Proza

Palimpsest

„Tradicija raste s vremenom. Nalik utabanoj stazi, ona postaje put ljudi, koji su trasirale umrle generacije. Autoritet ustaljenih verovanja iza sebe s lakoćom skriva zlo. I niko više ne pita čija je stopa bila prva na utabanoj stazi, niti zašto je tuda kročila. Jedna pradavna Reč, bila je dovoljna da od tradicije smrti stvori način života“. – čovek koji je pokušao da bude drugačiji.

 

Prastari pergament nosio je pečat bogova. Bio je star koliko i ljudska misao i zahtevao je krv nevernika.  Reč je utemeljila strah; strah je utemeljio dogmu.

I u ime te dogme – krv je pljusnula na oštrici i jedna glava je dobila novi vrat. Pobodena na koplje, nemirnim pogledom je tražila svoje telo. Oči su tukle u dupljama i unezvereno sekle vazduh. Spepeljeni oblak delio je nebo napola, dok se smrt kreveljila s njenih obraza.

Smrt.

Žrtvovala je razum i puštala svoje korenje dokle god je Reč dopirala.

Dugo vremena je prošlo, dok jedan sanjar nije uvideo da osim truleži i zaborava, Reč može biti ubijena i drugim rečima – onim koje su bliže ljudskoj prirodi i mirišu na najdublje porive u njoj. Tako je Reč izgrebana i prekrivena drugom, brutalnijom.

Oni ludi su se nadali da će nova tradicija vikati – Mir! Ali, ona je još jače urliknula – Smrt!

Bila je ta smrt tako velika, da su o njoj mogli da posvedoče samo –

Jedna mrtva glava.

Jedan nagoreli oblak.

 

Sve ostale oči pripadale su ubicama.

author-avatar

O autoru Nikola Jeremijaš

Studira na Pravnom fakultetu u Nišu. Objavljivao je pesme na književnom portalu Black Sheep, u zbornicima poezije Šraf, u zborniku Sinđelićeve čegarske vatre, kao i u zborniku Lirska Kruna Umetničkog horizonta Objavio je priču „Žigosano srce“ u zborniku više autora Daljine (2019.), kratku naučnofantastičnu priču „Sinovi Betelgeza“ u književnom časopisu Bagdala (2021.), kao i priču „Porodica od papira“ u časopisu Književne vertikale, glasila Udruženja nezavisnih pisaca Srbije (2023). Priču „Hram smrti“ objavio je u kragujevačkom časopisu Koraci 2024. godine. Osvojio je drugo mesto na konkursu Građanskih inicijativa za kratku priču „Stari dani“ (2021) i pesničku nagradu Milan Dunđerski koju dodeljuje Narodna biblioteka Srbobran za pesmu „Drvo koje niko zasadio nije“ (2023).