Lucija Švaljek

U svakodnevnom govoru

.

.

Trinaest puta

 

Prvu menstruaciju dobila je kod kuće,

Dok je gledala film sa susjedom,

Zabolio ju je donji dio trbuha…

Trinaest godina i prva menstruacija.

Trinaest uložaka Always Ultra.

Trinaest plakanja u mraku.

Trinaest puta sa šibom po nogama.

Trinaest puta teče krv po prstima.

Trinaest puta jebem ti mater.

Trinaest puta sam ti se htjela svidjeti.

Trinaest puta krvarim iz pičke.

Trinaest puta sam ušla u pubertet.

Trinaest puta sam kopala nos.

Trinaest puta te mrzim.

Mrzim te.

.

.

Tišina

 

Tiho

Tiše

Najtiše.

Gradacija tišine.

Solilokvij misli u tišini.

Misli nikad nisu tihe.

Moje misli ispovraćale bi se po tvojima.

Na jagodicama prstiju,

Hoda kroz kuhinju.

Bez naglih pokreta.

Bez neprimjerenih rečenica.

Bez nepotrebnog disanja.

Ostaje bez zraka.

Nema kisika u plućima,

Bitne stvari su na TV-u

Dok ona gubi zrak.

Ako čuješ kako diše,

Pojačaj TV još jače

I pljuni joj u lice.

.

.

Biologija u osnovnoj školi

 

Znam kako se razmnožavaju kukci

I kakvo je stanje na cestama

Kako sjesti na trajekt do otoka

I ne javljati se na mobitel mami

Stara susjeda je zabrinuta za moju

Financijsku sigurnost i moje jajnike

Jednog utorka

Baš su je zabrinuli moji ženski organi

I zato mi neće

Dati kutiju cigareta

Jer kaže da cigarete isušuju bubrege

Glava mi je autobusni kolodvor

I nema voznog reda

Ni sjedala za putnike

Koji dolaze bez reda

I imaju čudne frizure

Obojane nokte

I duge prste kao

Reptili koji liježu jaja

U dalekom moru

.

.

Nebo

 

Kandže se ne dobiju na poklon

Kad se rodiš

Ne dobiju se ni blijedo sive oči

Kroz koje ne vidiš boje neba

Rekli su da je boja neba svijetloplava

Ponekad su na njemu oblaci

Kroz koje možeš hodati

Sa svojim stopalima s plivaćim kožicama

S rukama od dugog zmijskog repa

I nogama od žele bombona

Koje se tope na suncu

.

.

Vrijeme

 

Kao da sam stranac

Pružaš mi ruku

A živimo zajedno

18 godina

Jedemo zajedno

Za istim stolom i s istim priborom za jelo

Vilica Nož Žlica

Stolica

Ti sjedaš pored mene

Jedeš batak i krumpir

Pričamo o tome kakvo je vani vrijeme

I kako su se vremena promijenila

Ti gledaš kroz prozor i kroz mene

Ne znaš da u meni

Za tebe nema više vremena

Poželim da se vrijeme stisne u žlicu

S kojom grabiš krumpir

U 13:30 sati rekli smo si sve

Šutnjom i mumljanjem

Polaganom kretnjom vilicom

I gužvanjem plave salvete

.

.

Tramvaj

 

Petnaest minuta je do dva

I žurim na tramvaj broj 17

Curi mi mozak

I donji i gornji

Teta u tramvaju nosi tampone

Nema gdje mijenjati uložak

Jer u tramvaju nema wc-a

Javni wc je predaleko

I podijeljen je na muški i ženski

Zašto nemaju wc za transvestite?

Za transrodne osobe i stare ljude?

Ja curim svaki dan

Danas je moj rođendan

Svaki utorak je dosadan

Utorak je najgluplji dan u tjednu

Jer je poslije ponedjeljka

Moja prijateljica koristi riječ

Animozitetna

U svakodnevnom govoru

.

.

.

.

.

.

.

.

.


Lucija Švaljek

Diplomirala hrvatski jezik i književnosti u Zadru na temu „Žanrovske transformacije gurmanskog lika“. Piše poeziju i prozu, a bavi se i slam poezijom.

Sva prava zadržana © 2015 - 2020 Eckermann ISSN 2466-3220 (Online) Objavljivanje časopisa pomaže Ministarstvo kulture i informisanja