.
.
Svijet od papira
.
(U kasno ljeto, kad prolijeću kometi)
.
Valvasor, strastveni putnik i staretinar, sakuplja sve što je
otisnuto tiskarskom prešom: grafičke listove, šarene
zemljovide, rukom ispisane svitke
Svete sličice i prostrane mape s ucrtanim putovanjima prvih
istraživača; zavjetne poruke mornara čija sjećanja rube
brodolome, i otkrića novih kontinenata
Poput Gutenberga, ili Da Vincija, konstruira tiskarski stroj;
sastavlja ga od dijelova naprava za bojanje igraćih karata,
tiještenje vina i kovanje srebrnog novca
Premda nije bilo trgovca koji bi razumio takvu opčinjenost
svijetom od papira, Valvasor rado obilazi napuštena
ljetovališta. Običava pohoditi i mračne prodavaonice firme
Adams; to ga čini sretnim
Otkada je zvuk dalekih mora postao njegovo prostranstvo,
u sjeni pinija i modrih čempresa otkrio je snagu sredozemnih
gradova.
Pred izlozima sa zemljopisnim kartama sjene mu ljudskim
glasom šapuću: Valvasor, Valvasor!
U ovom trenutku lađari brode kroz maglu nad Canalom
Grande. Dobra im sreća!
U ljeto, kad prolijeću kometi, s prozorskog stakla Valvasor
sakuplja suze svetoga Lovre; kuća se tad ispuni čežnjom
.
.
Alvin, Amore, Golem i Alvaro
.
(Je li to početak budućnosti?)
.
Alvin je iz oblaka sumpornih para potonuo u dubinu; . u tami
nečega što se još ne razaznaje minerali svijetle u maglenim
kuglama; najstariji fosili plutaju između grebena pliocenskih
oceana
Amorf iz mora izlazi; sitan poput zrna, potapa se u tmini.
Kakva tlapnja: ovdje je trebala niknuti trava, preletjeti ptica ili
se učvrstiti kamen
Toliko o prividima nije znao Aristotel, niti Platon; a ni oni prije njih;
u težnji da otkriju elemente zraka, vode, vatre i zemlje
Je li to početak budućnosti? Golem izranja kao divovska
skulptura. Oživjeli demon sačinjen je iz mulja i gline; slijede
ga plesači, djeca i novi magi; svi premazani blatom
Alvaro sjedne u podnožje bezlisna stabla, vidi samo nekoliko
rupa na kori, potajni nacrt ukletoga zamka. U nutrini gomila
se modro lišće i šumovi diluvijskih kiša
Alvaro zaboravlja vlastito ime, i kako se oglašavaju životni
oblici: hej, nemoj otići!
To je dobra vijest. Nikada nisi bio drugdje doli na Zemlji, niti
možeš postati nešto drugo; dakle, došao si zaboraviti!
.
.
Mračni kontinent
.
(U najdubljim pregradama duša)
.
Bratići Carlos i Eduardo djeca su Magellanosa: Kud god
krenu za njima pluta mračni kontinent
Nalik smrvljenom staklu premješta se uzduž meridijana
i paralela; gomila tminu u pregradama duša
Carlos i Eduardo rano se odvojili od biljaka, životinja
i kukaca; prebivaju tamo gdje silni vjetar i neprobojni valovi
odjekuju u tamnom krilu svemira
Na Kraju svijeta konačni su rtovi od skrutnute lave
podmorskih vulkana, reptili podižu davno potonuli kontinent,
novo sunce Lemurije
Priča se: u carstvu potopljenih gmazova polarni Zefir
raspiruje pijeskom zakrite duše mornara, razgrće nagorjele
olupine brodova
Bratići, Carlos i Eduardo s Južnoga pola nose zrcala za koja
se kaže da su crkvena, katedralna; i veliki kristalni luster
rađen u Punta Arenasu, na krajnjem zemaljskom jugu
Govore o polarnim noćima kada su žene Magellanosa nalik
vilama; satkane od niti mjesečine i od davnih uspomena
.
.
Ilaria Iluminista
.
(Gdje i prašina opire se zemlji)
.
Ilaria, poznat kao iluminator, od najranije mladosti oslikava
listove papira čudesnim prizorima zemaljskoga sklada;
sastavlja magične sprave, proučava različitost između istine i
laži, stvaranja i opsjene
Ilaria, zvani Iluminista! Dođi na bedeme grada, gdje sjene iz
dubine privlači potajna snaga svemira, a tišina je starija od
čovječanstva
Gle, Ilaria; postoji li razlika između tajne našeg zaborava i
kozmičkog crteža? Astronomi ne govore o toj čudnoj pojavi;
kamen postaje lagan i otkida se s visokih pročelja, zvukovi se
gomilaju po kutovima širokih i praznih dvorišta; šumovi iz
zakrivenih kuća nalikuju zujanju pustinjskih insekata
Ilaria, pitaš se: je li to varka čûla ili kozmička opsjena?
