis­li neš­to nor­mal­no. Da se bar može izgov­orit. Sad kad živi ovd­je, može imati i novo ime.

    NADINE: Sve pros­ti­tutke mijen­ja­ju imena.

    ANIS: Pa da, istina.

    NADINE Možeš ju naz­vati po nekim bom­bon­i­ma ili liza­li­ca­ma. Lola.

    ANIS: Ne, sve se zovu Lola ili Nana, ili slično. Ona će se zvati Amal. To mi se ime uvi­jek sviđa­lo. Your name Amal now, ok?

    OLENA: What?

    NADINE: He is going to change your name to Amal. You are not Olena.

    OLENA. I’m not Olena?

    ANIS: You are Amal.

    NADINE: Amal.

    OLENA: I’m Amal?

    ANIS: You like?

    OLENA: Yes, I like.

     

    1. THE PLEASURE OF NEW WORDS

     

    AMAL: Dobar-dan. Ja-sam-Amal.

    NADINE: Ja sam Nadine. Kako si?

    AMAL: Dobro-hvala. Lije­po-je-dan. Sunce lija.

    NADINE: Da, sunce lije­po sija. Kako kažeš u trgovi­ni kad želiš kupi­ti meso?

    AMAL: Kilu jebenog-mesa.

    NADINE: MLJEVEenoga mesa.

    AMAL: Mljevenog mesa.

    NADINE: A kolače?

    AMAL: No, from the start. Kako ste? Ja-dobro.

    NADINE: Reci: ja sam lijepa djevo­j­ka. Ti si lijep dječak.

    AMAL: Ja sam lijepa djevo­j­ka. Ti lijep djevac.

    NADINE: Ti si djevica?

    AMAL: What?

    NADINE: Niš­ta. Ajde, say the bad words. That’s easy.

    AMAL: Maj­mun. Kreten. Govno.

    NADINE: Kur­va.

    AMAL: What is kurva?

     

    1. „PROFESIONALNI STRANAC“

     

    Nez­nana gospa, skrhana užitkom: jer­i­hon­s­ka ruža, bilj­ka nomad­s­ka. Je li to zbog tvo­je krhke ravnoteže? Tvog dvo­jakog viđen­ja, u znaku dana i u znaku noći? Jesi li prospavala, pri­je odlas­ka u udal­jenu zemlju, svoj svad­beni san? Reci, jesi li saču­vala, pri­je nego si me zab­o­rav­i­la, pri­je nego si nas zab­o­rav­i­la, upit­nik svo­jih labir­in­ta? Ključe­vi za putu­juće snove odloženi su pored odškrinu­tih vra­ta. Ti kročiš, vidio sam, na prag koji se diže.

     

    Abdelkébir Khat­i­bi

     

     

    VII.THE PLEASURE OF NEW FACES

     

    FADY: Dobar dan! Ima koga doma?

    AMAL: Ne. Anis i Nadine otišli.

    FADY: Ti ovd­je radiš? Čekaj, razu­mi­ješ što ti govorim?

    AMAL: Malo da.

    FADY: We can speak in eng­lish if you want.

    AMAL: Yes, eng­lish is easier.

    FADY: Ok. So you work here?

    AMAL:Yes, I clean.

    FADY: Aha. So you like it here? You are from Ukraine?

    AMAL: Yes, how do you know?

    FADY: Peo­ple talk. You look like a stranger, anyway.

    AMAL: I don’t real­ly go out. I just go shop­ping for food, you know. And… I don’t know, no one comes here, so I don’t know anyone.

    FADY: How long have you been here?

    AMAL: About three months.

    FADY: Long time. Do you miss home?

    AMAL: No, not real­ly, it’s ok here. I work, I lis­ten to music, watch TV.

    FADY: What’s your name?

    AMAL: Amal. And yours?

    FADY: I’m Fady. Why is your name arabic?

    AMAL. Anis changed it.

    FADY: Aha,ok. What is your real name?

    AMAL: You can call me Amal, I like it.

    FADY: Ok. Nice to meet you, Amal. So, maybe, some­day, if you like, I could take you around. It could be nice.

    AMAL: I’d like that. Thank you.

    FADY: Tomor­row maybe.

    AMAL: Ok, I’ll ask if they need me in the house. But, maybe, yes.

    FADY: Ok, I’ll come and check out.

    AMAL: Ok, bye.

     

    VIII. DUGA JE NOĆ NA VISOKIM PETAMA

     

    ANIS: Kako je bilo vani? S onim dečkom? Fadijem?

    AMAL: Dobro. Lijepo.

    ANIS: Aha. Kako si ga uopće upoznala?

    AMAL: What? Sor­ry, I just don’t know how to walk in this. It’s not good on me, Nadine.

    ANIS: Nema veze. Smiri se.

    NADINE: You’ll learn. Hodaj uspravno.

    ANIS: Opusti se! Gle ju, prestani navlači­ti haljinu. Budi dama. Hodaj uspravno. Sjed­ni i smiri se. Naz­drav­it ćemo, od danas smo pravi poslovni partneri.

    NADINE: What?

    ANIS: You look very beau­ti­ful. Can you dance?

    AMAL: No, I don’t dance.

    ANIS: Želiš naučiti?

    AMAL: Ne znam.

    ANIS: Nadine, reci joj da pleše.

    NADINE: Reci joj ti.

    AMAL: I don’t dance.

    ANIS: Yes, you dance. For me. Do it.

     

    Amal pleše.

     

    1. OPASNO ZNANJE

     

    GLAS: Čaša /druga i treća/ nauči gutati/ nauči prst gurati/ povraćaj da možeš /rundu/ desetu/ do kra­ja noći/ može i pedesetu/ tan­ka je grani­ca između užit­ka i boli/ što lju­di gov­ore nije važno/ glaz­ba svi­ra samo za tebe/ vrući/ spori /prašnjavi /pustinjski/ ritam noći/ pop­ut glazbe koja svira/ pop­ut glazbe koja te dira/ ne naređuje/ samo te posvoji/ uvi­ja tijelo/ steže žile/ pokreće iznutra/ znoj što ti se kliže niz leđa/ naplati/ pola meni, pola tebi/ zajed­no ćemo od njih tražiti/ seks/ novac/ seks/ novac/ pros­ti­tut­ka ima blagoslov kombiniranja/ pros­ti­tut­ka ima luk­suz podrigivanja/ povraćanja/ trovanja/ psovanja/ dug svoj nećeš mi moći isplatiti/ jer to je sloboda/ što ti dajem/ noć ti pod noge/ pop­ut crnog pokrivača/ prostirem/ lje­po­tice bijela/ tvo­je zadovoljstvo/ moja je želja/ nisam ja zahtjevan/ gospo­dar ne vla­da nes­ret­nim slugama/ dajem ti da odabireš/ svake noći/ u ponoć/ erotične masaže/ vruće kupke/ mokra tijela/ među nogama/ harem/ da samo/ barem/ kažeš hvala/ moraš naučiti/ biti djevo­jči­ca kada on želi biti tata/ biti učitelji­ca kada on želi biti učenik/ biti zločes­ta kada te on želi kazniti/ biti divl­ja kada te on želi pokoriti/ budi ponizna/ jer  nudi­mo samo ono što traže/ zakoni tržišta/ u koje­mu se / pop­ut praseta/ bez grižn­je savjesti/ bez potrebe za opravdanjem/ potrebe za lažima/ valjamo/ po trgovcima/ pljuju/ pišaju/ ti gadovi/ vještice/ ali ja sam te vidio/ i znao sam/ ne bojiš se hodati sama/ jer živ­ot je davno pregažen/ zakoni ulice vladaju/ sret­ni domovi su izl­izani snovi/ sen­ti­men­tal­na sranja/ hodati među govnima/ s lutalicama/ liza­ti rane/ gasiti čikove/ u pepel­jari vlasti­tog imena/ Amal/ preživ­jeti je znanje.

