.
Slika djetinjstva?
.
Imao sam Dva djetinjstva ,lutanja pored rijeke Drcke, u Barama Kraljskim, i drugo, podgoričko. Sad čujem žubor Drcke i ćirikavce na žegama podgoričkih ljeta.
.
.
Dominantan strah u djetinjstvu?
.
Nikad nijesam volio kraj igre.
.
.
Vaši preci?
.
Bile su dvije velike starinske fotografije u ručno rađenim drvenim ramovima na zidu stare kuće. Na jednoj đed s crnogorskom kapom i džamadanom i na drugoj, stric Nikola, školski drug s Milovanom Đilasom, borac Četvrte crnogorske brigade, poginuo na Trnovu kod Sarajeva 1945. godine.
.
.
Šta ne znamo o Vama?
.
Ništa, ako nijeste čitali moju poeziju.
.
.
Kome dugujete izvinjenje?
.
Jednoj ženi, koju sam upoznao davno, na nekom Ostrvu.
.
.
Kome ste zahvalni?
.
Jutru kad svane.
.
.
Vaša pjesma koju biste stavili u pismo ženi u koju ste zaljubljeni?
.
ZBOG TEBE SAM ZAVOLIO PROLJEĆE
Sjećaš se sunca u prozoru stacionara
bilo je proljeće
Doktor Ben je u plućima
zalivao hrizanteme
poljupci su širili nježnost i zarazu
Odlazeći, rekla si
da se kroz prozor vidi Toskana
more i naš mali brod, kraj nekog ostrva
Ali ja više ne mogu naći taj trag
u proljeću koje sam zavolio zbog tebe…
.
.
Živko Nikolić?
.
Čarobnjak iz Ozrinića, Živko Nikolić, Ozriniće je pretvorio u svoj Makondo. Uvijek se sjetim kako je u prvom filmu „Trag“, koji je snimio sa trakom sa isteklim rokom upotrebe, uveo oca Vidaka i Ozrinićane da glume u tom filmu, odigrali su sjajno svoje uloge. Slike tog univerzuma se smjenjuju u svakom njegovom filmu, sve od najcrnje ljudske tame do ljubavi, nježnosti i komedije. Scene plesa u filmu „Jovana Lukina“, ostaje za svjetsku antologiju. Živko je bio filmski genije, posljednji put sam ga vidio kod „Posljednje šanse“ na Tašmajdanu u onom njegovom vunjenom džemperu na raskopčavanje.
.
.
Ko bi danas mogao glumiti Lada Tajovića?
.
Možda Tom Henks.
.
.
Film?
.
„Paterson“, Džima Džarmuša.
.
.
Koja ličnost biti na jedan dan?
Dok Holidej, u legendranom filmu My Darling Clementine, gdje je izveden najbolji Hamlet ikad, u salunu u Tombstonu, pred publikom u kojoj su bili Dok Holidej i zloćudna braća Klanton.
.
.
Muzika?
.
Sometimes Love Just Ain’t Enough, Patty Smyth and Don Henley, Bahove sonate.
.
.
Knjiga?
.
„Tunel“, Ernesta Sabata, „Majstor i Margarita“, „Djevojka u zlatnim gaćicama“ Huana Marsea.
.
.
Treba li pisac da piše na trpezi?
.
Da, ako ima gladi… Znaš, ljudi se često igraju, neko voli Monopol, neko kocku… to su kombinacije strasti. Ali, pisanje u tome nikad nije pitanje izbora.
.
.
Gdje otputovati?
.
Volim male metropole poput Cetinja, Palerma, Salcburga… Volio bih da odem u sela sicilijanska (Savoku, Forca d’Agro), ili u Toskanu.
.
.
Kome sve ispričate?
.
Skoro nikome. Ponekad zamišljam nekog kome bih mogao reći sve, to je onda neki moj dvojnik, fantazija iz poezije.
.
.
Želja?
.
Da vidim Hiperboreju.
.
.
Savjet koji nikada niste dali Vašoj djeci?
.
Donosite sami odluke makar i pogriješili.
.
.
Da li ste ikada bili bezbrižni?
.
Ne sjećam se.
.
.
.
.
Razgovarao Enes Halilović
.
.
.
.
