Afrički san

Daljine

Ako se Svemir širi poput godina

kroz daljine

i na sve strane,

i nas, neprestano putujući, troši.

Naše dane i tišine, nestalne kao dine,

provijava srh

i još nas brinu svjetlosti i tmine,

a i to što nam

sve više viši biva

nedostižni vrh

i što zaborav nam briše

drveća i ptice, pasišta i hrašća,

i proplanke neba i lavine slasti,

i lica naša,

skrivena i sjetna, taštine i strasti.

Sve tiši i tiši oko nas

prosinac.

Daljine su sve plavlje i plavlje,

kao oko kravlje,

kao lutajući Kurd.

Kako se pišu na ahmarskom,

kako na urdu?

Ideja

Riječ je, naime,

o nakani i prihvaćanju,

o putu koji se sam od sebe pruža

prema nepoznatom,

o sili bez imena

koja odvlači ne zna se kamo

i na koju stranu,

o smislu kojega ne vidimo, a potreban je,

o vjerovanju u koje uporno sumnjamo,

o onome koje grije, a ne gori,

o krilatom bez krila,

o teškom bez težine,

lakom bez lakoće…

O ideji je, naime, riječ.

O predodžbi koja izmiče,

o činu koji ne čini, a otvara,

o cilju koji je cilj,

koji je

potpuno

ispunjen

cilj.

Salata

Ne može ideja biti samoj sebi cilj.

Ne može cilj beskorisno lelujati u ničemu bez ništa,

ali što ako ne postoji ni ideja ni cilj, ni ništa,

nego samo kruženje, beskrajni let svemirskih maglica

u nečemu nepreglednom i nezamislivom.

O svemu tome razmišljam sipajući prah u uzoranu zemlju,

sveti prah u posvećenu zemlju.

U srpnju će nam se vratiti stostruk i zelen.

Ispunit će zdjele u našoj šarenoj kuhinji.

ISPRED RUDNIKA MANGANA U JUGOISTOČNOM DIJELU GABONA

Malo nas je, četrdeset skupina na milijun i dvjesta.

Dok razgovaramo svatko svojim narječjem,

žderemo kasavu uz ritam bubnjeva.

Umotani u široko siromaštvo rezbarimo drvo,

razigravamo zvijezde u njemu i naša religija bude sretna

kao oslobođeno roblje Librevilla.

Kada obojimo svijet u vesele boje,

napunit ćemo vam baterije.

Kada vam baterije iscure, pomislit ćete na nas.

Mi ćemo tada sanjati svoj afrički san.

Zadržavanje stanja

Polegnuo sam šumu i po zraku prosuo posoljeni
miris hrastovine. Potom sam stare lance
zamijenio novima i vezao obalu za more.
Ono što se odlučivalo od samoga početka, opet
je, kao fatamorgana, približavalo daljinu i na
valovima se prikazivalo tek tako samo, titravo,
svjetlucavo, bljeskavo, odozdo, odozgo, bočno,
povratno, sa svih strana, uvijek. Gdje je predah,
dobri vjetre? Tamo. U šapatu šume. Ući. Otići.
Uzeti novi svijet.