     

    1. UGOVOR

     

    ANIS: Ma u pičku mater­inu, još ju samo brani! Kao da sam ne znam ni ja kakvu sel­jak­in­ju doveo! Iz koje ukra­jinske pizde mater­ine se rodi­la! Pa što sad taj čov­jek mis­li o meni! Morao joj je bloki­rati ruke da mu ne bi iskopala oči.

    NADINE: Rekla sam ti.

    ANIS: Ubit ću te ako mi to ponovno kažeš!

     

    Amal se pojavljuje.

     

    ANIS: Ah, you!!! I know all. He say to me everything..Sinoć si pot­puno skrenu­la! Why you so stu­pid? He is our cus­tomer! O čemu ti razmišl­jaš?! Tako se pon­ašati! Vrati se u ono svo­je selo Ukra­jinu, pič­ka ti mate­ri­na, ako mis­liš ovako radi­ti, ovd­je to ne prolazi!

    NADINE: Daj se smiri.

    ANIS: Ok. Reci ću ti sad ovo da riješi­mo stvar jed­nom zau­vi­jek. Moraš radi­ti ili ćemo te izbac­i­ti. Više se ne smi­ješ tako pon­ašati pre­ma muš­ter­i­ja­ma. Sama izaberi, ili ćeš radi­ti ili leti van. Kud ćeš, kako ćeš, nije moja briga. You understand?

    AMAL: No.

    ANIS: You go out, jebem ti mater!

    NADINE: You have to work  or there is no mon­ey. You can’t act like you did last night. It is not professional.

    AMAL: I clean, I work in the house.

    NADINE: You have to do more. There is no money.

    ANIS: No mon­ey! Jebem ti ukra­jince, men­tal­no ner­azvi­je­na bagra!

    AMAL: Give me my pass­port back, I want to go! You are crazy!

    ANIS: Am crazy?!You do it last night, why not again?!!! Why not!

    AMAL: No!

    ANIS: Želiš ići, idi.  Go, goodbye!

     

    Anis ju gura.

     

    NADINE: Ja cu pričati s njom. Amal, lis­ten to me. Amal, lis­ten, lis­ten care­ful­ly. This is some­thing you have to do. And when there is some­thing we have to do, we do it. We don’t think about it, we don’t think, oh, I don’t like this, or I like this. No, we do it. This is a trade, and every­thing is a trade. And this is all there is to it. This is how we live. It is a con­tract. It is every­one’s contract.

    AMAL: It’s not me.

    NADINE: Yes, it is you. You are respon­si­ble. You have a con­tract. So you will do it. There is no way back now. You will do it. Ok? You will do it.

     

    1. DOGOVOR

     

    U Wira­mi kral­jevstvu je bio samo jedan bunar s pitkom vodom. Iz tog bunara su pili svi građani, pa i sam kralj. Jedne noći je vješti­ca ušla u grad i uka­pala sedam kapi otro­vnog napit­ka u bunar. Rekla je: „Tko god pije iz ovog bunara, polud­jet će!“ Sljedeće­ga dana, svi građani, osim kral­ja, pili su iz bunara i svi su poludili. Potom su prim­jetili da je nji­hov kralj dru­gači­ji. Stali su šapu­tati: „Kralj je polu­dio. Ne želimo luđa­ka na pri­jestolju! Tre­bamo ga svrgnu­ti!“ Pred­večer, kralj je nare­dio da mu done­su vode u nje­gov­om zlat­nom peharu. Kao i svi koji su pili iz tog bunara, polu­dio je. Građani su se veseli što je nji­hov vol­jeni kralj ponovno ovladao zdrav­im razumom.

     

    Khalil Gubran

     

     

    XII. ZNOJNI MUŠKARCI I PRLJAVE UNIFORME

     

    FADY: Do you have a boyfriend some­where there? You must have, jako si lijepa.

