*
U Pazaru
imaju
običaja
čudna
dva.
Prvi je
da je svaki
mejt dobar.
Drugi je
da je dobar
onaj
što šuti.
Eto, dobra samo
zatvorena usta.
*
Pričaju
prodavačica ljubavi
i
prodavac duše.
„Zašto tijelo daješ,
S nepoznatima ležiš
i za malo se prodaješ?“
„Ne prodajem ja tijelo,
već samo tijela dio,
a ti prodao sebe cio.“
*
Osveta,
Nekima sveta.
Osvetio se i napravio
dva groba.
Tako umiru oba.
*
Dobri Božiji robovi
Kroz vijekove prošle
Kušani su bili
Ženama lijepim
Vrtovima cvijeća
Sanducima punih
Zlata
Svaki od njih
Kroz osmijeh bi rekao
Dunjaluče,
Varaj nekog drugog.
11.
Hiljadu devetsto
Četrdeset i peta.
Bombama zaliven
Japan
Crven i siv
Bosonogi dečak
Nosi nešto na leđima,
Deluje kao da se igra.
U skafanderima ljudi
Mumlaju kroz masku :
Daj da ti skinemo teret sa leđa.
Nije to teret,
To je moj brat.
*
Zemlja.
U zemlji kovčeg
U kovčegu poštanski
Sanduk
U poštanskom
sanduku pismo.
U pismu riječi :
Znao sam curu
Koja je volela mačku
Toliko je volela
Toliko je stegla
Da je ugušila.
*
Moja ruka
Milijardu puta uvećana
Imala bi molekule
Veličine teniskih loptica
Sa nevidljivim vezama
I ogromnom prazninom
Izmedju njih.
O tome mislim
Kad razmišljam o Svemiru
