Esej

Dođe naš ratnik iz rata…

 

Ovo je pesma o zavičaju. O povratku u zavičaj. O povratku iz rata. Daleki predak ove pesme je homerski mit o Odiseju. Samo što mi u ovoj pesmi ne čujemo ništa o onome što je „naš ratnik“ doživeo u ratu i na putovanju, nego samo o tome kako je dočekan. Kako smo ga dočekali.

Za tumačenje ove pesme ključne su reči „tepsija“ i „rane“. Tepsija stoji kao simbol za značenjsko polje doma, kuće, hrane, nečega što čuva, nečega u čemu se može čuvati nešto što nam je dragoceno, neko blago, jednim izrazom – simbol pozitivnih vrednosti, onoga što zasniva zajednički život, i što pripada ženskom principu. A rane stoje za sebe same, za bol koji trpimo, za zlo koje podnosimo – i simbolišu zbir negativnih vrednosti, u pesmi prikazan kao da pripada domenu muškog principa.

Onaj koji je pošao, u rat, u potragu za vrednostima koje je mislio da mu nedostaju, morao je zadobiti i jedne i druge – i tepsiju i rane. Kada se vrati, shvatiće, da je uzalud putovao, uzalud se borio. Jer u svom zavičaju je takođe mogao da stekne i jedne i druge vrednosti – i to „dublje“. On je išao u „Grčku“, što simboliše višu kulturu. A i tepsiju (kuću, dom, blago) i rane (bol, zlo) mogao je da doživi i ne odlazeći nikuda, ostajući sa bližnjima.

Dom nigde nije slađi nego u zavičaju. Isto tako, nigde ne možemo da budemo dublje ranjeni nego u zavičaju. Ko to ne zna, uzalud putuje. I pogotovo se uzalud vraća.

 

author-avatar

O autoru Saša Radojčić

Saša Radojčić (1963), čitalac,pisac, profesor. Tim redom. Diplomirao je i doktorirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a magistrirao na Filolo-škom fakultetu. Na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu predaje Filozofiju umetnosti. Objavio je, pored velikog broja priloga u periodici i tematskim zbornicima: – zbirke pesama: Uzalud snovi (1985), Kamerna muzika (1991), Amerika i druge pesme (1994), Elegije, nokturna, etide (2001), Četiri godišnja doba (2004), Cyber zen (2013), Duge i kratke pesme (2015), To mora da sam takođe ja (2020), Za vatru nadležna je duša (2022), Tobogan (2023) i Glad za pesmom (2023); – roman Dečak sa Fanara (2022); – teorijske knjige: Ništa i prah. Antropološki pesimizam Sterijinog Davorja (2006), Sta-panje horizonata. Pesništvo i interpretacija pesništva u filozofskoj hermeneutici (2010), Razumevanje i zbivanje. Osnovni činioci hermeneutičkog iskustva (2011), Uvod u filozofi-ju umetnosti (2014) i Umetnost i stvarnost (2021); – zbirke ogleda i kritika: Providni anđeli (2003), Poezija, vreme buduće (2003), Reč posle (2015), Jedna pesma (2016), Slike i rečenice (2017), Za svetlom iz očeve kolibe (2018) i Ogledalo na pijaci Bajloni (2019); – prevode sa nemačkog: H. G. Gadamer, Pohvala teoriji (1996), H. G. Gadamer, Filozofi-ja i poezija (2002), V. Diltaj, Doživljaj i pesništvo (2004), R. Zafranski, Zlo ili drama slo-bode (2005), E. Jinger, Droge i opijenost (2007), H. G. Gadamer, Ko sam ja i ko si ti (2010), H. Kajzerling, Južnoameričke meditacije (2015), L. A. Salome, Fridrih Niče u svojim delima (2017), H. H. Binsvanger, Novac i magija (2018), V. Vajblinger, Život, pesništvo i ludilo Fridriha Helderlina (2020), V. Ajlenberger, Vreme čarobnjaka (2020), V. Ajlenberger, Vatra slobode (2021) i P. Nojman, Jena 1800 (2023). Priredio je Antologiju novijeg srpskog pesništva Senke i njihovi predmeti (2021). Za celokupno pesničko delo dobio je Disovu i nagradu „Desanka Maksimović“. Takođe je dobio, za poeziju, nagrade: „Branko Ćopić“, „Đura Jakšić“, Zmajevu nagradu, „Venac Laze Kostića“ i „Lenkin prsten“; za književnu kritiku nagradu „Milan Bogdanović“.