Posljednje proljeće jednog bumbara
Admiralu
Sva Ljubljana bila je mokra
Od kiše
Što padala je zadnji put
U tvoje zadnje proljeće
.
Ti bio si veći, nego inače
Nabubrio od vlage
Danima mokar
Mokrih nogu, mokrih čarapa…
.
Bumbar mokri
Nabubrio toliko
Da sve si okolo
U sve svjetske ćoškove
Gurnuo
I svi mi – postasmo ćutljive stvarčice
.
Iz cipela, zadnjih put
U Sarajevu laštenih
(honorarom što su ti ga
kao sadaku udjelili)
Provirivao ti je subotnji jutarnji
Nije matineja – rekao si
nju bih samo na srce privio
nekretnine su to što iz mojih cipela viri
.
I vjetar, zadnji put, tada piri
I naši jastučići dimni
Mlade listove ljubljanskih topola
Ninaju
A ti im svojim piskavim plućima
Pjevaš uspavanku
I polako se
I sam
U san
Osipaš
.
..
.
Skica za pjesmu o Bosni
.
***
Mene je moja majka rodila bosa
I nad mojom glavom smokva
Drhti k’o dedina ruka
.
Meni je Bosna lokva
U koju sam skočio
Dok otac je – s komšijom ročio:
.
O mrginjima, o plugu
Što ušao je
……………u našu
…………………..grudu
.
Mene je moja majka rodila bosa
I meni je Bosna lokva
U koju sam skočio
.
Da poštrapam ovo malo sunčevih zraka
.
***
Meni je Bosna lokva
U kojoj su moje noge pokisle
.
Do članaka
I ništa više
.
***
Ima Bosna i more
U kojem Bosanci plaču svoje more
.
***
A i to more
Valja se od zore do zore
.
I njeno tijelo na obali
Val bali
.
***
Meni je Bosna mora
Iz koje bježim
.
Od koje se – k’o od
stiropora – ježim
.
***
Mene je moja majka rodila bosa
I meni je Bosna lokva
.
U koju sam uskočio
Da poštrapam
.
Ovo malo sunčevih zraka
.
***
Mene je moja majka rodila bosa
I nad mojom glavom kao smokva
.
Drhti dedina ruka
Kao kišobran od ovozemaljskih muka
.
(Kao mukobran)
.
***
I meni je Bosna… I meni je rosa…
I meni je bosa… I meni je Bosna –
Hipodrom gdje se vječito utrkuju vječiti miši.
.
I gdje su publika zrikavci… Te vječne tetke.
Što premeću prostih rečenica retke.
I od njih vezu goblene…
.
***
Meni je Bosna tetka
Od mojih majke i oca
.
neudata sestra.
.
.
.