    AMAL: Lijepa? Yeah, right. No, I don’t.

    FADY: Yes you are, you are beau­ti­ful, Amal.

    AMAL: Do you have a girlfriend?

    FADY: No, I don’t.

    AMAL: And did you have one?

    FADY:  Mmm, yes, but not really.

    AMAL: What is that, yes, but not really?

    FADY: Noth­ing spe­cial. No worth talk­ing about them. Did you have a boyfriend?

    AMAL: Yes, but not really.

    FADY: Aha. Znaci tako?

    AMAL: Da, znači tako.

    FADY: And did you sleep with him? Was he your first?

    AMAL: With whom? With who him? There is no him.

    FADY: No? You just said…

    AMAL: There were three of them.

    FADY: Three?

    AMAL: Yes. Three guys.

    FADY: Three guys?

    AMAL: Three guys knocked on my door.

    Three men. Wear­ing some ugly work­ing uniforms.

    Can we come in, one asked.

    There is no one there, I said. What do you want?

    You are such a dar­ling girl and we would­n’t do you harm. Can we get in?

    I did­n’t have the time to say yes, or to say no. They entered. Three large men. They stared at me, like angels, like dev­ils. I remem­ber, it was real­ly hot that day, my head was burn­ing. Why are they in my house? Who are they? How did they get in?

    Isn’t it so hot in here, he said. As if he felt the heat in my head. Why don’t you open the win­dows and close the cur­tains. So that the sun won’t get in. So that the sun won’t burn your skin. It leaves traces on your body, that slim.

    And so I did. I opened the win­dows and closed the cur­tains. I did­n’t have a sec­ond to think.

    You are so beau­ti­ful, anoth­er said. Can we look at you? Take off your clothes.

    No, I said.

    They just laughed at me. It was fun­ny, my reac­tion. The oth­er came behind me.

    Take it off! You won’t scream.

    And so I did. I took off my t‑shirt. I did­n’t scream.

    Your pants too. Please.

    No, I said.

    Don’t scream.

    And I lis­tened. I took off my pants.I did­n’t scream.

    Two stood in front of me, and one was behind me. I liked his looks best.

    He touched my breasts. His hands were cold. Big and cold. My head touched his chest.

    Take it all off.

    Yes.

    The oth­er took my hand and took me over to the sofa.

    Open your legs.

    No, I said.

    The third laughed and said, let us see you, whole and bare.

    And so I did. I let them see me.

    Turn around, they said. Don’t look at us.

    And one pen­e­trat­ed me there while I was suck­ing the other.

    FADY: And the third? He watched?

    AMAL: No, or yes. I did­n’t look at them.

    I heard him say: do you like it, tell me you don’t, and I’ll fuck you hard­er! Do you like it?!

    And I screamed at him, no!!!! I hate it! No! NO!

    And he took me over. And he fucked me hard­er. My head was swing­ing. I could­n’t see. Every­thing was mixing.I closed my eyes and I was feel­ing them, hot and hard, all over me, everywhere.

    And he said, do you like it now, do you like us?

    And I said, no, so fuck me again.

     

    Tiši­na

    .

    AMAL: Do you think it’s true?

     

    XIII. PRED-GOVOR

     

    AMAL2:

     

    esel elmeni andar

    sarafi kul­mia aze

    varafi elheni embarak arash kashi ana kasahti

    niyan narasi ha

    ahal é.

    kun lahtari labehke kulki

    shwaya, shwaya karima

    shwaya ahme erme karami.

    a ve warafi elbak esalhana

    shu hayi­da wara  eseni elbi.

    shu hay­da wara embarak eli

    Eshe kelme erene buhkare duure masom.

    Sham­bi­la lakhti kas­ki maraf

    fara­ha embarak husaini

    she­do el him bahre same

    eya byip­khe

    hame

     

    XIV. MONEY, HONEY

     

    NADINE: Anis, tre­ba mi novaca.

