Poezija

Samocenzura

.

.

.

Progonstvo i bijeg 

.

Tužaljke što ih je rimski pjesnik Ovidije

ugodio iz progonstva na Crno more

i danas čovjeku mrve srce,

jer progonstvo i bijeg,

sve češće dolaze s mora crnog.

.

.

Među ruševinama

.

Ova srušena kuća,

labirint je ljudskih sjena

 koje nemaju odraz na tlu.

Niz uglove pužu pauci

i pletu mreže na ostatku prozora.

Čini se da ovdje privremeno žive ljudi,

nekoliko sati svaki dan.

Na prljavom kartonu

odspavaju svoj europski san.

Već neko vrijeme

u tim ruševinama

tražim vlastiti kutak.

Možda ću na licu izmorenih dječaka

prepoznati podrum koji je bio niz dječjih soba,

ili ću ponovo čuti onu omamljujuću melodiju

koju moja žena devedeset i četvrte

šapće tek rođenoj kćeri.

A pronalazim samo gnijezda

prepuna  ljudi koji počinju i skončavaju

 na rubu žuđenog svijeta.

 .

.

Polovina domovine

.

Dok samo polovina tvoje domovine

slavi dan nezavisnosti

ti prstima opipavaš bolnu sljepoočnicu.

Prijatelj želi da usvoji dijete i moli te za savjet,

koji ti, naravno, ne možeš dati,

zato što nemaš iskustva roditeljskog.

Pretponoćni stihovi iskaču kroz prozor

bijesni na ušutkanu misao od jutros.

Noć se oporukom završava,

a ti se ne možeš radovati beharu

koji drijema na staroj trešnji,

ni čamcu od papira

koji ti je jučer dala pjegava djevojčica

govoreći: Ovaj neće potonuti!

.

Sjena koja me prati

.

sjena koja me prati povremeno zastaje i nešto zapisuje

s obzirom na moju potresnu budućnost

mogu pretpostaviti da ispisuje negramatičke rečenice

opterećene prošlošću

sjena s kapuljačom na glavi

ne očekuje da ispalim hitac u nju

ne očekuje to valjkasto zrno ljubavi

.

Samocenzura

.

Ako kroz govna gaziti moraš

Ne vrijedi biti ponosan

Uludo protratiti život – šteta je

Drugom biti na teretu – grijeh je

Zato nokte svoje izgrizene

Nikad ne diži na zakletvu

Nikad se ne prepiri

Nikad sumanuto ne grmi

Šuti – tvoja će pjesma

Biti med u saću

Tvoj će se bijes umiriti

Sukob zaboraviti

Tvoj želudac neće biti

Gnijezdo ježevih muka

I ako ne budeš sramota domovine

Bit ćeš zaboravljen kao i drugi

.

.

.

.

.

author-avatar

O autoru Almir Zalihić

Rođen 1960. godine u Mostaru. Završio je studij književnosti. Poeziju, prozu, esejistiku i književnu kritiku u listovima i časopisima objavljuje od 1980. godine. Bavi se antologičarskim radom. Zastupljen je u antologijama, čitankama, panoramama i izborima književnog stvaralaštva. Prevođen je na engleski, njemački, talijanski, makedonski, švedski, arapski, slovenački, albanski i turski jezik. Bio je osnivač glavni i odgovorni urednik časopisa za književnost “MAK”. Glavni i odgovorni urednik časopisa za književnost i kulturu “Život”. Glavni i odgovorni urednik GIK “OKO”. Urednik u časopisu Diwan. Član je Društva pisaca u BiH. Član je Udruženja novinara BiH. Glavni je urednik izdavačke kuće Zalihica iz Sarajeva.

Back to list

Iz rubrike

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *