I

U neumoljivom azuru (Dans l’implacable azur, 344–345)

U neumoljivom azuru vrele Kiskeje,

Aprilsko sunce zrači vatrene zrake,

Osvjetljava pijesak što sjaj smaragda splete,

Gdje klizavi ugor¹ tiho vreba i luta,

I penje se da osjeti, uz talase lake,

Aprilsko sunce što zrači vatrene zrake

U neumoljivom azuru vrele Kiskeje.

Čamčić malen nosi par veslača tih,

Morem što vjetar brazdi, mirno, bez huje,

Po srebrnim talasima što šušte u stih,

¹ Ugor (lat. Conger conger) je morska riba iz porodice congridae ili zmijolikih riba, red Anguilliformes jeguljke.

Miješa se pjesma, dok zemlja šalje krik,

Oko motri brazdu, koju sada daljina mije

Morem što vjetar brazdi, mirno, bez huje,

Čamčić malen nosi par veslača tih.

Pod mangrovima, gdje drozd usniće,

Zaliv je utonuo, miran, od vjetra skriven,

Val pjeneći, spokojno u smiraj kreće…

Kapljica duginim bojama obasjana, biser postaće…

Za one koje zlatni ritam drži budnim,

Zaliv je utonuo, miran, od vjetra skriven,

Pod mangrovima, gdje drozd usniće.

Uz obalu mangrova, bijele čaplje stoje,

U sunčanoj vodi, u mirnim jezerima,

Vezan je čamac, vesla sada miruju,

Klizeći kroz plavetnilo, krugovi se roje.

Pjesnik silazi, vođen dobrim zvijezdama,

U sunčanoj vodi, u mirnim jezerima,

Uz obalu mangrova, bijele čaplje stoje.

U neumoljivom azuru vrele Kiskeje,

Polako gase se poslednji vatreni zraci.

Pjesnik, u pijesku smaragdne boje,

Otkriva ritmove skladne,

Dok daleko, iza obrisa planina plavih,

Aprilskog sunca gase se poslednji vatreni zraci

U neumoljivom azuru vrele Kiskeje.

—————————————————————————————————————-

Pjesmu Dans l’implacable azur preveo Luka Bošnjak, student treće godine osnovnih studija na SP Francuski jezik i književnost, Filološki fakultet, UCG.

Tekst uredila doc. dr Sonja Špadijer.

II

Moj voljeni otok (Mon île bien aimée, 343–344)

Na obronku zelene planine,

Moja kuća ljupko se naginje,

U klisuri, na veseloj ivici,

Tamo dolje, vodopad žubori.

Da u bijelom talasu ogledne se,

Svoju granu do vode svijajući

Mango povija se

Tu gdje skakuću drozdići.

Dok vjetar lavinu pokreće

Njegovo bujno cvijeće,

Raskošno tlo prekriće;

Dok crnkinja, savijajući bokove,

Gasi žeđ pijući zlatnog manga sokove

Sve vrijeme meni osmjehujući se.

To je moj voljeni otok,

Gdje priroda oživljava,

Gdje, uz mirisni cvijetak,

Čak i zimi, voće sazrijeva!

Gdje je lišće uvijek zeleno,

Gdje je srce uvijek otvoreno!

Nijedna sezona tu ne odudara,

Njegova klima, blagošću očarava,

U njenim skladnim sezonama,

Ni zime ni jeseni nema!

U njenim šumama, nikakve opasnosti!

Za žeđ, evo narandže slasti.

A crnac strancu će reći:

„Uđi, sjedi, izvoli jesti.“

————————————————————————————————————-

Pjesmu Mon île bien aimée prevela Marija Perović, studentkinja treće godine osnovnih studija na SP Francuski jezik i književnost, Filološki fakultet, UCG.

Tekst uredila doc. dr Sonja Špadijer.

III

Mili frangipani² – pjesma Ani (La frangipane blanche, pp. 346–348) Ljupkost vrijedi ljepote – kad već ruža u cvatu

Za najljepši cvijet stoji,

Pa dobro! Najumiljatije ide mom voljenom cvijetu U blijedoj boji.

Prije n’o što iskre jutrom osunčane Kad toplim budu zefirom

Osušile našeg cvijeća haljine čedne Obasjane safirom,

Pogledajte na tren’ put zaobljene grane, Pod jutarnjim zrakom,

Slatko cvijeće šume, bijele frangipane, Pod satenskom prostirkom.

Kao kruna mome cvijetu, frangipanu divnom, Pogledajte put svijetlih,

Kako nižu se u zraku prozirnom, Pet latica bijelih.

A prema njegovoj krunici čistoj,

– Pređite pogledom laganim – Zlatnim prahom posutoj,

– Oreolom zlatnim!

Ljupkost vrijedi ljepote. Kad već ruža u cvatu Za najljepši cvijet stoji,

Pa dobro! Najumiljatije ide mom voljenom cvijetu U blijedoj boji.

Noću, dok brda i zelene doline,

Sve već čine se usnile,

Dašak zefira po mome cvijetu pravi korake fine Nježnije od svile,

Te miris krasni odmah mu i ote’ ,

Zatim brzo, ka grudima drugim pođe slađe, Metnuti mirisne usne pune ljepote

Svoje slatke krađe.

I dok pod povjetarca daškom, u dolini, Na grančici raskošnoj

Vjenčići cvjetova bujni, Koketno njišu se zrakom,

Vidjeste li moga cvijeta zvjezdanog Od valova skupinu

U dolini zelenoj, izdaleka sličnog, Na perjanu bjelinu?