    ANIS: Ukra­di ga. Zar se nisi dosad snalazi­la na taj način, Nadine?

    NADINE: Da? Pa to je jedi­ni način s tobom. Ti izvlacis ono najbol­je u meni, ljubavi.

    ANIS: Lažeš. Uvi­jek sam ti dao koliko sam mogao.

    NADINE: Da? A na što si potrošio sve osta­lo, svin­jo, na što? Na svo­je pri­jatel­je, na svoj bar, na svo­je kurve?

    ANIS: Ne raz­go­varaj tako sa mnom.

    NADINE: Daj mi novaca.

    ANIS: Ne dam. Ukradi.

    NADINE: Kako? Kako da kra­dem, gade jedan prokleti, kad ga skri­vaš u banci?!

    ANIS: Znači da ćeš se morati zado­volji­ti s onime što ti dam.

    NADINE: Gade!Svinjo! Gade!

     

    1. WELCOME TO THE CANDY STORE, PART I.

     

    ANIS:  Hm, Amal.

    AMAL: Anis?

    ANIS: Došao sam da razgovaramo.

    AMAL: Dobro. Što je? Prob­lem na poslu?

    ANIS: Ne, sve je dobro, muš­ter­i­je su zado­voljne. I ja sam isto. Donio sam ti neš­to nova­ca. Dodao sam ti malo više zato što nam ide dobro. Da. Ti i ja. znao sam da ćemo biti odlični partneri.

    AMAL: Da…

    ANIS:Ti si nadare­na, ti si jed­nos­tavno… Tako si lijepa i njež­na. Nijed­na nije pop­ut tebe. Sve postanu grube s vre­menom Ti si meka. Da, ti si neš­to drugo.

    AMAL: Što je to grube?

    ANIS: Ne, ti nisi gru­ba. Za tebe sam odmah znao, čim sam te ugledao. Ti možeš pod­ni­jeti takav živ­ot, nijed­na dru­ga ne može. Ti i ja smo isti.

     

    Anis joj se pri­b­liža­va i dodiru­je joj bokove.

     

    AMAL: Ne,.… Zaš­to me diraš?

    ANIS: Zar ne bi smio? Zar me se bojiš? Znaš da ti ja nika­da ne bi učinio neš­to nažao. Nika­da, Amal, znaš to. Tre­bam te. Ja te poš­tu­jem, ja ti se divim. Tako si lijepa. Podig­ni kosu. Ja ću…Tako…Lijepa si.

    AMAL: Ne, …

    ANIS: Ne mogu više. Odkad sam te vidio, znao sam, osje­tio sam te.

    AMAL: Molim vas…

    ANIS: Vas? Nemoj, sve je u redu. Zar ti se ja ne sviđam?

    AMAL: Ne, nije,…Ne, molim vas. Nadine…

    ANIS: Psst…Ona je u sobi, čut će nas.

    AMAL: Ali…

    ANIS: Tako si lijepa, Amal. I tvo­je ime je lije­po. Sve sam ti dao. Dao sam ti da biraš muškarce koje želiš.

    AMAL: Ne želim ni jednog. Ne, pusti me!

    ANIS: Ti nisi tak­va. Ja ti mogu sve dati. Ne možeš reći ne. Ne meni. Ne možeš mi reći ne. Nika­da. Psst, budi tiho. Polju­bi me. Bit će ti lijepo.

     

    XVI. WELCOME TO THE CANDY STORE, PART II.

     

    FADY: Amal, dođi, imam neš­to za tebe. I made some research about pros­ti­tu­tion. Do you know this stuff? I had no idea, real­ly, and I live here. See…The Penal Code, law of  1931, legal­izes pros­ti­tu­tion in Lebanon. Pros­ti­tutes must be reg­is­tered and they must under­go med­ical examination.

    AMAL: Why are you telling me this?

    FADY: Želim ti pomoći.

    AMAL: Ne, ne tre­ba mi pomoć. It is the way it is. It is not your thing.

