Blog
Preobraženje
.
.
.
planina i čovek
to mu dođe isto:
zemlja koja žudi da postane nebo.
.
.
ponekad sam prazan
kao poslednji autobus
skoplje – niš
samo dva-tri pandura
koja službeno putuju
do kumanova
.
.
znaci
.
kad sam bio mali
uvežbavao sam svoj nevešti autogram
na zamagljenom staklu
starog crvenog automobila
danas na staklu tuš kabine
ispisujem kažiprstom
znake koje ne razumem
znam samo to da dolaze
iz nekog daljeg detinjstva
.
.
ikar sa terase
.
moja je mama
još dok sam bio mali
osećala moj poriv
za letenjem
i nikada me nije ostavljala
samog na terasi
.
.
preobraženje
.
kada stvarnost od mene zatraži
nemoguće, sednem
i pretvorim se u leptira.
.
.
beskućni
.
našli smo se u jednom drugom gradu
posle mnogo godina lutanja.
i ti si mi rekla:
ja idem, ti ostani.
i ja sam ti rekao:
ti idi, ja ostajem.
i posle smo godinama
odlazili i dolazili.
i posle su se pojavili
neki drugi ljudi
i seli na slobodna mesta.
.
.
san. vreme. smrt.
.
sanjala si me loše.
kažeš mi da pazim ovih dana
ako vozim. dobro, paziću.
iako znaš da vreme nije linearno
i da su se sva naša umiranja i rađanja
već desila.
.
.
.
…………………………Sa makedonskog preveo autor
.
.
.
.
.
O autoru Đoko Zdraveski
Rođen u Skoplju 1985. godine. Diplomirao i magistrirao na Filološkom fakultetu „Blaže Koneski“ u Skoplju. Radio osam godina kao lektor za makedonski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Nišu, trenutno radi kao bibliotekar na Katedri za makedonski jezik i južnoslovenske jezike na Filološkom fakultetu u Skoplju. Objavio je četiri knjige poezije: „Palindrom sa dva n“ (2010), „Kućica za ptice selice“ (2013), „Ljubavina“ (2016) i „Dedikar Ikaral“ (2017). View all posts by Đoko Zdraveski