Poezija

Zimsko vreme

.

.

 

 

 

1

.
belo nebo bela ulica
belo pamćenje bela ljubav

samo daleko zimsko sunce
stiče
bela suza
po ledenim kristalima
na smrznuto zimsko staklo

po hladnom
belom zaboravu

.
2
pre nego što umre
triput procveta veliko drvo

tako i u tebi poezija
raspukne u svoja utočišta
isklija u nežne cvetove
naljuti pčele
da sebi da oduška
kroz njihovo zujanje
alii nije suđeno da iznese plodove
drvoseča već oštri sekiru

.

3
sneg
po izdahnuloj travi

sneg
po golim granama

sneg
iznad skoro mrtve ledenice
gde se ispod nadstrešice od bele paučine
dešava jedno malo
usporeno čudo

gusenica se pretvara u leptira

.

4
mreža postaje sve tanja
i već ne može da izdrži
toliko mnogo prošlog

na kraju će se pocepati
i ribe iz pamćenja
otplivaće gde im je volja

.

5
život polako postaje pust
kako se toče godine

opraštaju se
polaze ljudi
malo tužni
jedan po jedan

na kraju će ostati samo dve stvari
ja i krivica
prema drugima

i tek će tad nastupiti pakao
i tek će se tad videti ko je koga

.

6
moja mala
mala životinjo

trljaš oči šapicama
skačeš sa grane na granu

i tiho zacviliš
kad velike tužne životinje
odlaze u znoju
u središte pustinje
i kopaju noktima kosti
svoje budućnosti

.

7
drvo je
sporo vreteno
koje usmerava
pamćenje

okruglo
napeto ga vidimo
kad testera bez pamćenja
ogoli krugove godina

kad ćemo naučiti da prepoznajemo

8
beli smukovi
gmižu po crnim granama

sivo nebo je premreženo
puderom snežnih pahuljica

zimsko ogledalce
ispričaj belinu

po sivoj visini
zaškriputaj hijeroglifima

.

9
dovoljna je i mala rupa
da pobegne duša

mržnja je burgija

ljubav je detlić

.

10
sanjao sam
senka baca u nebo
svoju senku svetlosti

.

11
trebalo je da se rodim kao crnac

kao stari mrzovoljni bluzmen
koji umorno čupa strune a harmonika
skoro da se gubi u debelim usnama

i koji je seo na rub trotoara
u prašinu
u muljavom i prestupnom čikaškom predgrađu
stavio je kapu pred sebe a iza uha mu viri
cigara sa aljkavo umotanom travom
u papir sinoćnih novina

i svira I svira
priča o tugi
I nije ga briga ko-zašto-i-da-li ga sluša

.

12
poezija je zapravo posvuda
treba samo da je vidiš

da je vidiš kao što detlić vidi
kako ispod kore špartaju razni drvojedi

.

14
sitno perje i jesenje lišće
pomešani vetrom

i ništa više ne može da se kaže
i ništa više ne može da se pomisli
osim toga

da je perje i jesenje lišće
pomešano vetrom

.

15
kratki dani
dugačke magle
repata zima

.

16
čini mi se da sam već
odavno ušće

čini mi se da već odavno
osećam kako
se moja senka uliva u mene

senka me puni

.

17
zima
magla
stud

i ovaj mali život
skoro ugasli ugarak
skriva u šaci

a on viri
između čvornovatih prstiju
i šepuri se pred belinom

.

.

.

                                                           Sa bugarskog Velimir Kostov

.

.

.

.

.

author-avatar

O autoru Edvin Sugarev

Rođen je 1953. u Sofiji. Diplomirao bugarsku filologiju na Sofijskom državnom univerzitetu. Radio u Bugarskoj akademiji nauka, na Sofijskom univerzitetu, na Plovdivskom univerzitetu i na Novom bugarskom univerzitetu. Doktorirao književnost 2008. Bio urednik mnogih almanaha i kniževnih časopisa. I dalje je glavni urednik prestižnih književnih novina – Literaturnog vestnika. Aktivan učesnik u političkim promenama u Bugarskoj krajem devedesetih. Tri puta bio poslanik u Bugarskoj narodnoj skupštini. Bio ambasador Bugarske u Mongoliji i Indiji. Sada je generalni konzul Republike Bugarske u Nišu. Smatraju ga jednim od najboljih savremeni bugarskih pesnika. Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja. Prevođen na mnoge jezike.

Back to list

Iz rubrike

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *