Likovi:
Jedinica
Dvojka
Trojka
Četvorka
Susjeda
Prva
Sjednite malo. Sigurno ste umorni.
.
I
Lijepa velika obiteljska kuhinja. Kuhinjski stol. Tri muškarca. Večer. Jedan od njih radi oko štednjaka.
1: Ja od jutra nisam stao.
2: Pa sjedni malo.
1: Pa baš bi i mogo.
3: Pa sjedni.
2: Popij nešto.
1: Samo još moram…
3: Gemišt…
2: Ili crno…
3: Štogod želiš.
1: Mogao bi crnog.
2: Nema crnog.
1: Ima, ima. Evo sad ću.
2: Nemoj ti, ja ću.
3: Nemoj ti, on će.
1: Ma ne. Nije…
2: Gdje je?
1: Ja ću. Tako i tako moram… Meso je u pećnici. Sjedi samo.
Jedinica se digne. Ode po vino.
3: Ti, on stvarno…
2: Ja ne znam zašto…
3: Valjda ga veseli.
2: Ma da, al nakon cijelog dana…
Jedinica se vraća s vinom. Provjeri pećnicu. Dođe do stola i strovali se na stolicu s krpom preko ramena.
1: Jebote.
2: Umor, a?
1: Znaš šta…
3: …ti od jutra nisi stao.
1: Pa bome nisam.
2: Pa sjedni malo.
1: Pa baš bi i mogo.
3: Pa sjedni.
2: Natoči si.
2: Popij nešto.
3: Gemišt.
2: Ili crno.
3: Štogod želiš.
1: Mogao bi crnog.
2: Evo, gle ga sad!
Natoče si piće.
2: Ajde – za novi posao!
1: Za novi posao!
2: I?
3: Pa kako je, pričaj…
1: Super. Znaš šta, stvarno vrhunski.
2: Pa, to je vrhunski restoran.
3: Mislim – Michelinove zvjezdice…
1: Ne, to je stvarno drugi svijet.
2: Svaka čast…
1: I šefica. Ona je vrh.
3: Pa ona je među top 10 šefica Europe.
2: A ti ćeš biti među top 10 šefova.
1: Haha, to ne postoji…
3: Budalo…
1: …takva lista.
2: Ako ne postoji…
3: …neuka.
2: …izmislit ćemo.
3: Al, jel normalna?
2: Ne tlači te?
1: Ma ne. Mislim radi se krvnički…
2: Više nego u drugim…?
1: Puno više. Tu nema radno vrijeme. To je flajšmašina.
3: A šta Prva kaže?
1: A niš. Uzeli smo nekog tipa…
2: Znači snašli ste se.
1: Snašli smo se.
Piju.
2: I ti si znači jedini muškarac?
1: Od kuhara da. Ima ovih pomoćnih. Čuj ipak je to vrhunski…
2: A kakve su ti kolegice. Komadi?
1: Ne. Al i da jesu. Nema tamo…
2: …Cici mici
1: Da te netko vidi…
3: Znači ništa od pipkanja…
1: Fala bogu, konačno me nitko ne dira.
3: Ni po guzi?
1: Znaš da meni to inače ne smeta, zajebancija – šta. Al kad radim, nema mi gore…. Najgore mi je kad radim karamelu. Sve onako fino izvučem, ko pašku čipku i onda me neka pljesne po guzici. I onda sve ispočetka. E mrak mi padne na oči…
2: Ni jednom te nisu zašlatali još?!
1: Ni jednom.
3: U 3 mjeseca?
1: Šest.
2: Star si. Guzica ti nije više nešto.
1: Super je, velim ti.
2: Guzica?
1: Posao, budalo.
3: Super.
1: Ne, stvarno je.
2: Pa baš mi je drago.
Piju.
3: Mislim stvarno si se namučio da dođeš…
2: I što si sve proš’o…
1: Misliš od škole? Pa, 10 godina, ne, 12.
2: Ma daj. Već je toliko …
1: A čuj. Tri godine školskih kuhinja. Pa francuska…
2: Prva te skoro ostavila zbog te škole…
1: Nije me htjela čekati. Da joj nisam plaćao te silne karte do Pariza…
3: A student…
1: Uopće ne znam kako sam to uspio…
2: Nije vjerovala da ćeš uspjeti.
1: Al, evo sad vidi.
3: I šta ona kaže?
2: Jel konačno sretna?
1: Ma sretna je. Kako ne bi bila. Samo…
2: Al, stvarno si se napatio.
3: Pa poslije Pariza. Opet staž ne?
1: A da. U boljim restoranima, doduše. Al s opet dna.
2: Pa onda jedan porodiljni…
1: Pa opet ispočetka.
3: Pa onda drugi.
2: Mislim nevjerojatno.
1: A čuj, mi smo uvijek na ugovor, čim odeš na porodiljni …
2: Jebem ti takvu državu.
3: A sad si za stalno?
1: Ma kakvi.
2: Jebem ti i državu i život…
1: Da, nije lako. Ako imaš obitelj…
3: I to radno vrijeme…
1: A mislim, ženama je lakše.
2: I kažeš Prva je sretna zbog tebe…
Zazvoni pećnica.
3: Jel to Četvorka?
2: Možeš misliti. Tako rano…
1: Pećnica.
.
.
II
Jedinica se diže.
2: Pa opet nam nešto kuhaš.
1: Iznenađenje.
3: Ko da ti nije dosta…
2: A od jutra nisi stao.
1: Pa bome nisam.
2: Pa daj, sjedni malo.
Jedinica se vraća.
1: Pa bome bi mogao.
2: Znam kako ti je.
3: Misliš da je nama…
1: A, znam da nije…
2: Uopće ne znam zašto si…
3: Mislim, za kartanje…
1: Nemojte me jebat sad…
2: Dobro…
3: Daj sad malo sjedi.
2: Natoči si nešto.
Natoče si piće.
2: Ajde – za novi posao!
1: Za novi posao!
3: I? Veliš super je.
1: Ma super. Samo – flajšmašina.
2: Al ipak. Nakon tolko…
2: A sad se žališ.
3: On se uvijek žali.
1: Šta me jebete. Ne žalim se. Nego fakat je flajšmašina…
2: A flajšmašina ti je riknula!
3: Nismo te odmah skužili.
1: Opet me je…
2: A tko će?
3: Nego pravi prijatelji…
1: A baš ste mi vi neki…
3: A nego, tko je? Četvorka?
2: A gdje je on?
1: Reko je u devet.
3: On uvijek kaže u devet.
2: Lako je njemu.
1: On se diže u deset.
2: A mi u šest.
3: Sutra je subota.
2: U sedam.
1: Šest i trideset.
3: Svaki dan.
2: Svaki dan isto.
1: Ja, evo, od jutra nisam stao.
2: Pa sjedni malo. Natoči si.
1: Pa, kad inzistiraš.
Natoče si.
1: Nego, Trojka, jel ja to čujem da si si se na zbor upisao?
3: Bome jesam.
2: Bečki dječarac.
1: To bi objasnilo štošta.
3: Sad ste mene našli?
1: A tko će, ako ne pravi…
3: E, jeste seljačine. Pojma nemate…
2: Hvala bogu!
1: Jel ima pipkanja u svlačioni?
3: Budalo, nema svlačione…
2: Nemoj nama to prodavat.
3: To se vi na nogometu navlačite, a sad meni…
Jedinica se okrene dvojci.
1: Kad smo već kod tog, što je s nedjeljom?
2: A jebiga Petica je najebo i nema tko…
1: Pa može Šestica nać dvoranu.
3: Petica je najebo?
1 i 2: Ti ne znaš?!
3: Ne.
1: Jebote.
2: Jebote.
Pauza.
3: Pa šta je bilo?
1: Jebote…
2: U zatvoru je.
3: Ne seri!
2: Već 5 dana.
3: 5 dana!
Zvoni pećnica.
1: Meso je skoro gotovo. Pa di je ovaj?
2: On neće doći prije 10.
3: Nikad ne dođe.
2: Jebe se njemu.
3: Da bar ja mogu tako…
2: Spavat do 10, pa malo kavica, pa u atelje…
3: Kavica, pljugica…
2: Pa napušen maljat pizdarije…
1: Onda malo odspavat popodne…
2: Jer umjetnost iscrpljuje.
3: Pa u birtiju po inspiraciju.
2: Pokupit par modela.
1: Pa „radit“ cijelu noć.
3: Na aktovima…
2: Dok su one na laktovima…
3: I onda spavat do deset.
1: A ne ko mi…
2: U šest.
3: Čak i subotom.
2: U sedam.
1: Šest i trideset.
3: Svaki dan.
2: Svaki dan isto.
1: Ja, evo, od jutra nisam stao.
2: Pa sjedni malo. Natoči si.
1: Pa, kad inzistiraš.
Toči se vino.
2: Opa, nema crnjaka!
1: Kako nema?
2: Ošlo.
3: Fino nam ide danas…
1: Kad smo pod stresom.
2: Šta fakat više nema vina? Pa ja sam…
1: Ima. Al dok Četvorka dođe neće biti.
3: Ko ga jebe.
2: Nek si sam donese vino.
1: On nema za vino.
3: On nema ni za vodu.
2: Jebem ja ti takvu slobodu!
3: A ipak mu…
1: …ne zavidim uopće.
3: …zavidim.
2: Ja bi slobodu. Ali umjetnost mi se gadi.
3: Sloboda jest u umjetnosti.
1: Ma daj me nemoj, Trojka…
2: Od umjetnosti mi se povraća.
1: Još mi je i mali noćas cijelu noć povraćao.
3: Lako je tebi reći. Ti imaš kreativan…
2: I od umjetnika mi se povraća.
1: Ispovraćati cijeli tepih – to je umjetnost.
2: Ja ne bi nikad mogao raditi od 9 do 5 … To je rekao.
Ne bi mogao! Naravno da bi mogao. Da mora – mogao bi!
1: Pa da ga starci ne izdržavaju di bi on…
3: On tvrdi da ga ne…
2: Ma, daj me nemoj…
1: Od 9 do 5? A od 9 do ponoći?!
2: Kad je zadnju sliku prodao?
1: A cijelu noć sam rigotine skupljao.
3 (okrene se Jedinici): Pa šta ti žena nije…
1: A je, malo je. Al ona je tako…
2: Šta tako? Ne zna rigotinu pokupiti?
1: A, ima osjetljiv želudac.
2: Da, sve one imaju osjetljiv želudac.
3: Pa valjda je bar malog uspavala.
Jedinica prasne u smijeh.
2: Kad si zadnje čuo da je neka majka…
3: Pa moja žena, recimo…
1: Da, da, znamo – tvoja žena je najbolja.
2 (sarkastično): Ma čija nije?!
1 (iskreno): Moja?
2: Naše žene su najbolje.
1: Takvih nema!
2: Da ih nema trebalo bi ih izmisliti.
3: Dobro, a šta im fali?
1: Sućuti?
2: Marljivosti?
1: Samokontrole?
2: Sebičnosti im ne fali. Toga imaju i previše.
3: Šta, opet ćemo pljuvat po njima?
1: Dobro, što je tebi?
2: Pičkica.
1: Bečki dječarac.
3: Jednostavno mi je to dosadno, više pljuvat po njima.
2: Imaš pravo – dosadne su.
1: U dobrim danima.
2: Inače su nepodnošljive.
3: Aj ne serite. Recite mi radije što je bilo s Peticom.
Pauza
1: U jebote.
2: Jebote.
1: Daj si natoči malo.
Toče si vino.
.
.
III
3: No?
1: U zatvoru je.
3: To sam čuo.
2: Zbog kućnog nasilja.
3: Petica?! Zbog kućnog…
1: Aha.
3: Ma daj me nemoj je…
2: Naravno da te neću, pa nisam ja…
1: …bečki…
3: Šta ju je fakat…
1: Naravno da nije.
3: Nije valjda djecu?!
2: Nije.
3: U zatvoru je zbog psa?!
1: Ne.
2: Zbog susjede.
3: Premlatio je susjedu?!
1: Ne.
2: Nije ju htio jebat.
3: To je protuzakonito?!
1: Dobro, jesi ti glup?!
2 (prema Jedinici): Ja ti kažem – zbor.
1: Normalno da nije protuzakonito.
3: A šta ja znam više s tim novim …
2: Makar, imaš pravo. Ne bi me ni čudilo.
1: Kakva nam je vlada…
2: Srednji vijek.
1: Mračno doba.
2: Isuse, kako je glupo najebo.
1: Ak ne jebeš…
2: …najebeš.
1: Mračni srednji vijek.
Značajno ispiju iz čaša.
3: Dobro šta mu je ta baba točno napravila?
2: A niš, odjebo ju je, pa ga je prijavila za kućno…
1: Da je čula da mlati ženu…
2: I djecu…
1: I psa…
3: A žena, zašto ona nije nešto rekla?
2: Žene ne mogu svjedočiti…
1(sarkastično): …Jer su možda u strahu…
2(sarkastično): …Ne usude se reći istinu…
1: …Pa im se ne vjeruje…
2: To je po zakonu.
3: Jebem ti zakon.
2: Srednji jebeni vijek.
1: Mračno, fucking doba.
3: Ma daj me nemoj. To znači sad bilo koja babetina da nas hoće jebat…
1: Točno to…
Pauza.
3: Jebote.
2: Jebote.
1: Srednji vijek.
3: Jebote. Koje sranje.
1: Znaš šta, imam ja jednu, kat ispod …Moja je, doduše zgodna, ali ipak.… Otkad sam čuo za Peticu, čekam u haustoru dok ne čujem da je prošla.
2: Ma daj ne brij…
1: Ja ti kažem. Ne bi me uopće čudilo, da danas navrati.
2: A mi smo kao ti agresivni…
1: …Od kojih treba zaštiti žene.
3: To ti govorim. Te luđakinje iz Vlade nisu …
2: Ko da smo mi podivljale životinje.
1: Pa nas treba držat na lajni.
3: Točno to. Kao da smo odbjegli tigrovi.
2: Dobro, ne ti…
1: Ti si više – odbjegla prepelica…
3: Jebite se. To nije smiješno. One nas fakat drže na lajni.
2: Sad si shvatio.
1: Naravno, tvoja žena…
3: Nemojte mi ženu uplitat. Pa nije ona krive šta ove religiozne luđakinje…
2: Tu se varaš. Sve su one krive.
3: Ne pretjeruj.
1: Ne misli Dvojka to tako. On hoće reći da nisu ni svjesne…
2: Nemoj mi govorit što hoću reći. Sve su jednako krive jer podržavaju…
3: Nemojte mi ženu dirat. Moja žena nije takva. Ona mene podržava.
2: Pa šta ne daš otkaz onda?
1: Nek te uzdržava kad te podržava.
2: A ti se bavi pjevanjem.
3: Kasno je za to.
1: Nikad nije kasno.
3: Od danas je kasno. Prihvatio sam novi posao!
1: Novi posao!
2: U novoj firmi?
3: Ne, u istoj. Novu poziciju.
2: Pa bravo, šta se ne hvališ.
3: Čekam svoj red.
1: Dobio si konačno ono šefovsko mjesto?!
3: Šefovsko, haha, ne, to ne. Ali plaća je bolja. Posao zanimljiviji.
2: Znači popustio si… Prodao se za pare.
3: A glavna stvar je da mogu raditi od doma kad god želim!
1: Za to se isplati prodati…
3: Nema više dječjih bolovanja. Puna plaća svaki mjesec!
1: Znači sad – samo zbor, a posao kad stigneš.
2: Mogao bi čak Akademiju upisati, i postati pravi…
3: A da… Dobro… Ne znam baš. Pa nije mogu šta hoću. Od 9 do 5 moram biti dostupan.
2: Joj, Trica. Koji si ti štreber.
1: Pa izorganiziraj si…
3: Meni je već dovoljno da mogu skuhati ručak za vrijeme radnog vremena. Stavi peć pile ili nešto…
2: Ne mogu vjerovati da to pričaš…
1: Da nećeš iskoristiti priliku…
3: A i – šta će mi akademija? Uostalom, dovoljna nam je jedna diploma u kući.
1: Dovoljna vam je jedna diploma?!
2: Ne mogu vjerovati…
1: Ti si totalno zatucan.
2: Dobro odgojen.
1: Vrhunski uzgojen.
2: Zbog takvih kao ti…
3: Ma kakvih to?
1: Šta, one se mogu baviti filozofijom i istraživanjem spolnog života rakova…
2: …a mi, mi ipak moramo biti malo realniji, jel da?
3: Jebiga – tako je. Muškarci su jači…
2: …stabilniji…
1: …agresivniji…
2: …manje senzibilni…
1: …manje kreativni…
2: …manje verbalno razvijeni…
1: …ali motorički spretniji…
2: …uporniji…
1: …pa su bolji za…
2: … manualne poslove…
1: …prljave poslove…
2: …glupe poslove…
1: …odurne poslove…
3: Vi ste infantilni, ne želite preuzeti odgovornost.
1: Ti si već istreniran, stari moj. Tebi lajna ni ne treba. Hodaš uz nogu bez da ti itko kaže.
2 (sarkastično) : Muškarci vole autoritete.
1 (sarkastično) : Vole znati tko je vođa čopora.
2: A prirodno je da je to žena jer -…
1: …- žene su prirodni autoriteti, pošto ne podnose autoritete.
2: To mi je najdraža…Žene su prirodni autoriteti, jer slabo podnose autoritete. Ili ona: Žene bolje vladaju. Jer imaju na pameti društvo a ne pojedinca.
2: Pod društvo se, naravno, misli na žensko društvo.
1: Obitelj, naravno, nije društvo.
2: Doma si, naravno, može misliti na svoju pojedinačnu guzicu. Kad se zavali na kauč i uzme novine, bez da me pogleda ili pita dal’ treba pomoći s nečim. Kad prođe pokraj mene kao da ne postojim i strovali se na kauč ni ne skinuvši cipele. Jer ona od jutra nije stala. Jer ona se ipak previše zamara na poslu, misleći tako dugo na druge…
1: Pa ne može i doma misliti na druge…
2: …dovoljno da skine cipele.
3: Evo znao sam da ćemo opet srat po ženama. Vi ste stvarno papci ako vas žene tako jebu.
1: Da samo znaš.
2: Da samo znaš…
Pauza. Nataču si gemište.
3: Slušam.
2: Šta slušaš?
1: Nemaš šta slušat, tišina je…
3: Slušam. Šta se zbiva? Šta ste tako sjebani?
1: Trebalo bi muziku neku staviti.
2: Nećemo stić ni jednu partiju ako onaj papak…
3: Nećete mi reći?
2: Nema se šta za reći.
3: Ma znao sam da serete bezveze. Ne znate o čem bi drugo…
1: A o čemu bi ti?
2: O zboru?
3: Pa bi – pričao bi vam o zboru, al znam da ćete me jebat.
1: Zborno!
3: Zborno. Pa neću.
1: Ajde, ti muzičaru, idi odaberi muziku neku.
2: Pa da, nemoj da Jedinica ide. On ipak od jutra nije stao.
Trojka se digne i ide pustiti muziku u dnevni boravak koji je spojen s kuhinjom, ali se s mjesta gdje je linija ne vidi kuhinja. Trojka ne može čuti što Jedinica i Dvojka pričaju.
2: Dobro i šta ćemo mi s tom dvoranom.
1: Pa šta neće Šestica…
2: Ma Šestica… Boli njega kurac.
1: Pa jebemu. Bar on ima vremena.
2: Pa baš ga zato zabole. Ima vremena, ima para…
1: Pa, jebemu mater. Neću valjda ja sad još i dvoranu dogovarat, od jutra do mraka radim, i onda još…
2: Znam, znam, ti od jutra ne staneš.
1: Pa ne stanem.
2: Pa znam.
1: Ma šta ti znaš.
2: Misliš da ne znam?
1: Pa ne znaš.
2: Šta ne znam?
1: Kako je raditi u restoranu. To je 12 sati neprekidne jebene flajšmašine.
2: Imam ja dovoljno svojih problema da znam…
1: Čisto sumnjam.
2: Pa ja isto radim, i to posao koji ne volim, za razliku od tebe, i mene moja šefica ne voli, kao tebe tvoja. Jer ja ne držim jezik za zubima. I onda ne dobijem ni povišice ni promaknuća. Nego samo još posla. Ali odradim posao, jer šta ću, ako odbijem dobit ću još i otkaz, i ponekad pomislim, ma boli me, nek mi da otkaz… A onda se sjetim da nitko neće zaposliti 42 godišnjeg inženjera s višom stručnom spremom. Pa trpim. A mislim si, jebi se, radit ću 8-4, i u 4 idem doma ne možeš mi ništa. Imam djecu, moram ići. I ne može mi ništa, ali s povišicom se mogu pozdraviti. Jer, jebiga, ipak se treba malo žrtve pokazati. Ima i šefica obitelj, a ipak ostaje do 5, ponekad 6. Ipak se više žrtvuje. Lako se tako žrtvovati. Tako se i moja žena žrtvuje. A ja, ja moram na poslu raditi duplo brže da sve stignem, duplo brže od žena koje dobivaju povišice, a kad dođem doma i kuham i perem i vodim djecu na muzičku i na tae-kwon-do i na jebene nogomete, a za svoj nogomet nemam vremena i za kartanje jedva jednom mjesečno i onda još ova pederčina kasni jebo mu pas mater umjetničku i tako da od kartanja ništa, i od nogometa isto ništa i jedino šta mogu je zapit se. Al ne, onda će doći onaj peder koji nikad nema ni za vino ni za vodu i popit će mi sav gemišt, a da sam pio crno onda bi mu se baš pilo crno taj dan, samo da mene izjebe. I ti me sad još jebeš da ja ne znam kako je…
1: Dvojka, daj se skuliraj… Pa nikom nam nije…
2: Ma više mi vas je pun kurac svih…
1: Smiri se, čovječe. Šta ti je danas?!
Pauza
2: Zaljubio sam se.
Tišina.
Jedinica zapanjeno bulji u Dvojku.
Trojka koji nije čuo razgovor konačno pronađe muziku koju stavi. Čuje se Leonard Cohen.
3 (OFF): Jel može ovo?
1(odsutno): Koje?
3: Ovo.
1: Ne. Ajde molim te nešto manje depresivno.
Trojka nevoljko nastavi tražiti.
Jedinica zapanjeno bulji u Dvojku.
1: Pa u kog?
2: Nije bitno.
1: Pa dobro jesi ti normalan? Hoćeš si sve sjebat?
2: Boli me kurac više.
1: Ako Druge sazna, uzet će ti djecu i sve…
2: Nek sazna, jebe mi se. Ozbiljno ti kažem. Znaš šta mi je danas napravila? Znaš šta mi je danas napravila, dok sam na koljenima prao pod u WC-u. Samo je ušla. Bez da kaže oprosti, ili jel mogu? Samo je ušla i prekoračila me kao da sam pas…
E, prešla je preko mene kao da sam jebeni komad namještaja i sjela na WC srat. Dok sam ja prao pod.
Nekad davno bi popizdio. Sad više nemam volje ni usprotiviti se. Samo sam ju pogledao, onako od ispod. A ona je rekla– Šta?! Pa bila mi je sila. Nemila. – to je kao trebalo biti smiješno.
E, nisam ju mogao gledati više. Spustio sam glavu i nastavio ribati. I šutim i ribam i osjećam kako me gleda, a ja ne smijem dić glavu da ne poludim. A tresem se sav. I ona odjednom kaže, taman prije nego što je pustila vodu.
– Ja ne znam što se tebi dogodilo. Nekad si bio tako duhovit.-
Trojka konačno pronađe neku muziku koju stavi. Npr. Johnny Cash
3: Jel može ovo?
1(odsutno): Može.
Pauza. Za sebe.
Nekad sam bio tako duhovit.
Trojka se vrati za stol.
3: Šta je bilo?
2: Ma niš.
Dvojka vadi cigarete. Krene da će zapaliti jednu.
1: E, odi van pušit.
2: Molim?
1: Dogovorili smo se da nema pušenja u kući.
2: Misliš reć, Gospođa Jedinica je ukinula pušenje?
1: NE. Mislim reć – dogovorili SMO se da nema pušenja u kući.
2: Znači, Prva je prestala pušiti pa sad nitko ne smije.
1: Odi van.
Dvojka izlazi na balkon razočarano odmahujući glavom. Vidi ga se kroz balkonska vrata kako pali pljugu.
.
.
IV
.
3: Šta je njemu danas?
1: Ma pusti ga.
3: Šta, šta je bilo?
1: Ma ništa.
3: Misli da ga Druga vara, jelda?
1: Ne, otkud ti to?
3: Znam ja.
1: Rekao ti je?
3: Ne mora mi reći. Vidim.
1: Ma, briješ…
3: Makar. Nije ni čudo.
1: Ma o čemu ti…
3: Stalno je nadrkan, nije li?
1: Pa tko nije?
3: Tko bi dolazio doma kad te neko stalno je…
1: Pa jebote, šta nije dosta da sve radimo, nego još moramo i biti dobre volje…
3: Pa vi ste budale ako sve radite. Ja radim koliko stignem i koliko mi se da. Ja se znam postaviti.
Ulazi Dvojka.
2: Tko se zna postaviti?
3: Ja. Ja se znam postaviti.
2: Postaviti. Misliš naguzit se?
3: Ne. Mislim da nisam stalno nadrkan jer nemam osjećaj da me iskorištavaju.
2: To je zato što ti voliš da te iskorištavaju.
3: Reci ti šta hoćeš, al ja nisam nadrkan a ti jesi.
2: Kad ga voliš primat odostraga.
3: Pa mene žena ne…
1: Aj dečki ne serite, nego raščistite stol. Meso je gotovo.
2: Šta ćemo jest bez Četvorke?
3: Da.
2: Dobro.
3: Da.
2: I popit ćemo mu sve.
3: Da.
2: Pa nismo mi budale…
3: …da ga čekamo.
2: A dižemo se sutra.
3: U šest.
2: U sedam.
3: U šest i trideset.
1: Aj dižite se i ne serite više.
3: Odma šefe.
2: Pod-šefe.
3: A, da, monsiuer sous-chef.
2: Daj reci, gospon pod-šef, jel to „pod“ znači da radiš pod šeficom?
3: Da joj se zavučeš pod suknju?
2: Pod podsuknju.
3: Ili je pod-šef onaj koji pere podove?
2: Liže podove.
3: Možda nas zato nije zvao u restoran…
2: Da ne vidimo kako joj…
1: Nisam vas zvao jer ste seljačine…
3: …a to je fin restoran.
2: Pa ja sam fin. Imam i odijelo.
3: Ronilačko.
2: I peraje. Imam jedno i za tebe. Ljetno…
3: Možemo se srediti pa na večericu.
2: Romantičnu.
3: Samo ti i ja.
2: Bez žena.
3: Jel može nedjelja?
2: A ne, ne može ovu, žena ide na bridž.
3: Ponedjeljak?
2: Kozmetičarka.
3: Utorak?
2: Utorkom gleda ritmičku gimnastiku.
3: Znači ni srijeda ne može.
2: Ne.
3: Četvrtak.
2: Yoga.
3: Petak?
2: A ne. Pa ovaj petak sam vani. Ne mogu svaki.
Svi se smiju.
3: E jesi papak. I meni nešto pričaš.
2: Nikad nećemo probat njegovu hranu.
3: Niti otići u fini restoran…
2: …u ronilačkom odijelu.
1: Pa sad ćete probat papci jedni.
Jedinica nosi hranu. Dvojka i Trojka mu priskoče u pomoć.
.
.
V
.
Na stolu je mnogo hrane, i izgleda vrlo ukusno. Oni jedu i očito uživaju u jelu.
2: Ali, fakat. Zašto nas nikad nisi zvao u restoran.
1: Pa šta vas imam zvat. Znate gdje je.
2: Ma da, al drukčije je kad nas pozoveš.
1: Misliš onda ne morate platiti?
2: Pa da.
3: Ma ne. Nego glupo da dođemo a tebe nema.
2: Da hoćemo da nam baš ti skuhaš nešto.
1: Pa jesam vam sad skuhao.
3: Pa je. Fenomenalno je.
2: Ali baš nešto iz restorana.
1: To je iz restorana.
3: To je na meniju?
1: Specijalitet Šefice kuhinje…
3: Nije bez vraga u top deset…
2: A jel kužite vi da se lista zove top 10 šefica. Ko da su samo žene…
1: Opet ti s tim maskulinizmom…Tako se oduvijek zove taj posao – šefica kuhinje. Još od prije 300 godina, šta bi sad zbog emancipacije trebali…
2: Nego šta nego bi trebali. Vi ste, naravno, primijetili da se svi poslovi zovu ženskim imenima…
1: Ne, nismo primijetili. Jer smo retardirani…
2: …osim – kućnika. Za to ne postoji ženska riječ.
Pauza.
3: Fakat –za kućnika nema riječ. Kako bi bilo žensko od kućnika?
Pauza. Razmišljaju
1: Kućnikica?
2: Ne, ne – Kućanica?
Pauza. Razmišljaju
1: Kućanica? Ma ne, bezveze…
3: Ne, ne – znam – Kućkica!
1: Hahaha, da – kućkica!
2: Da, da – sada su kučketine, a onako bi bile kućkice!
1: Zamisli taj život! Da ti je žena kućkica.
2: Fino dođeš doma s posla. Nekog finog posla…
3: Zavališ se na kauč…
1: …bez da skineš cipele.
2: A tvoja kućkica te nasmiješeno dočeka s pitanjem –
3: …u negližeu…
1: – dragi – jesi li gladan?
3: Ma ne jeo sam vani…
1: …a, a, a ja sam cijeli dan kuhala. Ali nema veze…
2: …hoćeš možda da ti ga pop…
3: Paaa, mogla bi ako ti se baš da.
1: Joj, daj, odurni ste.
2: A gle njega…
3: Tko je sad bečki dječarac?
1: Aj daj, kućkice, radije mi pomozite pospremiti.
2: Zašto? Nije da ćemo se kartati…
3: …ovaj kreten uopće ne misli doći.
1: Zato jer ne volim sjediti za prljavim stolom.
2: Aj , daj sjedi.
3: Mi ćemo.
2: Ti od jutra nisi stao.
3: Sjedi malo.
2: Natoči si.
Dvojka i Trojka pospremaju stol.
2: Ja bi se prije ubio nego bio kućnik.
3: Razumijem te. Mrzim kad nemam svoj novac.
2: A ne zbog toga, nego mrzim spremati.
3: A zašto ne uzmete spremača? Mislim ako ti Druga prigovara nek si onda sama čisti.
2: Ma neću da mi se neki tipovi po kući motaju. Tako i tako nikad ne pospreme…
3: A šta se onda žališ?
2: Ma tko se žali?
3: Pa stalno si nadrkan. Nije ni čudo da te…
2: Da me šta?
3: Ništa.
2: Da me šta?
3: Da ti žena nije sretna.
2: Otkud tebi da mi žena nije sretna?
Ulazi Četvorka.
4: Bok, ekipice, šta ima?
3: O pa vidi njega.
1: Kako si…
4: Bila su ti vrata otvorena. Derete se čuje vas se…
1 (Četvorki): Kud ćeš?
4: Moram srat. Hitno.
Dvojka sjeda i natače si gemišt.
2: Šta on sere da mi žena nije sretna?
1: Pojma nemam.
Trojka još posprema.
1: Trojka daj pusti to. To ću ja poslije…
Trojka ne odustaje. Čak uzima posudu za pečenje, napuni je vodom i odlazi do WC da prolije prljavu vodu. WC je zauzet pa čeka.
Dvojka pije i gleda u čašu…
2: Ali ima pravo. Nije sretna. Ni ja nisam sretan. Ne znam kako se to desilo. Da smo se tako…
1: Malo po malo. To su male stvari. To su uvijek male stvari…
2: A toliko sam ju volio…
1: …koje se skupe…
2: I ona mene…, valjda.
1: …koje se slažu…
2: Još uvijek je volim. Ne uvijek. Ali ima dana. Ustvari večeri, kasnih večeri, kad djeca već zaspu, i ja budem u kuhinji, kuham ručak za sutra. I natočim si vina, i zapalim pljugu, i stanem na vrata od boravka i pogledam ju. A ona uvijek leži na kauču i čita i onda se, ponekad, nasmije od srca. I bude mi lijepa ko nekad. I onda sam sretan. U tom trenu sam sretan i s njom i s djecom i sam sa sobom. I pogleda me i u očima joj je smiješak i volim ju, toliko ju volim u tom trenu. I kažem joj – Volim te. A ona meni kaže –
1: – Pa ako me toliko voliš mogao bi kleknut i polizat mi malo. –
Dvojka ga zapanjeno pogleda.
1: To meni Prva kaže… Mogao bi kleknut …
Ja njoj kažem – Volim te. A ona meni – Mogao bi kleknut i polizat mi malo. I još pokaže onako s jezikom da bude što odvratnija, da me što više ponizi.
E, dođe mi da je golim rukama ubijem… Da se zaletim na nju i razbijem joj tu odvratnu gadljivu facu, iskopam te zlobne oči.
Ja ne znam zašto uvijek, uvijek moraju pokazivati da imaju moć nad nama. I kad je sve u redu i kad se lijepo slažemo, uvijek mora biti nekog poniženja. Samo da se zna. Samo da se zna tko je gazdarica. Potpuno mi je jasan taj poriv da umlatiš ženu. To nema veze s našom agresijom to ima veze s njihovom. E, dođe mi da ju razvalim, stvarno mi dođe da joj šakom razbijem lice. Znaš, ponekad si to zamišljam. Ponekad si zamišljam kako joj šakom razbijam zube i bude mi lakše.
Dvojka zabrinuto gleda prijatelja. Jedinica pogleda u čašu pa ispije.
2: Ti nisi normalan.
1: Nisam.
2: Jel jebeš ti šta u zadnje vrijeme?
1: Ne, ak ne poližem.
Jedinica i Dvojka umru od smijeha.
Trojka odustaje od čekanja pred WC-om i vraća se u kuhinju.
.
.
VI
.
Trojka sjeda za stol.
3: Ja ne kužim otkud to da su žene stalno napaljene, a muškarci kao nisu?
1: Otkud ti sad to?
3: Pa pričali ste o seksu, ne?
2: Ne baš.
3: Mislim ja bi svoju ženu svaki…
2: Ili tuđu…
3: Zašto kažeš tuđu?
2: Nema veze.
1: Svejedno čiju. Ili ničiju. Samo da mi je nešto…
3: I zašto se mi moramo suzdržavati…
1: I ne smijemo uletavati komadima…
2: A one smiju?
3: Da ne ispadnemo preagresivni…
2: Ili kurviši…
1: Jer to žene ne vole.
3: Samo ne znam kako Četvorki uspijeva.
1: On je umjetnik. To je drugo.
2: Pa dobro di je on.
3: A sere.
2: On uvijek nešto sere.
.
.
VII
.
Ulazi Četvorka.
4: Evo me. Ekipice…
2: Četvorka, daj reci kak to tebi uspijeva.
4: Kako mi uspijeva? Fenomenalno.
1: Nismo mislili na uzgoj picajzli…
2: …nego to, s tim komadima.
3: Kako to da tebi ne govore da si droljo?