    FADY: Yes, I know. Ali ja više ne mogu, zar ne razu­mi­ješ? Kad god te dotaknem, kažeš mi da sam pop­ut onih muškara­ca, kažeš mi da sam kao te svin­je,… Što očeku­ješ od mene?

    AMAL: Ne tjer­aj me…

    FADY: Vri­jeđaš me.

    AMAL: Mis­lila sam da je s nama drugačije.

    FADY: I ja sam isto mis­lio da ima neče­ga među nama, ali ti oči­to možeš spa­vati s cije­lim gradom, samo sam­nom ne.

    AMAL: To je ružno.

    FADY: Oprosti. Jed­nos­tavno više ne znam što da kažem.

    AMAL: Ni ja.

     

    XVII. ALL WORK, NO JOY

     

    AMAL: Želite li da sve skinem?

    GLAS: Da, ski­ni se.

    AMAL: Polagano ili je svejedno?

    GLAS: Sve­jed­no.

    AMAL: Niste roman­tični tip?

    GLAS: Nima­lo.

    AMAL: Sviđa vam se pogled?

    GLAS: Niš­ta posebno.

    AMAL: Mož­da da skinem i don­ji dio?

    GLAS: Ne.

    AMAL: Što da sad radim?

    GLAS: Pozovi još jednu.

    AMAL: Želite da dođe još jedna?

    GLAS: Da.

    AMAL: Nijed­na nije slo­bod­na. Što da ja radim?

    GLAS: Koliko dugo tre­ba čekati?

    AMAL:  Ne znam točno. Pol sata, mož­da. Želite da ja neš­to napravim?

    GLAS: Sjed­ni i čekaj.

    AMAL: Nemam puno vre­me­na, imam još četiri mušterije.

    GLAS: Šuti.

     

    XVIII.  OGOLJENA

     

    NADINE: Amal, spavaš?

    AMAL: Ne. Tre­baš pomoć?

    NADINE: Ne, zapra­vo, želim razgovarati.

    AMAL: Raz­go­varati?

    NADINE: Da, jako dugo nis­mo raz­go­var­ale. Gledala sam te kako plešeš sinoć.

    AMAL: Bila si u klubu? Nisam te vidjela.

    NADINE: Da, znam. Uglavnom, prim­jeti­la sam da si se apso­lut­no pri­lagodi­la ovd­je. Znaš jezik, ide ti na poslu. Di ti je onaj pri­jatelj, kako se zove? Fady? Nisam vas vid­jela da se družite u posljed­nje vrijeme.

    AMAL: Da, već duže vri­jeme se nis­mo vid­jeli. Dobio je posao. Radi.

    NADINE: To nije razlog da se ne viđate.

    AMAL: To mu je prvi posao…

    NADINE: Da, vjero­jat­no je tako najbol­je. Ti znaš da se ne bi tre­bala veza­ti za ljude. To boli…Zar ne misliš?

    AMAL: Da,..

    NADINE: Zan­i­ma­lo me, kupu­ješ li ti stvari svo­jim novci­ma ili pro­da­ješ moj nakit?

    AMAL :Molim? Ne…

    NADINE: Da! Zaš­to se čudiš? Imaš puno toga što je moje. Prsten­je, odjeću, muža. Zar ne?

    AMAL: Nadine…

    NADINE: Znam već dugo. Samo se prav­im. Nje­mu je sve­jed­no. On je prokle­ta svin­ja.. Gad. Ali ni ti nisi bol­ja. Nosiš moje stvari i znaš da te vidim. Znaš da te gledam.

    AMAL: On to traži od mene!

    NADINE: Što još traži od tebe, a ti mu daješ? Svaš­ta, zar ne? A ti sve daješ.

    AMAL: Žao mi je.

    NADINE: Žao ti je? To je to? Žao ti je?

    AMAL: Niš­ta ne želim od njega.

    NADINE: Znači daješ mu se besplatno?