Najzad, vidjeste li, u krunu upleteni, Blistav od svježine,

Sjedinjen sve sa mirisom svojim, njegov vjenčić maleni, Te slatke bjeline,

U dvadeset ljeta, krasne mulatkinje Ane, Poput večeri tamne,

Crne kose u gustu pletenicu upletene, U punđu uvezane?

– Kao kad noć prostire se tamna preko planine, Zvijezda srebrna

Spaja oblake od tmine Svog odraza jedinstvena,

– Kao da vidite Anu, gospodaricu moju, Sa osmijehom radosnim,

Cvijet snijega i zlata, kosu od abonosa svoju, U očima vašim sjajnim…

Ljupkost vrijedi ljepote. Kad već ruža u cvatu

Za najljepši cvijet stoji,

Pa dobro! Najumiljatije ide mom voljenom cvijetu U blijedoj boji!

² Tropski cvijet, lat. plumeria alba, često prikazivan kao zaštitni znak tropskih ostrva; može se naći u više različitih boja kao što su crvena, žuta, bijela i sl, pa kao takav ima raznoliku i bogatu simboliku, npr. bijeli frangipan

predstavlja simbol čistoće, nevinosti, jasnoće i oporavka ; izvor:

https://www.mojacvecara.com/2022/09/16/ultimativni-vodic-za-frangipani-plumeria-znacenje-i-simbolizam/

Pjesmu La frangipane blanche prevela Anđela Žarković, studentkinja treće godine osnovnih studija na SP Francuski jezik i književnost, Filološki fakultet, UCG.

Tekst uredila doc. dr Sonja Špadijer.

IV

Kolibri (Le ouanga-négresse, 350)³ (Sonet)

Poći ću, kada užareno sunce

Ustupi mjesto večeri koja miluje,

Tamo gdje hrast proviruje

Iz bezbrižnog potočića,

Poći ću da drhtavim prstima uzmem,

Na grani što lijeno spava,

Dragocjenog kolibrija

U svom mekom gnijezdu od bijelog perja;

A zatim, pretvorenog u prah fin⁴,

Ponudiću ga tebi, Idalina,

Kada ti se ove noći približim…

Manje buntovna bićeš tada…

Kod mojih nogu ćeš sjesti,

A naše usne nježno će se sresti.

³ Le ouanga-negresse u pjesmi Osvala Dirana sinonim je francuske riječi le colibri.

U poređenju sa starim pravopisom ouanga, u novijem pravopisu u upotrebi je grafija Wanga-nègès (waŋgə…), bez razlika na fonetskom planu kod dvije pravopisne varijante.

⁴ Kako navodi Laenek Irbon (Laënnec Hurbon, Les mystères du Vaudou, Gallimard, 1993: 168), wanga referira na predmete ili oružje koje ima magičnu moć. Odnosi se i na moć vudu sveštenika koji, koristeći određene magične predmete kao što su životinjske kosti, biljke ili prah, uspijeva da postigne određeni cilj. Pjesnik uvodi magično značenje Le ouanga-nègresse (Wanga-nègès) simbolizujući čarobni napitak da bi se osvojilo Idalinino srce.

Pjesmu Le ouanga-négresse prevela Mina Bulajić, studentkinja treće godine osnovnih studija na SP Francuski jezik i književnost, Filološki fakultet, UCG.

Tekst pripremila doc. dr Sonja Špadijer.

V

Grana prijateljstva (La branche d’amitié, 348–350).

U našem kraju rastu

Grane zlatne loze,

Koje se mogu naći, na svakom kraju staze;

Parazit sa raztegljivim nitima,

Koji ima srce povjerljivo,

I nosi ime prijateljstvo.

Da bi znao da li mu je Adela,

U braku vjerna,

Pavle, imenujući svoju polovinu,

Spušta, hladniji od mermera,

Na grane mladog drveta,

Jednu granu prijateljstva.

Kada otkuca podne, on potrča,

Pazeći da ga niko ne vidi

I reče „Preklinjem te, rasti!

Dokaži mi da od svih žena,

Adela moja, je najvjernija,

Grano prijateljstva mala.“

A tamo lijepa Šeriz

Koja strijepi da ne bude otkrivena

Kraj krasnog zvjezdaste jabuke drveta

Gdje oči njene crne i bistre

Prate kako brzo raste

Njena grančica prijateljstva.

Dok, u dolini, malo dalje,

Matut očajna, bijaše;

Kajsiju vidjela je

Za koju njena grančica vezana je;

Ali je sunce nemilosrdno,

Krhku grančicu prijateljstva osušilo:

– „Nezahvalnik me je napustio,

Mene, svoju mladu vjerenicu zaboravio!

Dok od tuge veneš ti,

Biljko osjetljiva na suze mladosti,

Sve strepnje naše si znala,

Oh grano prijateljstva mala!”

[…]

A ti, djevojko što razdraganu pjesmicu pjevaš

Dok izjutra

Stazom veselo lepršaš,

Da voli li te pitaj

Bez mirisa lozicu,

Prijateljstva grančicu.

———————————————————————————————————-

Pjesmu La branche d’amitié preveo Aldin Ramić, student treće godine osnovnih studija na SP Francuski jezik i književnost, Filološki fakultet, UCG.

Tekst uredila doc. dr Sonja Špadijer.