4: Ko kaže da mi ne govore. Ali one ti to ustvari vole.
2: Ma ko voli?
4: Gospođa Vidošević na primjer.
3: Tko?
1: Gospođa Stoprva – kupujem umjetnička djela ukradenim novcima poreznih obveznika – Vidošević?
4: Upravo ta.
Bolje bi joj pasalo Rado-šević, da se mene pita.
3: Jebote, postao si žigolo.
4: Nisam. To je samo usput. Nisam mogao odoljeti.
3: Dobro Četvorka, pa šta nisi doš’o posudit pare ako ti je takva frka.
4: E da vidiš to tijelo…
3: A ti si joj naravno radio akt.
4: S aktom smo počeli…
2: Čekaj, prodao si sliku?
4: Mislim, prodao, to je narudžba, nije moje…
2: Prodao si sliku Stoprvoj Vidošević?!
1: Jebote Četvorka – sad ćeš biti u kolekciji Vidošević!
3: Pa to već ipak nešto znači.
4: Pa bome da.
1: Jebote, Četvorka će nam postat slavan.
Svi nazdravljaju!
4: A ja. S čim da ja nazdravim?
Svi ga ignoriraju.
3: To je naravno, ako ona uopće pokaže tu sliku nekom.
2: Da, tko zna koliko takvih aktova ima skriveno u podrumu.
4: Pa nisam gledao kolekciju aktova, nego kolekciju vina…
2: Tko zna da li ih naručuje prema vještini slikara ili prema izgledu.
1: Šta je njoj naručit jedan akt zbog seksa a onda ga spremiti u podrum da ga nitko ne vidi.
4: Ljubomorni ste, pederi.
1: Naravno da jesmo.
3: Ne mogu vjerovat, konačno si prod’o sliku.
4: I to kome!
1: Sad ga nećemo morat više častit.
2: A i Vidoševićka nam je pobrala picajzle. I tome se treba veselit.
4: Ja nemam…
1: Nego, žigolo. Jesi ožednio od tog rada.
4: Pa ja čekam. Svi se nazdravljaju, a ja…
2: E pa nema za tebe.
3: Kasniš.
4: Sve ste mi popili?!
1: I pojeli.
4: Kakvi ste vi to prijatelji…
3: Razočarani.
2: Uvrijeđeni.
1: Gladni i žedni.
4: Sva sreća da sam ponio…
1: Šta?! Chateaux La tour 1998!
4: Ko što rekoh, ja sam gledao kolekciju vina a ne aktova.
2: Daj to ‘vamo…
1: Nećeš to valjda pit. Ta boca košta 300 Eura!
2: Samo me gledaj.
4: Bez brige, imam još par.
1: Nisi reko da si na gemištu danas?
2: Jedinica. Odjebi.
4: Da čujem dečki kaj ima s vama?
2: A niš, čekamo tebe da dođeš. Da se kartamo, ne?
1: Trojka se upisao na zbor.
4: Nemoj, jebat. Bečki…
3: …ti ga stojećki.
4: Pa budeš nam zapjevao malo?
Trojka pjeva nešto glasno da odjebe Četvorku.
4: U jebote. Pa ti ko da operu studiraš. Nisam znao da tako možeš…
3: Pa mnogi nisu znali.
4: Samo… Daj provjerite da li su vrata zatvorena. Kad sam dolazio bila su otvorena. Da ti ne bi susjedi…
1: Ma da, ta brava… Nikako da to…
2: Da, zamisli da ti sad uleti ona susjeda. U negližeu. S tortom.
4: Šta je Jedinica, šta i ti imaš susjedu? Šta nisi čuo što se Petici desilo.
1: Nemoj se ni zajebavat s tim.
2: Jebote Petica.
3: Ja još uvijek ne mogu vjerovat da ga je ta baba tako sjebala.
4: Tko je reko da je baba?
3: Dvojka.
4: Ženska uopće nije baba, nego neki opaki komad.
3: Ma daj.
2: Nemoguće. Ja sam čuo…
1: Ako nije baba, zašto ju nije pojebao?
4: Tko kaže da nije?
1: Pa šta je onda bilo?
4: A navodno se počeo karat s tom susjedom, ljepotica neka, al luda ko šiba. I tak je to neko vrijeme išlo. I onda se ona zaljubila.
2: Ona naravno nema muža.
4: Nema, al ima 27 godina.
2: Ne seri. Petica je naš’o komada od 27 godina?!
3: Nemoguće.
4: A možda 29. Uglavnom klinka se zaljubila i rekla da se hoće udat za njega. I onda ju je on odjebo.
1: I onda je ona popizdila.
4: I onda je ona popizdila.
2: Sad ga uopće više ne žalim. 29 godina – jebemu, sretnika.
3: Da. Baš mu zavidim.
Pauza. Svi piju osim Četvorke. Jedinica skuži.
1: Ma jebeš Peticu, sam se sjebo. Daj reci, šta ćeš pit.
4: Chateaux Latour.
1: Ja sam mislio da se zezaš.
4: Ne zezam. Imam par boca.
1: Pa prodaj mom rest…
4: I honorar. Ne moram prodavat…
1: Svejedno.
4: Hoću i ja jednom počastit prijatelje.
2: Nemoj ga sprečavat.
1: Ajde onda. Ali čekajte prave čaše.
Jedinica se diže. Nosi čaše, nosi i decanter.
2: Nemoj ti, ti od jutra nisi stao.
1: Ma nije meni teško.
Otvara vino. Pažljivo. Natoči u decanter.
Svi čekaju.
2: Dobro hoćemo mi pit to ili nećemo.
1: Ne još.
Čekaju.
2: Pa dobro kad ćemo?
1: Pa optimalno bi bilo sat vremena. Neki kažu 3 sata.
4: Ti me zezaš?
1: Ne.
2: Deset minuta. Imaš deset minuta.
4: Dotle molim gemišt.
1: Seljaci.
4: To je moja boca. Kupi si svoju.
U međuvremenu si natoče gemište.
2: Jebote, vidi nas. Čekamo da se dekantira Chateaux Latour koji je donio Četvorka. Jedinica radi u Kloopi, Trojka će konačno ostvariti svoje snove…
Pauza.
4: A šta ti?
2: A ja. Ja nemam snove. Više.
3: Snovi su precijenjeni.
1 (pomiriši vino): Chateaux Latour nije.
.
.
VIII
4: Šta to tako fino miriši?
3: E ovo moraš probat…
2: Šta je Jedinica napravio…
3: Šefičin pulled pork…
1: Šest sati se peče.
2: A još je cijeli dan radio.
3: On od jutra nije stao.
2: Od 7.
1: 6 i 30.
3: A ne ko ti. Od 10.
2: Od 7 do 7.
3: Nije stao
2: I onda još nama kuhao.
4: Jebote, da, kako ti je na novom poslu? Nisi nam ništa rekao.
2: Nama je, ti kasniš.
3: Ja idem pušit.
2: Opet pušiš?
3: Al ne kupujem.
2: Znači moje pušiš.
3: Da.
Dvojka i Trojka se dižu.
4: Pa šta se ne smije tu pušit?
2: Ne, gospođa Jedinica je zabranila.
Dvojka i Trojka odlaze na balkon.
2: Šta si htio reći s onim da mi žena nije zadovoljna.
3: A jebe te to, a?
2: Ne jebe me, samo me zanima otkud ti to?
3: Od nikud – samo primjećujem. Tko bi bio zadovoljan kad dođe doma nadrkanom mužu.
2: A ne pitaš zašto sam nadrkan? Znaš šta mi je napravila danas…
.
.
IX
.
4: …zabranila pušenje? Pa šta je trudna? Šta joj je?
Jedinica šuti.
4: Nemoj me jebat, trudna je? Opet?
Jedinica šuti.
1: Nije još sigurno.
4: I baš sad. Tek si dobio novi posao.
1: Ne samo to. Šefica mi možda odlazi.
4: Šta to znači? Da bi ti postao šef?!
1: Da. Možda bi postao šef.
4: Šef jedinog restorana u gradu s Micheline-ovim zvjezdicama – i to muškarac?!
1: Možda. To nije sigurno. Ali šefica me voli. Kužimo se.
4: I ova ostane trudna. Baš sad.
1: Da.
4: Pa kak ste to isplanirali?
1: Pa očito je da nismo.
4: Pa šta ne pazite?
1: Pa, ona kao pazi.
4: Znači, namjerno te ujebala.
1: A kao nije. Nije to sto posto sigurno, ta njena kontracepcija.
Pauza
1: Mislim, nije valjda.
4: Pa ko ju jebe. Nek ona uzme porodiljni.
1: Da. Baš. Pa da se sramoti pred familijom.
4: Jebote Kec, ti baš nemaš sreće.
.
.
X
.
Dvojka i Trojka na balkonu.
A ona mi kaže:
– Ja ne znam što se tebi dogodilo. Nekad si bio tako duhovit.-
Pauza. Za sebe.
Jel kužiš ti…
Pauza. Duga pauza.
3: Ona to ne kuži.
2: Pa ne kuži. Da. Znam da ne kuži. Da njoj netko pređe preko glave dok pere pod, kužila bi. To je ono što ti ja pričam. One ni ne kuže da su u poziciji moći.
3: Ali moja…
2: Znam. Znam tvoja žena jest drugačija. Blago tebi.
3: I ja sam drugačiji.
2: Jesi.
3: Ali opet – nisam dovoljno dobar.
2: Znam…
3: Kako znaš?
2: Znam kako ti je. Jesi popušio?
3: Jesam.
.
.
XII
.
Dvojka i Trojka ulaze.
2: No, dobro ‘oćemo konačno?
4: Šta ‘oćemo?
3: Kartanje. Dvojka je zapičio da moramo kartat ako je noć za kartanje.
1: Jer je kartanje samo jednom mjesečno. I on to mora.
4: Poslije ćemo kartat…
2: Znao sam.
4: Sad je vrijeme za Chateaux…
Pauza. Toči se. Pije se. Svi uživaju. Jedinica znalački prevrće vino po ustima.
1: Mmmmm, stvarno nije precijenjen.
2: Jebote, vidi nas. Pijemo Chateaux Latour koji je donio Četvorka. Jedinica radi u Kloopi, Trojka će konačno ostvariti svoje snove…
Pauza.
2: …Ja nemam snove…
1: Ti imaš mokre snove.
Dvojka se trzne, al ga Četvorka slučajno spasi.
4: Sanja gemišt.
3: Pa stvarno šta nam fali.
1: Malo sira. Imam pravi sir za to…
Jedinica se diže i donosi sir.
4: Znači ništa nam ne fali.
2: Jebote a kad se sjetim kad smo onaj ocat pili u Rovinju.
4: I pjevali terce.
1: To su bile najbolje terce ikad.
2: Trojka bolje da nisi bio. Povraćao bi od užitka.
4: Ajmo sad!
1: Na Chateaux Latour?!
2: Ju te saaaaaan aaaaan
3: Ju te san se zajubiiiijjjaaa
4: Druge neeeeeeeeeee
1: Druge ne bi poželiiiiaaaa
Cijelo vrijeme dok pjevaju Trojka daje sve od sebe ali ostali toliko kvare da se on stalno grči od bola na krive tonove.
3: Au stvarno boli. Nemojmo to ponavljati…
2: A sad si još ti pjevao. Zamisli kako je bilo bez tebe.
4: Ovo je jednostavno predobro vino za pjevanje.
1: Mora biti ocat…
2: Da si nas tad čuo. Slavuji.
4: Ja sam slijedeće popodne rigao s vrha crkvenog tornja.
1: Jer je Duja inzistirao da nas vodi u turistički obilazak…
2: Puhala je bura…
1: A ovaj debil je povraćao prema sjeveru.
2: E da si vidio facu onog Nijemca kad ga je pogodio rafal
4: Ja nisam ništa vidio imao sam drugog posla.