    AMAL: Ne…

    NADINE: Lažeš, kur­vo glu­pa, lažeš…

    AMAL: Ne,…Nadine,…

    NADINE: Ne, ne zovi me imenom, ne pod­nosim tvoj glas, ne pod­nosim da mi izgo­varaš ime tim prl­jav­im usti­ma! Zaš­to se ne vratiš u svo­ju zemlju, kur­vo prokle­ta! Ševi muškarce u svo­joj zemlji, širi im noge, oti­maj ih žena­ma. Pič­ka ti mate­ri­na, što si došla ova­mo, kao da ovd­je nema dovoljno takvih drolja!

    AMAL: Oprosti.

    NADINE: Ne, ne gov­ori mi to. Lažeš, kur­vo glu­pa, lažeš…

     

    XIX. ANA3

     

    Ana ima ćelavu glavu. San­jala je da ju dva čov­je­ka vode u lud­nicu. Pokušala im je dokaza­ti da nije niš­ta učini­la. Vikala je: „Nisam kri­va! Samo sam ćela­va!“ Oni su se nas­mi­ješili i rek­li: „Znamo. Samo ne vjeru­je­mo ćelavi­ca­ma.“ Potom, ja sam san­jala da me dva čov­je­ka vode u lud­nicu. Pokušala sam se oslo­bod­i­ti, ali nije bilo pomoći. Vikala sam: „Moj tata nije teror­ist!!!“ Nas­mi­ješili su se i rek­li: „Znamo. Samo ne vjeru­je­mo strancima.“

     

    1. MAJKO, ZABORAVILA SI ME

     

    MAJKA: Ole­na, ne smi­ješ se kupati u vreloj vodi, to nije zdra­vo za žile.Oduvijek ti to ponavljam.

    OLENA: Nije vrela.

    MAJKA: Pogledaj se, izgledas kao ogul­jeni pas na kineskom placu.

    OLENA: To ne moze biti tako lose.

    MAJKA: Zelis se sprziti?

    OLENA: Spa­va mi se.

    MAJKA: O cemu pricas,Olena?

    OLENA: Spa­va mi se, cujes me?

    MAJKA: Ne spa­va ti se, ti samo zelis oti­ci. Kao što si otišla od mene.

    OLENA: To ne moze biti tako loše.

    MAJKA: Zas­to me zelis povri­jedi­ti? Zas­to me uvi­jek cinis tako nesretnom?

    OLENA: Nika­da te necu moci ucini­ti sret­nom. Zas­to se onda truditi?

    MAJKA: Ja ne razu­mi­jem sto gov­oris. Mucis me. Zas­to mi se nika­da ne javl­jas? Ne cujem te,…

    OLENA: Samo si me zaboravila.

    MAJKA: Ne vidim te.

    OLENA: Ne bi me mogla pre­poz­nati, malo sam se promijenila.

    MAJKA: Zaš­to, Ole­na? Što je krenu­lo po krivom? Imala si sve i još uvi­jek imaš mogućnos­ti. Pokušavam razu­mi­jeti, ali ne uspi­je­vam. Noći­ma ne spavam, živ­ci­ram se. Sram me lju­di, pita­ju me za tebe, a ja ne znam što da kažem. Zapra­vo, lažem. Izmišljam.

    OLENA: Nemoj izmišljati.

    MAJKA: Nista ne razumijem.

    OLENA: Ne želim da se mučiš.

     

    [Tiši­na.]

     

    MAJKA: Pričaj!

     

    [Tiši­na.]

     

    MAJKA: Ti nisi Olena.

     

    XXI. JERIHONSKA RUŽA

     

    ANIS: Ne radiš dovoljno! Stal­no se ispričavaš, cure mora­ju radi­ti umjesto tebe. Što ti je,

    Amal?

    AMAL: Niš­ta, tre­ba mi pauza, umor­na sam.

    ANIS: Ne želim više slušati. Od prvog dana sam ti rekao, ili radiš ili odlaziš.

    AMAL: Znam, Anis, ali ne mogu.

