.
.
.
Mezar
.
Tratinčice, maslačci
Proljetna bosanska trava
I konvoj raštrkanih bubamara
Vrlo živa situacija
Življa nego u komšiluku mezarskom
Diše tvoj grob
.
.
Susret
.
Došao sam iz oluje
Miru da me podučiš
Dugo sam odgađao susret
Aida je posve ozbiljno rekla
Da tvoj mezar pjeva
Svaki treptaj naših očiju
Primijetio si
U to ne sumnjam
.
.
Svega se sjećam
.
U mom davnom životu nije bilo bosonogih dječaka i nesita svijeta
Oskudice svjetla i izraubane metafizike sreće
Svinjskih glavuša i seoske idile
Lopta je bila okrugla ko i danas, tata je bio bolestan
Sestra nježna a brat nekako uznosit, s nepravom ili pravom svejedno
Livadica moga dječaštva bi zaista livadicom
Tek u nešto grota kamenih odmaralo se sunce
Majka je strogo kontrolirala sve naše putanje
Kako je znala, kako su joj dopuštale prilike
I živci
Moja majka
Bolji svijet mi je pod njezinim nogama
.
Otpor je opravdan
.
U demokratskim društvima
Kad murja procijeni da mafijaši na vlasti
Žeđaju krv
Tuče sprijeda i straga
Osamljene i društvene, zaposlene i besposlene
One koji po cijelu noć ševe i one kruha i jeba
Gladne, introverte, ekstroverte i ribare
Kuhare, profesore i one iz umjetničkih zanimanja
Vole najrađe udariti po neopreznim vozačima i
Portirima, poštarima i bolničkim sestrama
Udaraju pendrecima, šipkama i svime što im se
Nađe pri ruci
Cipelare malu i sasvim malu djecu
Groze ih kršitelji javnog reda i mira
Sva ona bagaža koja traži plaću
Sva ona sila razbojnika koji nemaju djeci za marendu
Svi oni skotovi koji bi rušili demokratski poredak
U nedemokratska vremena
Tamna od loše vibre i besperspektivnosti
Policija imaše ideološki monopol
A sad joj je po cijenu opstanka
Udariti na odsustvo društvene vrline
I razračunati s neprincipijelnom
Sabotažom korporativno-monetarne vizije
.
.
Da mi je napisati kitab
.
Nurudinovu knjigu da mi je napisati
I Ervinovu
Podvojenu dakako, ali za umjetnost na plodan način
A mučnu itekako
Da zna svijet kakvo mu je srce
Da zna kako smo se ljuto zaigrali
Da mi je napisati točnu knjigu
Ni na jednom mjestu da popustim pred predodžbama
I dobrim ukusom
Da mi je napisati knjigu koja će mi raditi o glavi
Da, takve knjige jedino su istinite
Jedino one mogu izreći onaj višak sporni
Jedino one zaslužuju sav naš prezir
.
.
I tome slično
.
Nemam ni koncepciju vrta, ni koncepciju
Snova. Nemam ništa od strukture ma koliko
Mi nužna bila. Jučer je otišao jedan moj davnašnji
Prijatelj. Suza. Šutnja. I tako.
Ovrha na ovrhu. Zovu me da putujem, a nemam
Za duhana. Pitam ko Šaban malog puža da mi
Svoju kuću proda. On mi odgovara: Otkud tebi,
Druže, para? Oduvijek sam htio Šabana u svom stihu.
Oduvijek.
.
.
.
.
