Na konju

Konji nijesu nikakva čudesna slika svijeta, ni višestruka metafora, nijesu ni sjećanje koje pada na moje djetinjstvo. U mom svijetu ta divna stvorenja su magarci, tovari, magarad, magarice, mazge. Nisam ja to ni htio ni birao, život je udesio, samo sam učio od starijih, bolje pamtio razlike. Jednom ili biće dva puta ipak, jahao sam tovarnog, usporenog i umornog konja na ovome Primorju. A osjetio sam adrenalin i strah, vjetar i sunce, snagu i silu. Preživio sam. Pomazih konja dok mi koljena klecaju, a onaj stari Boško koji o njemu brine pomazi me grubim dlanom i suvom rukom, pa iskrenije, pomazi tu staru ragu. I ja ga razumijem. Kao ikonu ga zapamtih.

I to je moje jedinstveno životno iskustvo sa konjima. Sirotan sam sa tim sjećanjima. Ali na beogradskom hipodromu osamdesetih sam se kladio na neke konje, pobjednike i gubitnike, vrance, dorate, arabere i đilaše. Skoro istovremeno, dinar tu i dinar tamo, iz neznanja a po golom osjećaju, sa istom mizernom šansom da dobijem i izgubim. Izgubio sam, nema veze, na hipodromu neću nikada biti dobitnik kao Bukovski. Jer ja posmatram lijepe žene beogradske sa maramama, nasmijane i lelujave i tople, žene nedjeljom u rano popodne, žene iz velegrada sa damarima i vijencem sreće. Ja sam provincijalac kojem te žene opčine um, zavedu dušu, progutaju me dok si rekao keks. Pa što! Izboriću se. Moram i nema mi druge, ni treće, nema izbjegavanja na pustim krilima stvarnosti. To su žene kojima život traje kao vječnost i one su srećne.

Rez. Filmski.

Četiri tamna konja spokojno pasu na kiši u završnoj sekvenci filma ANDREJ RUBLJOV. Andrej Tarkovski je baš tako htio i zamislio. Sekvenca u boji, iako je čitav taj strašan film snimljen u crno-bijeloj menažeriji. Pet, deset ili petnaest minuta, ne sjećam se, zanijet sam i zadivljen. Pada ta kiša po meni.

To je vascijeli moj svijet konja, veličanstvenih stvorenja punih snage i života, odstupnice i poleta, istrajnosti kao majčina mlijeka. Pa kao i kod drugih filmova Tarkovskog, i ovdje se moja svijest širi i izgrađuje novu trajektoriju, svijet se otvara i zatvara i otvara.

U jednoj slici je sve što na zemlji može biti.