    ANIS: Pogledaj se na što izgledaš! Kosa ti je odvrat­na. Odjeća ti visi. Jesi ti to smršav­i­la? Izglad­n­javaš se?

    AMAL: Ta  mi odjeća nika­da nije pristajala.

    ANIS: Isti­na. Nadine je puno bol­je izgledala u tome. Nika­da nećeš biti pop­ut nje. Izgledaš kao kur­va s ulice! Operi se! Našminkaj se, prekrij te podočnjake.

    AMAL: Ne mogu.

    ANIS: Na sve moram mis­li­ti, sa svime se moram muči­ti! Ja moram brinu­ti o kući! Ja moram na sve misliti!

    AMAL: Želim otići.

    ANIS: Pogledaj se. Takvu te nijedan ne bi jebao.

    AMAL: A ti?! Što ti?

    ANIS: Ja te već dugo nisam ni takn­uo, niti budem to učinio. Ja imam ženu.

    AMAL : Ti nemaš niš­ta. Zab­o­ravio si da te ostavila?

    ANIS: Nemoj se meni smi­jati! Što ti znaš?! Niš­ta! Niš­ta! Ja sam taj koji se muči! Ja sam taj koji snosi posljedice toga što ti izvodiš! Ne želim te više gledati!

    AMAL: Onda nemoj.

    ANIS: Pogledaj se. Ti nisi ljud­sko bice, ti nisi Amal.. Osuše­na si biljka.

    AMAL: Osuše­na biljka…

    ANIS:  Radi što želiš. Odus­ta­jem, nisi mi potreb­na. Nemaš više što radi­ti ovdje.

    AMAL: Želim otići.

    ANIS: Imaš pra­vo, tre­baš otići.

    AMAL: Nemam kamo.

    ANIS: Želiš se vrati­ti doma?

    AMAL: Ja nemam dom.

     

    XXII. KNOWN AND THE UNKNOWN

     

    Life is seen in fragments.

    Frag­ments make up stories.

    Like blind Homer.

    With eyes, deep black holes.

    A lan­guage res­onates from far beyond.

    Secret signs

    I know secrets can not be discovered.

    Like cracks between fragments.

    Like eyes, deep black holes.

     

    XXIII. BECAUSE I STOPPED FOR DEATH4

     

    Ne tako davno, živ­jela je djevo­j­ka, Ukra­jin­ka, po imenu Ole­na Popik. Ole­na je kao 21-godišn­jak­in­ja umr­la u bol­ni­ci u Mostaru u Dis­panzeru za tuberku­lozu. Njeni unutrašn­ji organi su se ras­pali. Bila je zaraže­na AIDS-om, sifil­i­som, hepati­ti­som C i tuberku­lo­zom. Nakon obduk­ci­je vješ­tak je izjavio da je vidio „četvrt­inu osobe“. Ole­na je bila pro­dana u bije­lo roblje i u Mostar je stigla kao „pok­lon“ poslovnom part­neru. Najviše prašine u medi­ji­ma je podigla vijest da je mrt­va Ole­na Popik pop­ut „atom­ske bombe“ prošir­i­la HIV virus na sto­tine lju­di. Njeni svod­ni­ci su na sudu dobili po dvi­je godine zatvo­ra. U nov­ina­ma su objav­ili sretne vijesti da nakon višestruk­ih istraži­van­ja nijed­na oso­ba nije zaraže­na. Slučaj je ubr­zo zab­o­ravl­jen. Ali, ne tako davno, živ­jela je djevo­j­ka, Ole­na, i posljed­nju god­inu svo­ga živ­ota je proživ­jela pop­ut leša. Zbog pothran­jenos­ti orga­niz­ma i iscr­pljenos­ti koju su uzroko­vale bolesti, ona je dugo vre­me­na pri­je smr­ti provodi­la veg­e­ti­ra­jući. Čekala je smrt u mreži bijelih zidova.

     

     

    KRAJ

    .

    .

    .

    .

    .