2: A Jedinica se ispričava – kaže – sorry, sorry, he’s pregnant
1: Jebote trčali smo dole niz onaj toranj
4: Ja sam se koturao…
Toče si novu rundu.
2: A budala se noć prije sjetila ukrasti kontejner od smeća i vozit se s njim niz Griziju…
1: Koja ide nizbrdo dole od crkve…
4: To je sve kriv Dvojka šta nas je stalno vodio na tu crkvu…
1: I budala nije skužio da kontejner nema kočnice…
2: E a Grisia ti je sva u stepenicama.
1: E koja je to scena bila.
2: U tri ujutro onakav pijan viri iz kontejnera…
3: Čekaj ti si ušo u kontejner?
4: Ma nisam ušo, upo sam …
1: Onak, dopola je vani i pokušava se panično ispeti van
2: A kontejner ubrzava…
1: Ljudi su počeli otvarat prozore i pičkarat
2: Srećom da je bio neki plato na pola ulice…
1: E kako je izletio, ko u crtiću
4: Jebote, skoro sam poginuo.
2: Da nije u nekom vešu završio…
3: Jebote, vi se uvijek zabavljate bez mene…
1: Ajde, molim te. A kad si ti završio u zatvoru. Ako to nije dobra priča…
3: Je, krasna. Skoro sam dobio 2 mjeseca zbog prostitucije…
2: Kad hodaš okolo obučen ko žigolo.
3: Pa imali smo predstavu!
1: Nisi to valjda rekao murji.
3: Jesam.
4: Budalo.
3: Najjače je bilo što me inspektorica tražila posjetnicu. Da ima djevojačku za mjesec dana…
2: Vidiš, isplati se biti fin i održavan.
4: Da, koliko ih ona vidi na dan, a izabrala je baš tebe…
3: To je samo vama smiješno.
2: Ne, to je svima smiješno. Osim tebi…
4: Joj, šta se uzrujavaš! Pa kome se to nije desilo…
1: Meni?
2: Al šteta da se nisi javio za djevojačku…
3: Nije bilo potrebe kad si ti išo…
1: Opa. Trojka uzvraća udarac…
4: Ali najbolja fora od svega je bila da si joj na kraju pjevao na svadbi.
3: A nije me uopće prepoznala bez šminke…
2: E da mi je to bilo vidjeti. Glavnoj inspektorici na svadbi pjeva osuđeni žigolo…
3: Žigolo oslobođen optužbi…
4: Trebao si joj zapjevat… I’m just a gigolo
Trojka se pridružuje…
3: … and everywhere I go…
Svi pjevaju i smiju se.
2: Sjebo si me s ovim Latourom. Kako ću sad piti gemište.
4: Ko vodu…
1: A je se sjećate ono na Pagu…
2: Vode nemamo!
3: Kad je Petica pitao – a što ćemo sad pit?
4: A Trica ko iz topa – A čuj – vode nemamo!
2: Trica, ti si nekad bio tako duhovit, pa šta ti se dogodilo u zadnje vrijeme?
Trica se smije.
3: Onda smo išli u Novalju po onu Četvorkinu malu…
4: Pa nas je murja zaustavila.
2: A Petica, onak pijan otvara vrata.
1: A murjak – pita – di ćeš ti momak?
3: A Petica, Petica mu dodaje gemišt i kaže, možete molim vas malo pridržat moram ić pišat…
2: Onak, mrtav pijan još se klati.
1: A murjak onak stoji s tim gemištom, ne vjeruje…
3: A ovaj piša pred njim.
2: I onda se ovaj tu debil probudio odostraga…
4: Mislio sam da smo došli
3: I otvorio vrata…
1: I gurnuo Peticu, a ovaj popišao murjaku cipele.
2: E kako je tip popizdio…
4: A jebiga mislio sam da smo stigli…
2: E jebote, Petica uvijek je sranja radio.
3: Svi smo mislili da će u zatvoru završit.
1: A vidi ga sad.
Svi se smiju. I opet piju. Sve su pijaniji i pijaniji i više ne znaju jel piju gemište ili Chateaux Latour ili šta.
1: Jebote, koje smo budale bili…
4: A pogle nas sad.
3 (s gemištom u ruci): Pijemo Chateaux Latour…
2: Četvorka je prodao sliku…
1: Trojka će postati slavan…
2: Ja nemam snove.
3: Dvojka ima mokre snove…
1: …Sanja gemišt…
4: …Koji se ostvaruju.
1: A Jedinica, naš Kec, je As u kuhinji
4: Možda postane i pravi As. Baba pik izgleda odlazi.
3: Ne seri, to nam nisi rekao
1: Da, šefica izgleda odlazi. Al to još nije ziher…
2: Bit ćeš šef! I to Kloope!
4: Ako mu žena ne rodi.
3: Haha, da to bi te fino sjebalo. Još jedan porodiljni…
1: Bi.
Pauza
2: Čekaj, Prva je trudna? Zato se ne smije pušiti?
4: Vi niste znali?
1: Ma smije se pušiti. Ko joj jebe oca.
2: Ma daj ne seri…
1: Ne, ozbiljno…
2: …trudna je?
1: …jednom mjesečno dođete. Pušite koliko hoćete!
2: To te pitam buraz! Pobuna!
4: Daj još jednu butelju.
3: Imaš još?
2: A zašto ja gemište pijem?
Svi: Jer vode nemamo…
Svi pale pljuge, znatno bolje volje. Svima se petlja jezik osim Jedinici. On pazi koliko pije.
1: Al ipak otvori vrata od balkona.
2: Evo, ja ću. Ti sjedi…
3: …Ti od jutra nisi stao.
4: Ko nekad. Rage against the machine…
3 pjeva You’ve got to do what they tolda ya… Svi se ubacuju. Četvorka bubnja po stolu.
2: Sad će ti susjeda ziher…
1: Ma ko ju… Nek dođe.
3: E je se sjećaš kad smo išli na Rejđe u Ljubljanu.
4: Kako se ne bi sjećo.
2: Pa je Četvorka zbario onu klinku i osto spavat kod nje.
3: A mi smo ga tražili ko debili.
1: To ste ga vi tražili, ja sam vam govorio da je stoposto zbario neš.
3: Enaindvajset se zvala.
4: Sedamindvajset…
2: Pa smo onda pol godine imali besplatno spavanje u Ljubljani.
1: Jebeno je bilo.
3: Dok ju ovaj debil nije napuco.
4: Nisam mogao više. Trebao sam svoju slobodu.
2: Ti si ipak umjetnik.
4: Imala je iskrivljen nožni palac. I nije se brijala…
1: Dobro jel bilo jedne ženske da ju ti nisi napuco. Ono da je neka tebe otkantala.
2: Da i je ne bi nam priznooo…
4: Je.
3: Kad, u vrtiću?
4: Ne, prije par godina.
2: Ne seri.
1: Zašto mi ne znamo za to?
4: Ne morate vi sve znati.
3: Aj pričaj.
4: Daj prvo da si natočim malo.
.
.
XIII
.
Svi si toče vina.
4: Sedma. Tako se zvala. Sedma. Vidio sam je na nekom otvorenju. Odma sam je ošaco. Bila je zgodna i stajala je sama.
3: Tebi su sve zgodne koje stoje same.
4: Bila je zgodna, a nije izgledala očajno. Znaš one ženske koje vrebaju ko kobci. Te obično stoje same. A nije bila ni bahata, napuhana, nego baš taman. Žrtvica i pol.
3: Ja to uopće ne mogu slušat, te tvoje spike.
2: Daj, šuti. Ovo je najbliže seksu što sam bio u zadnjih pet godina. Napalio sam se.
4: I tako ti ja njoj priđem. Onako, ko slučajno baš imam u ruci istu cugu koju ona pije i tražim nekog… Pa joj uletim – Jesi vidjela tu i tu. A ne? A baš joj cugu nosim. A ti piješ isto?! Koja slučajnost…
1: Isuse koji uleti.
2: Igrač, nema šta. Ti si moj heroj.
3: Ti si naš heroj.
4: …pa počnemo s laganom konverzacijom. Red filmova, red muzike. A, onda, u pravom trenu – onda joj pogledam u oči. Onak direkt, da joj pročačkam dušu. E na to sve padaju. Odma skrenu pogled i ono zacrvene se. Gotove su u trenu.
1: Al ova ne. Već vidim.
4: Ova ne. Odmah me skužila da sam igrač. Jer je, naravno, i sama bila brijačica. Al sam ju skoro preveslao – krenuo sam ja onda igrat žrtvu. Praviti se da mi je neugodno kad me pitala što radim. Da se sramim. – Ja šta radim? Ma ništa posebno. Pa malo slikam, malo video. –
3: Ti si stvarno besraman.
4: E, skoro mi je uspjelo. Skoro sam ju im’o. Bila od onih koje vole skupljat pse lutalice. Taman bi joj lego. Al, jebiga, onda mi se omaklo par puta. Previše su mi te frajerske šeme ušle u rutinu. Znaš ono ko stavim joj ruku oko struka da je bolje čujem i to…Mislim to nitko normalan ne radi kad upozna nekog.
I onda još to s konobaricom. Tipovi koji očijukaju s konobaricama definitivno nisu pse lutalice. Toliko je svima jasno.
1: Dobro i, pa šta? Šta nisi rekao da je bila igračica. Šta ima veze da te skužila… Nisi se valjda odmah zaljubio?
4: Ne. Htio sam ju samo poševiti. Bila je zgodna, ne. Pa sam je na kraju galantno pitao da li je mogu otpratiti doma. Ona je rekla ne. Ja sam je uvjeravao da su mi namjere čiste. Ona je mene uvjeravala da joj je savršeno jasno kakve su mi namjere, i da sam joj prilično privlačan i zanimljiv, ali da će ipak morati odbiti. Ja sam je pitao – možeš li mi molim te dati barem razlog. Da se ne ostanem vječno pitati…
2: Kakva ljiga…
4: Ona je rekla – naravno da mogu
– Malo si mi predroljast…
2: Predroljast!
1: Nevjerojatno!
3: Tebi da to netko kaže…
4: I to ona. Molim lijepo, koja je pol grada okrenula.
2: E onda si se zaljubio.
4: E onda sam se zaljubio ko budala. E, slinio sam za njom. Slikao slike s njenim likom, montirao njene fotke. Slagao joj playliste.
1: Daj me nemoj jebat. Slagao si joj playliste s tri banke?
4: Skoro četiri. Bome jesam. Sramim se. Evo sramim se tu pred vama.
3: A šta ona?
4: Niš. Kao bili smo si super frendovi. Hengali smo i to…
2: Jebala te ko majmuma.
4: Bome je. Al nije to najgore.
3: Kak može bit gore?
4: Odlučio sam da neću spavat s nikim da joj dokažem da nisam droljast.
Svi umru od smijeha.
4: Meni uopće nije bilo smiješno.
2: Mogu mislit.
1: Sad vidiš kak je nama.
3: Pričajte za sebe.
2: Ovo postaje sve zanimljivije.
1: I kolko si izdržo?
4: Skoro godinu dana.
2: Godinu dana! Ti!
4: A onda sam puko. Totalno mi je puko film, i pitao sam je do kad ona misli da ću je čekati. A ona je rekla da me ona nije tražila da ju čekam. Da sam se bespotrebno trudio, da su žrtve besmislene. Jer da ako mi je u krvi da sam droljast, da tu nema pomoći. Nema se smisla mijenjati zbog drugih. Rekla mi je – Ja te ne osuđujem ali to me na muškarcima odbija. E popizdio sam – urlao sam na nju da je ona droljetina najgore vrste i da nema ona šta meni govoriti da sam droljac. A ona se uopće nije zbunila. Samo je jednostavno rekla
– Ali – ja sam žensko…
Kuiš ti nju. – Ja sam žensko.
2: Koja žigola! Sve su one najobičnije žigoletine.
3: Aj prestani govorit za moju ženu da je žigola.
