Poezija

Pre sna

 

svrab

 

/visoko stenje/kose životinje/dan u životu/stanice na putu/

 

nedaleko odavde

iščupao si se iz korena

nedaleko odavde

sam si izabrao šibu

kojom će te tući

nedaleko odavde

sam si nahranio

psa koji ćete ujesti

nedaleko odavde

sapleo si se o svoju kost

nedaleko u tebi

suprotno očiglednom:

postoji nekakav mozak

koga zbunjuje činjenica da

rana svrbi kad zarasta

sunce je daleko

i nisko

 

 

uvodna špica

 

da li je bučna noć i ne možete da spavate

da li vozila ambulante i policije

šalju plavu i crvenu kroz vaše prozore

da li vam se čini da sijalice u vašoj kući

nikada nisu odgovarajuće jačine

da li tražite stvari koje su vam već u ruci ili džepu

da li ponekad pomislite da je bolje i da ne spavate

kada ste već ostali budni toliko dugo

da li imate jak osećaj da ste zavisni

od nečega što zapravo ne postoji

da li preturate stvari po ormanu

tražeći garderobu u kojoj ste bili srećni

da li želite novo lice, novi jezik i novi štim

da li vam se čini da predmeti oko vas

razmenjuju interne šale celo veče

da li razmišljate o tome šta biste prvo

izneli iz stana kada bi sve počelo da gori

da li se kladite na antipsihijatriju

tražeći nekoga ko će pridržati vašu glavu

 

 

 

ubistvena zabava

 

kada sam bio mali

jedva sam čekao

da ostanem sam kući

nekada je bilo dovoljno

da se probudiš pre svih

ili ostaneš budan poslednji

 

nije se mnogo toga promenilo

 

 

pre sna

 

i dalje ne mogu da zaspim

opkoljavaju me iste stvari

koje govore suviše glasno

za moju lomljivu psihu:

 

lica u krupnom planu

svetlost neona na bledoj koži

ishabani prsti koji čekaju

da skliznu u pičku

 

sigurna sam da bi tvoje lice

izgledalo dobro na posteru za film noir

 

ne mogu da spavam bez muzike

 

 

 

dani (repriza)

 

repriza prženog mesa

u tri popodne

ako ne paziš

dan jednostavno prođe

umivaonik je mesto

u kom ostaju tajne

a jedva da je mesto

misli opasne kao sapun

ne saginji se po njih

njen glas

krši zakon verovatnoće i

priča nešto o jebanju:

 

„danas je bio lep dan

trebalo je da odemo u zoološki vrt

hranimo životinje”

 

„ali nismo“

 

 

 

walkin blues

(šta nosim sa sobom)

 

moja slatka virdžinija

moja hladna hrana

moje uzaludno lice

moj katalog molitvi

moj novi štim

moj superšlajm

moja sećanja na vesa hardina

moje krivo srastanje

moje letnje popodne

moja spaljena pisma kući

idemo već dugo

kladimo se na tebe

 

 

(iz zbirke Titlovi)

 

 

author-avatar

O autoru Petar Živojinović

Rođen u Gornjem Milanovcu 1998. godine. Završio je osnovne i master studije andragogije na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Trenutno je polaznik višeg kursa konstruktivističke psihoterapije u PLK Centru. Pesme su mu objavljivane na portalima astronaut.ba, strane.ba, oblakoder magazin, u eckermann časopisu i zborniku poezije Šraf (2020). Ovo je njegova prva zbirka pesama. Živi i radi u Beogradu.