Gutanje bombona

U kancelariji znojavi radnici, od vrućine, da, samo zbog pregrijanog vazduha koji se razvlači kao rastopljena guma. Na stolovima šolje kafe umazane tozom, šolje još od postanja znaju čovjekovu sudbinu, šolje ili kafa, ili nešto treće. Svjetlost isijava iz displeja mobilnih telefona, ruke su spuštene kako bi sakrile lokve ispod pazuha. Čuje se kucanje na vratima, svi ostavljaju telefone, namještaju se u prirodan radni položaj za kompjuterom, i da, ako je direktor svi plešu oko njega kao oko vatre, iako su znojavi, pospani od vrućine…

*

Ljubičaste plastične stolice. Na stolicama mršavi teški ljudi. Mršavima sve djeluje neudobno i veliko, teško se uklapaju. Stolice u stvari godinama nijesu ljubičaste, samo na dijelovima nogara se nazire ta boja i nema tu ničeg problematičnog, sve dok ih pamtimo kao ljubičaste. Jer, oni koji su živjeli u Jugoslaviji, žive od sjećanja. O mrtvima sve najbolje! Odoh da popijem tablete za pritisak, kazao je duboki glas, a onda ušao u kuću. Prozori su otvoreni, muve su masovno naselile kuću. Dječak je sjedio sam na vrelim betonskim stepenicama i češkao ujede komaraca, a onda čačkao nos. Neošišan, kudrav, ali deblji od svih svojih rođaka.

Zajebavaš se ti puno sa zdravljem, kazao je brkati muškarac ocu buckastog dječaka. Žene su se mijenjale ispred kazana u kojem se kuvao pekmez. Brkati je ubacio drvo u šporet i kazao, fino to pošećerite, nemoj da bude kao prošle godine. Kad plaćam tolike šljive i šećer neka barem bude kako treba. Žene su ćutke radile, čistile znoj sa čela i tjerale muve i ose sa šljiva. Šporet napunjen drvima crvenio se na ljetnjem suncu.

Na stepenicama je ležala nenačeta kesa bombona, šljašteća, šuškava, onakva kakve danas ne prave, i šuškala je, neprestano je šuškala na blagom vjetru, te đetetu nije dala mira. Kesa ili vjetar, na kraju su bitni samo bomboni. Gledalo je dijete put majke krijući pogled, oca nije interesovalo šta dijete radi sve dok je majka kriva za đetetove belaje. Šuškanje kolko god da je privalačilo pažnju, toliko je sprječavalo dijete da zgrabi kesu i pobjegne.

Jedno dijete i jedna kesa bombona kupljena baš njemu, ali možda je neko drugi mislio da nije vrijeme da ih pose, krca, žvaće, guta baš u tom trenutku. Iako su đetetovi, dijete je čekalo da bude ponuđeno, u suprotnom bi ispalo pohlepno, nekulturno, na kraju ih ne bi ni mirisnulo.

Bio je to podvig! Kad je neki od brkatih mršavaca viknuo, dječak je zgrabio bombone, trkom se popeo na vrh stepenica, ispod majice otvorio šuškavu kesu, te brzinski napunio džepove bombonima, a kesu jako stisnuo i zagurao u gaće, taman da više i ne šušne. Zaćutao je dvadesetak sekundi, koliko da čuje je li život oko šporeta ostao nepromijenjen. Osjećao je blagi strah, virkao ka odraslima i kada je bio sasvim siguran da ga ne vide, gutao je bombone. Bili su to mentol bomboni bez omota, oblijepljeni dlačicama iz džepova pamučnog šorca, kao krznom. Samo što bi bombon ovlažio jezikom, odmah bi ga progutao, i tako su jedan po jedan svi nestali u stomaku buckastog dječaka.

Sve je brzo prošlo, drama i didaskalije, sav telling i showing, a onda je osjetio strah, nekako je znao da poslije toliko lijepog dolazi sve na naplatu, jer se ne treba previše smijati. Nakon toliko bombona i blagog tereta u stomaku, dječak je progutao i knedlu, knedlicu. Poželio je da ode kod majke, i krenuo je, trčeći. Majke nije bilo pored kazana uz ostale rođake. Utrčao je u kuću, a onda i u spavaću sobu roditelja, đe je zatekao majku u suzama, stajao je zakamenjen, gledjući u majkine bijele vlažne obraze. To je to, znao je da je on kriv, istrčao je iz sobe, nije znao đe da ide, pa je završio u kupatilu. Iz gaća je izvadio kesu u kojoj su nedavno bili bomboni, pocijepao je na dva dijela i pokušao da pojede jedan dio. Želio je da proguta najlon, ali nikako nije išlo, na koncu je odustao. Uzeo je kesu i dižući je visoko iznad glave poput bijele zastave, izašao je pred oca i mršave rođake. Pogledali su ga u tišini, a onda se vretili kazanu i ogovaranju.

*

I nakon svega, na poslu je pio litre i litre loše kafe od kojih vam se odmah prikenja, dobijete kandidu i još neke bakterije u crijevima i glavi, no bolje je i to nego da nema nikakve kafe. Onda je stigla poruka od direktora: Dovlači debelu guzicu kod mene u kancelariju! Ustaje, odlepljuje majicu od znojavih leđa i penje se uz stepenice ka direktorovoj kancelariji.

Bomboni su još u stomaku nikad odraslog djeteta, preteški, lepljivi, kiselkasti, okamenjeni.