2: E daj ne seri Trica. Nisam za tvoju ženu…
1: Trica, daj se skoncentriraj. Ovo je Četvorkina tužna priča.
2: Jedina u životu…
3: Fakat?! To ti je jedina ljubavna priča u životu?!
4: Jedina…
3: Saaaamo jednom se ljubi!!!!
1: I tad srce izgaraaaa
4: I dok udes nam grubi, šale zbijati znaaaa…
Svi pjevaju Samo jednom se ljubi. Ali Dvojku odjednom nešto počne tištiti, nešto ga pritisne kao čelična ploča i on prestane pjevati i pogne glavu. Onako pijano i teško. Naglo se digne, uzme cigarete i odlazi pušiti na balkon. Unatoč tome što svi puše u kuhinji. Jedinica to vidi i shvati o čemu se radi.
.
.
XIV
.
Dvojka na balkonu puši i klati se, pognute glave. Jedinica dolazi za njim. Također pali cigaretu.
1: Da čujem.
2: Šta?
1: Pere te?
2: A da, pere me malo…
1: Pa dobro hoćeš mi reć tko je to?
2: Bolje da ne znaš.
1: Ne seri, da mi ne želiš reći ne bi mi ni počeo…
2: Treća.
Dvojka se klati, Jedinica zapanjeno gleda.
1: Treća?!
2: Aha.
1: Pa dobro jesi ti normalan?
2: Nisam.
1: Pa kak se to desilo?
2: Zvala me pred koji mjesec, da je zabrinuta za Trojku. Da misli da je u depresiji…
1: Razmažen je, a ne u…
2: …da ak mu mogu pomoć. Da ga nagovorim na taj zbor. I tak smo počeli pričati…
Dvojka zastane.
2: Ona je stvarno drukčija, znaš. Ima Trojka pravo. Stvarno je.
Jedinica baš nije uvjeren.
1: Pa evo sad se upis’o na zbor. Sad mu je valjda dobro.
2: Pa je, bolje mu je, kaže ona.
Tišina.
1: Ali vi se svejedno još čujete?
2: Svaki dan.
1: Ona tebe zove?
2: Ne. Ja nju zovem.
1: Ona nikad?
2: Ne.
1: Al se javi…
2: Svaki put.
1: Sranje.
2: Aha.
Dvojka duboko udahne.
2: Ja to ne mogu kontrolirati. Jednostavno ne mogu.
1: I jesi joj rekao?
2: Jesam.
1: I šta je rekla?
2: Rekla je da ga voli.
1: Ali da li tebe voli?
2: Ne znam.
1: Pa jesi ju pitao?
2: Jesam. Rekla je da to nije bitno.
1: A svaki put se javi.
2: Da.
1: Sranje.
2: Da.
.
.
XV
.
U kuhinji, dotle, Trojka i Četvorka mrtvi pijani pjevaju. I kad pričaju petlja im se jezik. Izgleda da gemišti na Chateaux Latour i ne idu baš najbolje.
3: Saaamo jednom se ljubi!!!
4: Sve je ostalo varka!
3: Kud su oni otišli usred pjesme?
4: Seljaci.
3: Oni ne razumiju umjetnost.
4: Nimalo.
3: Ali stvarno, Četvorka, oni mene uopće ne razumiju. Stalno me jebu. Ali – ti – ti me razumiješ.
4: Ja te razumijem. Ti si umjetnik. Ja sam umjetnik. Mi se razumijemo. Mi razumijemo tu žudnju…
3: Ja sam kurac a ne umjetnik.
4: Ti si umjetnik.
3: Ja sam pijana budala.
4: Ti si, buraz moj, umjetnik, šta god ti netko reko.
3: Ni ti me ne razumiješ. Ne možeš ti mene razumjeti. Ti si uspio. Ti si prodao sliku Stoprvoj Vidošević!
4: Ja sam pokarao Stoprvu Vidošević!
3: Ali si joj i prodao sliku.
4: Jesam.
3: A ja se ne mogu ni na jebeni zbor upisati. Na zbor!
4: Kako se ne možeš? Pa upisao si se.
3: Jesam kurac.
4: Pa šta se nisi upisao?
3: Nisam.
4: A zašto se nisi upisao?
3: Nisam se ni pojavio. Usr’o sam se.
4: Čega zbora? Pa nema ti tamo pipkanja… Ili ima?
3: Evo, jebeš me. A ozbiljno ti pričam.
4: Oprosti. Pričaj.
3: Ma nema veze.
4: Ne, ne, ne, inzistiram – reci.
3: Nitko mene ne kuži.
4: Ja te kužim. Usro si se. Usro. Pa šta. Svi se useremo. Kolko put sam se ja usro.
3: Al ti si uspio. Ti si pravi umjetnik. Ti živiš od toga.
4: Znaš ti šta sam ja sve prošo buraz da bi to mogo. Ne želiš to znat. Koliko sam ja pi…
3: Ti si akademski slikar. Ja se ne usudim ni na zbor upisati, a kamoli probati na akademiju…
4: Slušaj, buraz. Akademija ti ne služi ničemu. Mene tamo nisu naučili ništa osim da su muškarci potrošna roba. E koje su mi spike prodavale! I to vlastite profesorice.
Nevjerojatno! Kakav talent! I to još muškarac da pokazuje takvu senzibilnost, senzualnost, a opet mušku energiju, divlju!…
A ja budala naivna – popušio svaku riječ. Jebem ti pedofilke stare. Poslije – kad sam diplomirao, misliš da su mi htjele pomoći na napravim izložbu? Da su htjele prstom maknut? Znaš šta su mi rekle? Sve do jedne – Da ste malo više slikali kolega, a ne pokušavali preko kreveta postići karijeru, možda bi nešto i bilo od vas. Naravno, svaka od njih je imala novog klinca pod rukom…
3: Tim više. Sve si to preživio i izborio se. Izborio si se jer si faca, a ja, ja sam luzer.
4: Nisi ti luzer, buraz. To one hoće da ti misliš da si luzer. One hoće da mi svi budemo luzeri pod njihovom čizmom. One nam to tupe od malih nogu. Vi ste glupi, vi ste dosadni, vi ste odgovorni, vi ste stabilni… Vi ste luzeri, luzeri, luzeri. Prave se da ne, uče nas ko djecu da svi imamo ista prava, ali ja se ne dam prevariti. Ja sam slikar, buraz, i reći ću ti jednu stvar. Slike ne lažu. Pogledaj sve te slike. Sve slike na televiziji, u knjigama, u novinama – doktorice, slikarice, znanstvenice – sve žene. Sve do jedne su žene. A mi – mesari, zidari, učitelji, čistači, kućnici. Reci mi jednog znanstvenika kojeg znaš, ajde reci… Normalno da misliš da si luzer kad su ti isprali mozak. Da li ti uopće razumiješ koliko su nama isprani mozgovi? Ne, nama nisu mozgovi isprani, nama je promijenjena kemija, nama je u kosti upisano, u stanice… Generacije i generacije žena pomalo su kuckale, četkale i jetkale dok nam nisu u DNK isklesale – MUŠKARCI SU LUZERI. Velikim neonskim slovima. Koja žmigaju. LUZERI. LUZERI. LUZERI.
.
.
XVI
.
Na balkonu.
1: Jesi popušio.
2: Jesam, popušio sam.
1: Idemo.
Dvojka zastane.
2: Jebote. Svaki put kad ga vidim osjećam se k’o da mu zabijam nož u leđa.
1: Naviknut ćeš se. Zamisli da si žensko.
Ulaze Jedinica i Dvojka.
1: Tko je luzer.
4: Svi svi smo luzeri.
1: Bome jesmo.
4: Pjevaj Trojka, pjevaj…
3: I am looser baby and why don’t you kill me?
Dvojka prvo bulji u stol i pjeva na sav glas, a onda odjednom digne glavu i počne buljiti u Trojku.
2: Jel ti znaš, buraz, da ja tebe volim?
3: Why don’t you kill meeee!
2: Ubit ću te kolko te volim, buraz!
3: I’am a looser baby! So why don’t you kill me!
Dvojka zagrli Trojku, onako oko vrata, onako jako, muški.
2: Ubit ću te kolko te volim, buraaaaz!
3: Al ja se ne volim, ja sebe ne volim buraz!
2: Boli te kurac, ja te volim!
3: Ni ona me ne bi voljela. Da zna…
2: Ona tebe voli!
3: Da zna da sam luzer…
2: Ona te voli. Vjeruj mi.
3: Ti ne znaš…
2: Vjeruj mi da znam.
Jedinica, koji je jedini koliko toliko prisutan skuži predstojeće sranje i ubaci se između njih dvojice.
1: Vi, luzeri, ste moji najbolji frendovi. E volim vas!
3: I’am a looser baby!
2: Ak nas stvarno voliš, mogo bi nam popušit malo!
Jedinica, skoro popizdi, a onda se stane smijat ko budala.
4: Kakav je ovo pederluk bez mene! Ne može tako.
3: Why don’t you kill me!
2: Jebiga Četvorka…
3: …ti uvijek kasniš.
1: Lako je tebi!
2: Kad se dižeš u 10.
1: A mi u 6.
3: Sutra je subota.
2: U sedam!
1: U 6:30!
2: Svaki dan.
3: Svaki jebeni dan!
Odjednom, ulazi Susjeda. Vrata su očito opet ostala otvorena.
Susjeda: Dobro večer! Vrata su, ovaj, bila otvorena…
4: O, gospođo! Oprostite ako smo Vas uznemirili.
Susjeda: Ma kakvi. Ja sam samo… Mislim, zvonila sam ali…
4: Nemojte se ništa brinuti. Ovo što vidite je bila samo bratska ljubav. Nikakvog tu seksa nije bilo.
2: Mi već godinama nismo vidjeli seks.
3: Neki jesu…
2: …Na televiziji. Ali inače ne prakticiramo gledati takve programe.
4: Ne, ne, ne, mi smo pristojni dečki, draga gospođo, i nećemo vam ništa.
1: Odite samo, Susjeda! Uđite…
Susjeda: Dobro večer Susjed! Ma nisam vam htjela smetat, nego ostala sam bez rizli pa sam mislila, možda…
1: Pa naći ćemo nešto.
4: Odite Susjeda, sjedite malo…
2: …sigurno ste umorni.
Susjeda: Naprotiv. Zato i moram zapaliti jednu prije spavanja.
Susjeda vadi vrećicu s travom.
4: Opa! Gospođa Susjeda…
Susjeda: A vi ne bi…?
4: Aaa, kako ne, kako da ne! Ajmo Trojka – nova pjesma…
Nicotine, Valium, Vicodine, Marijuana, Extacy and Alcohol…[1]
1,2,3,4:
Nicotine, Valium, Vicodine, Marijuana, Extacy and Alcohol…
1: Evo, Susjeda, oće te biti dobre?
Susjeda: Savršene.
Susjeda počne motati, Četvorka ju pijano gleda.
4: Jel Vam ikad iko rekao da imate savršeno lice za portret.
Susjeda (smije se): Ne. To mi stvarno nitko nije…
4: To me čudi. To me čudi.
1: Četvorka…
4: Te jagodice…
Susjeda zapali joint i nakon dva dima proslijedi dalje. Puše redom, svi osim Jedinice.
Susjeda: A vi ste slikar?!
3: I te kakav! Prodao je sliku Stoprvoj Vidošević!
2: Bit će slavan!
3: Pravi umjetnik!
4: On je pravi umjetnik, da ste ga samo čuli kako pjeva!
Susjeda: Pa i jesam! Slušam cijelu večer. Zato sam, ustvari, i došla, da upoznam slavnog umjetnika.
3: Vi se šalite!
Susjeda: Niti najmanje. Ja sam Petnaesta!
3: Trojka, drago mi je!
Susjeda: Iznimna mi je čast!
3: Recite. Što biste da vam pjevam?
