Za antologiju

Svetovi

.

.

.

Svetovi

.

Valjda tako pred vratima drugog sveta
stoji vreme.
Čeka novi sat i kalendar
dok tama ostavlja svoj svlak u srebrnoj senci
da osvetli put do vrata,
vrata otvore svoje prozore,
prozori stakla, stakla zrnca peska
za novi sunčani sat,
a kalendar je samo mala šala brojeva.

.

.

Ko će te prepoznati?

.

Ni na koga ne ličiš.

Možda su tvoje reči prazne.
Možda si šarena ljuštura
iz koje veje lanjski sneg,
klija jučerašnja semenka vode?

Iz kuće izlaziš kao iz svlaka.
U postelju ulaziš telom devojke
da ugreješ kosti,
nastaviš prvu priču iz Hiljadu i jedne noći.

Niko te još nije sreo
s tuđim leđima iza sebe
ili belim štapom ispred sebe.

Povremeno si nevidljiva
kao duh pokojnika u kući.
Ko će te prepoznati u visini,
ko sačekati na kraju leta?

I u dvorištu ni na koga ne ličiš,
a kamoli u zajedničkom kavezu!

.

.
Masa 

.

Danas jedem boje, sutra ću oblike.
I tako svakog dana
dok sve ne postane bezbojna masa bez oblika.
Ni velika-ni mala, ni topla-ni hladna.
Ni čvrsta pod prstima, ni meka ispod stopala.
Bez dana i noći oko sebe,
s početkom i krajem u sebi.

.

.

.

………………….Izbor sačinila Danijela Jovanović

.

.

.

.

.

Back to list

Iz rubrike

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *