O Želimiru Perišu

O vješticama i svima nama

(Želimir Periš, Mladenka kostonoga, Booka, Beograd, 2022)

Naši narodi su narodi pričanja i pripovijedanja – narodi priča koje su preživjele stoljeća, prelazile s koljena na koljeno i oblikovale naše identitete, kulturu i književnost. Priče koje se i danas, uz kafu ili u tišini doma, prepričavaju u selima, a ponekad i u gradovima, zadržavajući svoje mjesto u kolektivnoj svijesti. Upravo su one oblikovale naš jezik i književni izraz, postajući temelj umjetnosti na prostoru bivše Jugoslavije.

Želimir Periš i novi horizonti književnosti

Kada govorimo o savremenoj književnoj sceni ovih prostora, nemoguće je ignorisati raznolikost izraza koja odražava prošlost, ali i savremene svjetske trendove i kulturna dešavanja. Iako je oslanjanje na motive prošlosti, traume i kolektivnog identiteta česta pojava u djelima ovog podneblja, roman Želimira Periša Mladenka kostonoga osvježava scenu potpuno novim temeljima. On spaja mitološko i istorijsko s univerzalnim ljudskim pitanjima, kreirajući jedinstveni književni izraz. Međutim, valja primijetiti da mnogi romani posljednjih godina, iako bogati temama, često dijele slične narativne obrasce i stilove pisanja. Periš se, s druge strane, izdvaja svojim originalnim glasom. Njegov stil nije samo jedinstven – on je autentičan i gotovo alhemičan, preobražavajući poznato u izvanredno.

U romanu Mladenka kostonoga, Periš gradi kompleksnu priču s višeslojnim značenjima, koristeći stilistiku koja dugo nije viđena u savremenoj književnosti. On piše pravo književno čudo – priču koja je istovremeno arhaična i moderna, lokalna i univerzalna, magična i surovo realistična. Na više od 500 stranica, Periš nas uvlači u svijet Gile, vještice čija priča oslikava borbu žene protiv okova patrijarhata, neznanja i straha. Gila nije samo lik; ona je simbol i metafora. Periš nam kroz njen lik kazuje priču o ženama koje su kroz povijest bile marginalizovane, etiketirane i često brutalno isključene iz društva. Ona je kritika društvene stvarnosti – one prošle, ali i savremene – u kojoj marginalizacija žena, iako neprimjetnija, i dalje postoji. Gila, svojim otporom i vjernošću sebi, postaje univerzalni simbol otpora nepravdi:

“Za načelnika je ona bila ljekarica, za druge travarka, najčešće vilenica – žena kojoj su same vile dale moć liječenja. I ne samo liječenja: kad baca čari, ona je vračara i čarobnica, kad čita sudbinu – gatalica, bahorica i proročica, a tko joj te moći spočitava i naziva ih bezbožnim, zvat će je irudicom, štrigom i na kraju, kao najteža od svih titula – višticom. Vištica Gila. Koliko je imala naziva, toliko je odrađivala i uloga.“

Narativna struktura romana nije linearna – o Gili saznajemo iz različitih perspektiva, kroz priče drugih likova i fragmente koji uključuju istorijske dokumente, mitove, pjesme i predaje. Ovaj pristup daje romanu dubinu i dinamičnost, čineći ga mozaikom sudbina, emocija i kulturnih referenci. Periš spaja slavensku mitologiju i društvenu realnost na način koji obogaćuje narativ i ostavlja dubok utisak na čitatelja.

Literarna alhemija prošlosti, sadašnjosti i budućnosti

Ono što Periš postiže je istinska literarna alhemija – spajanje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Njegova sposobnost da kroz Gilu prikaže univerzalne borbe žena, a istovremeno evocira lokalne mitove i tradicije, čini ovo djelo jedinstvenim. Autor ne samo da koristi različite književne tradicije – od epske narodne poezije do modernističkih dekonstrukcija – već ih harmonično spaja, ne narušavajući ni jednu od njih.

Roman Mladenka kostonoga je više od književnog djela; to je istinska umjetnička kreacija. Perišova razigranost nije prazna forma, već bogata supstanca koja ima i emocionalni i narativni smisao. On piše s dubokom promišljenošću i humorom, vješto balansirajući između fikcije i istorije, stvarajući svijet koji je i drugačiji i beskrajno zanimljiv.

“Kad čovjek ništa nema, još uvijek ima dušu. A duša je čovjekova jedina stvar koja ga razlikuje od vuka. Čovjek je čovjek samo kad drugog čovjeka smatra čovjekom.
A što ste vi?

Kao što je rečeno u jednom intervjuu: „Da je Periš napisao još dvjesto stranica ove knjige, ne bi mi bilo teško da ih pročitam.” Ovo svjedoči o snazi njegovog pripovijedanja, o svijetu koji ne samo da čitamo, već ga proživljavamo. Mladenka kostonoga nije samo roman – to je ogledalo prošlosti i vodič za budućnost književnosti našeg podneblja.