Posljednje proljeće jednog bumbara

Posljednje proljeće jednog bumbara

Admiralu

Sva Ljubljana bila je mokra
Od kiše
Što padala je zadnji put
U tvoje zadnje proljeće

.
Ti bio si veći, nego inače
Nabubrio od vlage
Danima mokar
Mokrih nogu, mokrih čarapa…

.
Bumbar mokri
Nabubrio toliko
Da sve si okolo
U sve svjetske ćoškove
Gurnuo
I svi mi – postasmo ćutljive stvarčice

.
Iz cipela, zadnjih put
U Sarajevu laštenih
(honorarom što su ti ga
kao sadaku udjelili)
Provirivao ti je subotnji jutarnji
Nije matineja – rekao si
nju bih samo na srce privio
nekretnine su to što iz mojih cipela viri

.
I vjetar, zadnji put, tada piri
I naši jastučići dimni
Mlade listove ljubljanskih topola
Ninaju
A ti im svojim piskavim plućima
Pjevaš uspavanku
I polako se
I sam
U san
Osipaš

.

..
.
Skica za pjesmu o Bosni

.
***

Mene je moja majka rodila bosa
I nad mojom glavom smokva
Drhti k’o dedina ruka

.
Meni je Bosna lokva
U koju sam skočio
Dok otac je – s komšijom ročio:

.
O mrginjima, o plugu
Što ušao je
……………u našu
…………………..grudu

.
Mene je moja majka rodila bosa
I meni je Bosna lokva
U koju sam skočio

.
Da poštrapam ovo malo sunčevih zraka

.

***
Meni je Bosna lokva
U kojoj su moje noge pokisle

.
Do članaka
I ništa više

.

***
Ima Bosna i more
U kojem Bosanci plaču svoje more

.

***
A i to more
Valja se od zore do zore

.
I njeno tijelo na obali
Val bali

.

***
Meni je Bosna mora
Iz koje bježim

.
Od koje se – k’o od
stiropora – ježim

.

***
Mene je moja majka rodila bosa
I meni je Bosna lokva

.
U koju sam uskočio
Da poštrapam

.
Ovo malo sunčevih zraka

.

***
Mene je moja majka rodila bosa
I nad mojom glavom kao smokva

.
Drhti dedina ruka
Kao kišobran od ovozemaljskih muka

.
(Kao mukobran)

.

***
I meni je Bosna… I meni je rosa…
I meni je bosa… I meni je Bosna –
Hipodrom gdje se vječito utrkuju vječiti miši.

.
I gdje su publika zrikavci… Te vječne tetke.
Što premeću prostih rečenica retke.
I od njih vezu goblene…

.

***
Meni je Bosna tetka
Od mojih majke i oca

.
neudata sestra.

.

.

.