Susjeda: Meni je svejedno. Samo da Vam čujem glas.
4: Gospođo! On je oženjen!
Susjeda: No, pa nisam ništa time mislila…
3 pjeva nešto romantično. Nešto što najbolje ističe njegov talent.
4: Morate paziti, da ga ne dovedete u napast, ovakva dama…
Susjeda: Vi ste stvarno slatkorječivi. Jeste sigurni da niste pisac?
4: Nisam siguran. Možda napišem pjesmu o vama.
Susjeda: To bi bilo krasno, pa da mi ju Trojka pjeva.
4: Slamate mi srce.
Susjeda: Žene tome služe.
2 (uzimajući dim): A čemu muškarci služe, po vašem mišljenju?
Susjeda: Ženama.
2: Tu ste u pravu. Vi ste možda prva žena koja sam čuo da to otvoreno kaže.
Susjeda: Pa naravno, nismo blesave da vam damo za pravo.
4: A vi? Niste udani?
2: Udana žena nikad ne bi priznala da ima moć.
Susjeda: Mudar vam je ovaj vaš prijatelj.
4: Da li je to stvarno bitno? To što je mudar. Pamet ili duša? Što biste izabrali?
Susjeda: Seks.
4: Može proći.
2: Šteta što niste udani. Tražim ljubavnicu koja je u sretnom braku.
1: Dečki, aj malo olanite od moje susjede.
2: Ljubomoran si!
4: Ljubomoran je.
Susjeda: Mislim da samo želi reći da će me morati gledati sutra ujutro na stubištu.
4: Ako prespavate kod mene onda neće.
3: Zašto ja tu pjevam dok se vi častite. Zar ja nisam vrijedan dima?
Susjeda: Ne brinite mladi umjetniče. Vama ću smotati posebnu.
4: Vi njega stvarno pokušavate smotati.
Susjeda: Pa više volim motati one koji pružaju malo više otpora.
2: Evo, i gospodična misli da si predroljast.
Susjeda: To nisam rekla.
4: Ali ste mislili.
Susjeda: Nisam. Vama samo fali samopouzdanja.
4: Znači muškarcu koji se otvoreno nudi fali samopouzdanja, a žena koja se otvoreno nudi je asertivno samopouzdana.
Susjeda: Vi hoćete reći da se ja nudim? Otkud Vam ta ideja.
4: Ja to nisam rekao.
1: Ova konverzacija ide u krivom smjeru.
Susjeda: Ne, baš je zabavna.
1: Za sada.
Susjeda (uzimajući dim):
Ja općenito mislim da su muškarci mnogo zabavniji od žena. Žene su tako…
2: Pretenciozne?
4: Nadmene?
Susjeda: …cmizdrave.
4: Cmizdrave?
1: Cmizdrave, heh. Ustvari savršen opis.
Susjeda: Pa da. Vi muškarci se dižete u 7 svako jutro…
1: U 6.
3: 6:30.
Susjeda: …spremate djecu, idete na posao, čistite kuće, kuhate ručkove, razvozite djecu, i na kraju svega još uvijek imate duha…
2: I duhoviti smo.
Susjeda: I duhoviti ste. I znate se zabaviti.
2: Točno. Točno tako.
Susjeda: Vi muškarci ste nesalomljivi…
4: Sviđa mi se kako razmišljate.
2: Ono što se meni ne sviđa, je što vi mislite da ste nam sada dali kompliment.
Susjeda: Zar nisam?
2: Nama, vam je draga gospođo, pun kurac takvih komplimenata.
1: Dvojka, nemoj.
2: Mi bi radije da nam netko pomogne.
Susjeda: Ja Vas nisam mislila uvrijediti.
2: Niste me uvrijedili, nego razočarali. Ja znam da iz Vaše perspektive to izgleda kao…
Susjeda: A kakva je to perspektiva?
2: Ptičja, ptičja, gospođo. Iz naše žablje stvari izgledaju potpuno drugačije.
Susjeda: A kako to?
2: Mi, Vam, iz te perspektive draga gospođo vidimo samo đon ženske čizme.
Susjeda: Vi mislite da vas sve žene žele zgaziti? Da nam je to jedino na pameti…
2: Da li ćete Vi mene na kraju zgaziti ili ne sasvim je svejedno. Ono što je važno, jest da Vi to možete. Odlučiti ne iskoristit svoju moć i uopće nemati moć su dvije sasvim različite stvari… To se osjeti draga gospođo. Ta se razlika iz naše žablje perspektive jako osjeti. Možete vi izabrati da nas, jadne žabe, ne zgazite, ali nama svejedno vaš đon zaklanja sunce.
Susjeda: Meni se čini da vi imate fetiš na čizme.
Susjeda digne noge na stol. Svi bulje u nogu Susjede osim Trojke koji se klati.
4: A to su stvarno krasne čizme. Kraj tako krasnih čizmi odjeća je gotovo nepotrebna.
Susjeda: Ne mislite li da ste malo pretjerali.
4: Nemojte me krivo shvatiti. Ja samo pričam o umjetnosti. Već vidim vaš akt…
Susjeda: A vi slikate aktove?
4: Da. Aktovi su polje mojeg interesa.
Susjeda: Zašto me to ne čudi.
4: Vi mislite da samo želim skinuti žene. Ali imate krivo. Ja ne tražim samo da se skinu, ja tražim da mi se potpuno ogole, želim da doprijeti do njihove ranjivosti, osjetljivosti…
Susjeda: Osjetljivosti? Pa to bar nije teško.
4: Nisam mislio na razmaženost. Nego skrivenu potrebu za submisivnošću. Žene, znate, ustvari vole da se njima vlada. Nisu bez razloga muškarci jači od žena.
Susjeda: Zanimljiv pristup. Nisam uvjerena, ali … Vrlo intrigantno…
4: Ja pomažem ženama da pronađu pravu sebe.
Susjeda: Znači vi ste Stoprvoj pomogli pronaći sebe? Za novčanu naknadu?
2: On je to učinio za više ciljeve. Prenio je gospođici Vidošević picajzle.
Susjeda se smije.
Susjeda: Pa Vi ste naš heroj!
4: On se samo šali. To nije duhovito, Duja, gospođa će misliti da sam ja bio prisan sa svojom strankom.
2: I da imaš picajzle.
4: Što je još gore.
2: Ja mislim da je to jako duhovito. Šta vi mislite gospođo?
Susjeda: Je, to je jako duhovito.
2: Jel vi mislite da sam ja duhovit, gospođo?
Susjeda: Urnebesan.
2: Vi ste jako pronicljivi gospođo!
4: I lijepi!
2: Zanimljivi!
4: Rado bih Vam pomogao da pronađete sebe.
Susjeda: Iskreno – ja puno lakše nalazim sebe u pjesmi ovog vašeg prijatelja.
1: Da, Trojka, zapjevaj nam nešto. Vidiš da je Četvorka počeo pričati…
2: …pizdarije.
1: …o umjetnosti.
3: Ne mogu.
1: Trojka! Nije ti valjda zlo?
3: Je.
1: Samo mi nemoj povraćat po podu. Jučer sam…
3: Ne mogu.
Trojka potrči na WC. Jedinica krene za njim. Svi ga zabrinuto gledaju na trenutak.
Susjeda: Krasan dečko, taj Trojka. Ali ako nešto ne podnosim to je muškarac kad se prepije. To izgleda tako bijedno.
Jedinica se okrene na vratima kupaone da nešto zausti, a onda odustane jer Trojka počinje povraćati.
4: Najveći talenti puknu pod pritiskom.
2: Treba znati piti.
Susjeda: Alkohol jednostavno bolje pristaje ženama.
2: Natočite si još malo, Susedice…
.
.
XVII
.
Jedinica i Trojka u kupaoni. Trojka grli školjku.
1: Jebem ti Trojka. Pa šta si se toliko ubio…
3: Pusti me.
1: Neću te pustit.
3: Umrijet ću.
1: Nisi smio pušiti.
3: Nisam.
3: Kak ću ovak doma?
1: Ostani tu spavat.
3: Ne mogu, sutra se moram ustat…
Trojka povraća.
1: Ne moraš.
3: Ni neću moć.
1: Nećeš.
3: Loše mi je.
1: Vidim.
3: Ja ne znam kak se to desi…
1: Kad duvaš i piješ…
3: …da postaneš takav jadnik…
1: Boli me šta ona baba priča da si jadan…
3: …takva lignja…
1: Pun ku… mi je tog da smo jadni.
Trojka povraća.
1: Šta bi bili jadni…
1: Jadni smo koliko sami to hoćemo biti.
1: Meni je dosta.
1: Pun kurac mi je da me netko sažalijeva…
1: …da me netko hvali kako sam izdržljiv…
1: …kako sam otac, muž i kralj…
1: …da se čudi kako mi to sve uspijeva…
1: …pun kurac mi je…
Trojka povraća.
1: Sad ću ja biti pizda,
1: jebo me pas, bit ću pizda.
Trojka povraća.
1: Ako dobijem taj posao uzet ću ga,
1: pa makar dobili blizance,
1: pa makar se morao rastati.
1: To je moj posao.
1: To je moj život.
1: Jebeš ženu.
1: Jebeš djecu.
1: Iz čistog jebenog principa.
Trojka povraća.
1: Ne čak – baš zbog djece,
1: upravo zbog djece,
1: kakav im primjer pružam, svojim sinovima,…
Trojka povraća.
1: …reci ti meni, ako ne napravim ono što želim?
3: Ja samo želim umrijeti.
1: Pun mi je kurac. Rastat ću se ako treba. Pa nek me gledaju. Nek mi se ona baba vani iščuđava.
1: Jebe mi se.
1: Dosta mi je.
1: Dosta je.
Jedinica izlazi van iz kupaone.
1: Dosta je.
2: Molim?
1: Fajrunt.
4: Kako molim?
1: Kasno je. Sutra radim.
2: Nemoj me jebat buraz.
1: Ajde, moram ić spavat…
4: Pa prije 5 minuta…
Susjeda: Pa možemo kod mene, ja sam sama.
2: A Trojka?
1: Nek ostane tu.
2: Ja ću ga odvest doma.
1: Ti ne možeš ni sebe…
2: Uzet ću taksi…
1: Kretenu.
2: Sve će bit ok…
1: Samo zbog nje, jel’da…
2: Šuti debilu.
Susjeda: Znači nećete…
4: Draga gospođice, ja ne znam kud se njima tako žuri.
1: Mi se dižemo sutra.
2: U sedam.
1: 6 i 30.
Susjeda: A vi se ne dižete rano?
4: Ja se dižem kad god treba…
Susjeda: Onda obavezno morate svratiti do mene…
Dvojka izvlači Trojku iz WC-a.
1: Jesi siguran da je to pametno.
2: Jel ti ja izgledam pametno?
1: Ne.
2: Eto vidiš.
Dvojka gura Trojku kroz vrata.
2: Ajmo Trica, prijatelju. Odi da nas tvoja žena ubije.
3: Ja sam već mrtav.
2: I ja.
Dvojka pozdravlja Jedinicu.
2: Kec, ostani nam barem ti živ.
1: Pokušat ću…
Svi izlaze, Jedinica gleda za njima u mrak. Čuju se glasovi u hodniku.
4 (VS): Doviđenja luzeri.
2 (VS): Ti si luzer, mi bar imamo šta izgubiti.
4 (VS): Od sutra nećete imat.
Susjeda (VS): Kakvi mračni razgovori. Razvedrite se malo, noć je još mlada…
4 (VS): I Vi ste mladi…
Susjeda (VS): Obožavam muškarce koji bezočno laskaju…
Jedinica ostaje sam. U stanu je svinjac. Jedinica otvara prozore. Krene čistiti po stanu. A onda stane, zaključi da nije ni važno, i sjeda zapaliti cigaretu. Nađe još vina i natoči si. I tako pije, puši i razmišlja.
I čeka ženu da dođe.
Strpljivo čeka.