Kakvim je bićima napućeno to čudno mjesto gdje korak u
živi pijesak ponire, a prašina se opire zemlji
.
.
Opčinjeni Mjesecom
.
(Kio, majstor prerušavanja)
.
Zaboravljena su naselja prvih geografa, isušene močvare
oko grada, nasuto morsko dno. Živi pijesak širi se i guta
kopna, tama potiskuje otoke i zvijezde, briše tragove zlodjela
Kamo su otplovili radosni glasovi; Aja i i i; miriše na mulj i
sagnjile trave
Zadržiš li dah, čuješ kako se drobi čvrsta opna planeta; jedini
poznati zvuk sličan je odjeku stolarskog alata
Kio, majstor prerušavanja, nakloni se i reče: Putnici, došao
sam kroza san iskušati tajne i vještine.
Pozvao sam Mjesec na utrku: nas je 1, nas je 3, nas je 1003
Konačno; presahnuli su vodoskoci, stabla i vidikovci
svjetlucaju u mraku
Na trgovima veliki srebrni kukci kotrljaju oblake, u zdencu se
ogledaju samo nujni kipovi i sjene
U vrijeme uštapa tjeskobni stvorovi rasplinu se nad ulicama;
stopala im ne dodiruju zemlju
To su duhovi budućnosti: zaključi Kio, majstor prerušavanja
Iza mog lica počinje prostranstvo
.
.
Puk je slušao vidovnjake
(Gradio se Titusov slavoluk)
.
Iz prastarog sna, protkanog nasiljem i zdvojnošću, izlaze
povorke robova. Privučeni mirisima ebanovine i malo
poznatih stvari tiho razgovaraju o gorčici i širokim listovima
što se namaču u amforama s vinom
Galerije Flor dovršio gradnju velebnog hrama; potom radnici
popločavali ulice. U ime upravitelja Filon je davao lažna
obećanja, a puk slušao vidovnjake
Neobični mesije propovijedali o apokaliptičnim vremenima
Filona je naslijedio Fest, a njega upravitelj Albib
Tamo gdje su ledine još prekrite makovima, gradi se Titusov
slavoluk
U tijesnim prolazima između zidova, uz Orfejevu liru ponekad
pjevaju demoni; očaraju divlje zvijeri, pokrenu drveće i stijene
Zarivši dugačke motke u crnu vodu, mjereći dubinu, otiskuju
se niz vodotoke
Na leđa im naleglo Nebo; mračni zavežljaj
.
Nijemost
.
(Nedovršeno kopno)
Prvi čovjek, stigao iza Heraklovih stupova, bio je ustrajan u
svojoj nijemosti
Kroz raspuklu zemaljsku ploču prenio je miris novih
kontinenata
Šutljiv kao nedovršeno kopno, moćan poput oceanskih
kornjača
.
.
Praluke sredozemlja
.
(Zemljovidi još nemaju imena)
.
Dajte mi olovku, nacrtat ću granice svijeta. Zaputiti se u
pustoš kakva je ovdje bila prije tisuću godina
Pred vratima pijeskom ispunjeno bespuće, ljudi se povezuju
znakovima; još se ne obraćaju Suncu ni raspuklim planinama
Pristižu prvi kolonisti: egzotične ekspedicije s teretom vlažne
lončarije, vonjem kožuha i zaparena sukna
Oko njih žute sjene razlivenih voda, tragovi bosih stopala
Rastresiti zemljovidi još nemaju imena, kao ni prve karte
drevnih naselja; kako nacrtati maglene obale Sredozemlja:
praluke Matrus, Tobir i Mars
.
.
Magleni anđeli
(Kao u filmovima art noir)
.
Magla je došla iz mora; kao u filmovima art noir nestale
cijele gradske četvrti
Magleni anđeli spustili se u ispražnjene trgove grada; tako
prozirni jedva se doticali kamena
Prizor je potrajao nekoliko sati: reljefi ograda i balkona,
urušeni kipovi i odlomci zidova, gomilali se posred ulica
U drugoj stvarnosti plašt magle stvorio je orijentalne vrtove;
ptice obdarene govorom glasale se u jedva vidljivim
krletkama
Oseka zaustavila brodove; daleko od obale nosači tereta
pohvatali pučinske zvijezde, na utvarnim dokovima palili
mutne vatre
Tilda je stajala nepomično; magla se skupljala oko njezine
haljine i otežalih stopala.
Činilo se da je pustinjska oaza
obdarena bojama; priviđenje središta
.
.
………………………………………………….…Izbor sačinila Danijela Jovanović
.
.
.
.
.