Strpljivošću čovjeka koji je konačno donio odluku.
Žena konačno dolazi.
.
.
XVIII
.
Prva: Dobro veče.
1: Bok.
Prva: Oho, vidim fini je tulum bio.
1: Moramo razgovarati.
Prva: I opet puši se kod nas, vidim.
1: Puši se…
Prva: A gdje ti je ekipa?
1: Poslao sam ih doma.
Prva: Zašto?
1: Sjedni.
Prva: Pa baš bi i mogla.
1: Ti od jutra nisi stala.
Prva: Da znaš da nisam.
1: Mogu misliti.
Prva: Opet ćemo se svađati?
1: Nećemo.
Prva: Baš sam bila dobre volje, i ne da mi se…
1: Slušaj, ni ja se ne želim…
Prva: Pa nemoj onda…
1: Ali moram ti nešto reći.
Prva: Sranje. (za sebe) A baš sam bila dobre…
Prva pali pljugu.
Prva: Aj reci.
1: Pušiš?
Prva: Naravno, kad me tjeraš da se razgovaram…
1: Ja ne znam zašto je to tebi uvijek tako…
Prva: Kako ne bi, kad si me napao odmah s vrata.
1: Ja tebe?! A tko je počeo sa – fini je tulum bio, vidim…
Prva: Aj, nemoj. Aj molim te nemoj da opet…
1: Jebote, dođu mi ljudi jednom u mjesec…
Prva: Dobro, ti se baš hoćeš svađati…
1: …i ni to ne možeš istrpiti.
Prva: Idem spavat.
1: Tebi svaki tjedan neko dođe, pa otvorenja, izložbe.
Prva: To mi je posao…
1: A kad ja zbog svog posla ostanem dulje, onda me jebeš da di sam…
Prva: Ovo nije nikakav razgovor. Ovo je svađa.
Prva se diže od stola.
Jedinica smiri ton glasa.
1: Sjedni, molim te.
Prva: Zašto?
1: Moramo pričati.
Prva: Pričat ćemo sutra. Kad se smiriš.
1: Molim te, sjedni.
Prva: Jel si smijem natočiti vina, ili će te i to uvrijediti?
1: Ja nisam odgovoran za tvoje tijelo.
Prva: Što sad to znači?
1: Ti si trudna. Odluka je tvoja.
Prva: Nisam trudna.
1: Nisi?
Prva: Ne, lažna uzbuna.
Pauza.
1: I, kad si mi to mislila reći?
Prva: Evo, opet me napadaš.
1: Jebote, cijelu večer se nerviram…
Prva: Pa dobro, zašto sam ti morala te sekunde reći?
Pauza.
1: Možda ću postati šef Kloope…
Prva: Molim!
Pauza.
Prva: Pa to je genijalno.
1: …Šefica odlazi u London
Prva: Pa to je super! Zašto si onda tako loše volje?
1: Sad više nisam.
Prva: Pa nisi valjda mislio da ćeš morati odbiti posao zbog …
1: Ne bih podnio još jedan porodiljni…
Prva: Pa, ja bi uzela porodiljni da je trebalo.
1: Zar bi?
Prva: Pa ti stvarno misliš da sam ja takva gadura da bi ti sjebala karijeru?
Pauza.
1: A ne znam.
Prva: Ne, ti stvarno to misliš o meni?! Pa ja te volim! Kako bih mogla…
1: Možda ne namjerno…
Prva: Pa ja te volim. Čovječe. Kako možeš misliti da bih ti to učinila. Ej.
Jedinica ju gleda s nepovjerenjem. Želi vjerovati u to što ona govori. Ali godine nepravde su mu se skupile u grlu i sad ne može govoriti. Boji se otvoriti usta da ne ispusti lavinu bijesa. No suze u očima ne može zaustaviti.
Prva ga gleda kao da ga prvi put vidi nakon toliko godina. Ne može vjerovati da je njen muž tako nesretan s njom. Ona nije htjela da on bude tako nesretan. Ona ne zna što da učini. I zagrli ga. Položi svoju glavu na njegovu. Promrsi mu kosu.
Prva: Ja te volim, čovječe. Volim te čovječe moj.
Prva: Ne bih ti to nikad napravila.
Prva: Neću ti to nikad napraviti.
Jedinica ne pruža otpor. Osjeća se posramljeno. Posramljeno što je sumnjao u nju.
Prva: Pa kako si to mogao misliti? Nisam li te ja nagovarala da se prijaviš za posao u Kloopi. A ti nisi htio, mislio si da to nećemo moći…
Jedinica šuti.
Prva: Zar nisam?
Jedinica: Jesi.
Prva: I još sam bila uzela mjesec dana neplaćeno zbog djece, dok nismo našli pomoćnika…
Jedinica šuti.
Prva: Jel nisam?
Jedinica: Jesi.
Prva: I svaki put vas zovem da nam radite catering… U stvari uvijek sam zvala tvoje restorane…
Jedinica: Istina.
Prva: I zašto onda misliš da te ja ne podržavam…
Jedinica: Ne znam, čini mi se kao da ja uvijek…
Prva: Nemoj biti nepravedan…
Jedinica: Ali ipak…
Prva: To me boli. Nije mi baš lijepo da ti misliš da bih ja mogla…
Jedinica: Oprosti.
Prva: Stvarno nisi fer…
Jedinica: Ali taj porodiljni… Kako bi ti…
Prva: Kako bi? Nekako… Ne bih nikad tebe zajebala…
Jedinica: Volim te. Oprosti što sam tako…
Prva: Stvarno se ponekad pitam…
Jedinica: Nemoj. Nemoj se pitati…
Prva: Kao da me uopće ne vidiš. Sve što radim da bi ti…
Jedinica: Imaš pravo, nisam fer…
Prva: Ja tebe stvarno volim. Kako to ne vidiš?
Jedinica: Vidim. Vidim. Nemoj se pitati. Sve je u redu.
Jedinica sad zagrli nju.
1: Samo znaš, stvarno mi je važan taj posao.
Prva: Znam.
1: Mislio sam, ne bi si mogli priuštiti da ti odeš na porodiljni.
Prva: Ma baš si glup. Smislili bi nešto…
1: Nisam nikad pomislio da bi ti namjerno…
Prva: Ali sve je dobro. Sve je dobro ispalo.
1: Je.
Prva: Niti se ne moramo odlučivati.
1: To je najbolje.
Prva: Hajde, razvedri se. Nazdravimo!
1: Za lažne uzbune!
Prva: Za pravu ljubav.
Otpiju.
Prva: Hmmm! Kakvo je ovo vino?!
1: Pogodi.
Prva: Hmm. Francuska je. Neki Bordeaux…
Jedinica joj pokaže bocu.
Prva: Chateaux Latour! Otkud ti to?!
1: Četvorka donio.
Prva: Četvorka! Zezaš me.
1: Ne. Prodao je sliku Stoprvoj Vidošević. Pa mu je pridodala par boca za poklon.
Prva: Ne seri. Četvorka je prodao… Zakon.
1: Akt, naravo. Njen.
Prva: Haha. I otjerao si ga prije nego što ste popili… Dobar potez.
1: Majstorski.
Prva: Podlo.
1: Ma šteta bi bilo to trošiti na njih. Toliko su se nalili da nisu znali jel piju Chateaux ili gemište.
Prva: Ali tu nešto i majstorski miriše.
1: Aha! Otkrila si me. Specijalitet šefa kuhinje.
Prva: Pa jel ostalo još malo?
1: Pa malo je.
Prva: Pa jel bi mogla dobit malo.
1: Pa mogla bi.
Jedinica odlazi u kuhinju i slaže ženi predivan tanjur s hranom. Prva sjedi za kuhinjskim stolom i puši i uživa u vinu.
Prva: Joj vidi nas. Pijemo Chateuax Latour. Muž mi radi najbolju klopu. Muž će čak i biti šef Kloope. Ja nisam trudna. Možemo što hoćemo. Šta reć… Ja sam sretna žena.
Jedinica se nasmiješi na te riječi. Prva skida štikle i masira listove.
Prva: Još da mi se ispružiti. Jel bi se ti ljutio da se malo ispružim na kauču? Ubijaju me noge.
Jedinica: Naravno da ne bih.
Prva se izvali na kauč. Jedinica joj nosi tanjur s najvećom pažnjom.
1: Izvolite draga gospođo. Sad ćeš vidjeti gušta.
Prva: Mmmm, ovo izgleda fenomenalno.
Jedinica se nasmiješi.
Prva: E, ljubavi. Zaboravila sam vino na stolu.
1: Evo.
Prva: A jel bi mi mogao dodati i pljuge, kad si već na nogama.
1: Mogu.
Jedinica joj sve dodaje.
Prva: Mmmm. Ovo je stvarno vrhunski. Ti si već sada chef, ljubavi moja.
On se vrati u kuhinju pospremati. Ona sa slašću jede.
Prva: E, ljubi. Jel može još malo?
On joj napravi novi tanjur, sretan što joj je toliko ukusno. Ali vidi se da bi se htio požuriti s pospremanjem, pa onda sjesti s njom i piti vino.
Prva: Joj, sranje, sad sam prolila pol vina. Daj mi, pliz, dodaj spužvicu.
Jedinica dolazi i pere stol. Vino kapa po podu. Jedinica odlazi isprati krpu, pa se opet vraća. Treba mu tri puta da to počisti. To bi svakog malo izbacilo iz osjećaja savršenog bračnog sklada. Pa tako i Jedinicu. Prva ništa ne primjećuje i dalje je sjajne volje. Jedinica više nije tako sjajne volje.
Prva: E, jesam trampljava…
Zadnji put kad odlazi, Prva mu uvali tanjur da ponese.
Prva: Stvarno je vrhunski…
Prva pali cigaretu. Ali sad nema vina, jer ga je prolila.
Prva: A, jel ima još malo vina? Ako nisam u kazni zbog prolijevanja Chateaux…
1: Ček, vidiš da perem. Na stolu ti je.
Prva: Ma, nije žurba. Kad stigneš.
On pere, sad već vidno iznerviran, ali ona ništa ne sluti, puši i uživa. Ona u stvari uživa gledajući njega kako se mota po kuhinji. To joj daje osjećaj sigurnosti i sreće. I sviđa joj se kako mu guzica izgleda kad se nagne nad sudoperom. Smiješi se.
Prva: E, ja tebe stvarno volim, budalice moja…
Jedinica nije ni blizu tako sretan kao prije koji tren. Ima nelagodan osjećaj da ga je opet nekako preveslala. Kao što ga uvijek prevesla. Kao što se uvijek, kad se odluči izboriti za sebe, i na tren pomisli da je pobijedio, da će od sada sve biti drugačije, na kraju opet nađe na koljenima perući tepih. Kako se to uvijek desi? Kako to da je ona uvijek pobijedi?
A onda se odjednom sjeti nečeg. I licem mu pređe zlobni osmijeh.
1: Znaš šta – kad me već voliš – mogla bi kleknut i malo mi ga popušiti, onako, znaš…
Prva se gotovo zagrcne svojim dimom.
I na tren zastane u šoku.
A onda se stade smijati.
Smijati tako zvonko i veselo, kao da nikada u životu nije čula ništa smješnije.
Njezin je smijeh, poprimajući stvaran oblik, iskočio kroz otvorena balkonska vrata, napravivši pritom dva premeta u zraku, te se bezbrižno rasplesao uspavanim gradom, veselo se odbijajući čas od mokrih fasada, a čas kamenom popločanih ulica.
Odzvanjao je tako još dugo u noć, provlačeći se kroz dimnjake, ulazeći u spavaće sobe,
odjekujući zvonko noćnim morama obespravljenih muškaraca, kao konačna potvrda njihove beskonačne nepromjenjive bespomoćnosti.
.
.
KRAJ
.
.
[1] Queens of the Stone Age; Feel Good Hit of the Summer
.
.
.
.
.
.
