Za antologiju

Prećutni dogovori

.

.

Prećutni dogovori

.

III

.

najavilo je gradsko poglavarstvo

nečuveni način odgajanja krompira

.

jazz regrutovati muzičare

pustiti papirnog zmaja

zaklati njujorčanina (holandskog porekla)

kandidata vlastite stranke

lakomo progutati novouvedeni član

sajdžiju preobratiti u baštovana

i gospodara nebeskih vojski obuzetog stravom

prisiliti da se zove srbin

.

.

Crnci, belci i bluz

.

Sredi već jednom sat bez baterije

Htela bi na III programu da vidiš

Običaje, Obrede i Simbole

Vaska Popu, njegovu godišnjicu.

Jednako Psiha i Droga.

Šta ćeš kad ti preostane samo jedno palidrvce?

.

Pa ja nisam Nišči

Ja uvek pišem Knjigu o knjizi

Flertujem sa srednjovekovnom Iranskom Keramikom

I ne propuštam priliku da kažem

My blues collection is the best one.

.

Jebi ga,

Treba napokon napraviti

Ilustrovanu Enciklopediju Krhotina Tebe.

.

.

.

Saveti

.

Progovorili smo da ranimo

pa nismo izlečili

Zamahnuli da udarimo

pa se nismo zaštitili

Prizvali ozledu

na zaceljenje ‒

Onu blagorodnost koja je

zaboravljala pamćenje.

A zatim i

beskrajnu frustraciju

.

Tada, kada ljubav nije bila dovoljna.

.

Hajde da razumemo

ljudsku krhkost

koja iskazuje ljubav nad ženskim telom

o kom ne zna da li je majčino

ili, pak, uličarkino.

.

Ponekad kad budemo stranci i mnogo jači

nego što imamo običaj da budemo

Trebalo bi da mi udeliš oproštaj

A moj oproštaj je zahtevan

i nikada ne tvrdi da

Ljubav je dovoljna.

.

Letnja pesma 

.

Odsutna si i možeš da vidiš kako je proključalo sunce

posisalo more.

Hajde, kaži nekome stvari od kojih bi čak i ja pocrveneo.

Neka ti spavaćica sklizne niz bedra u visokoj sobi nad lukom.

Piši mi.

.

Imena čudnog voća svetlucaju na tamnoj strani meseca koji je

uronjen u pijacu jezika. Muzika iz obližnje crkvice ukopava te

u mesto.

Breskva u ruci počinje da se znoji.

Probaj je umesto mene.

.

Odsutna si i možeš da vidiš stvari kojima su reči podarile

imena, let

slogova, raširena krila koja ispisuju imenicu.

Iskušavaj reči ma gde da obitavaju; slušaj i dodiruj, omiriši,

poveruj,

Izgovaraj ih s ljubavlju.

.

Neko zvoni sa udaljene kapije.

Odsutna si pa možeš da vidiš ko je. Pusti unutra

novo, živo. Užas i samilost, strast,

nepoznatog koji drži do budućnosti.

Pitaj ga za ime.

.

Ništa nije isto kao sve.

Odsutna si i možeš sama da vidiš.

Šetaj. Unajmi čamac i plovi sve dok se kopno

ponovo ne

ukaže, zanavek izmenjeno, udarajući u sva zvona.

.

Odsutna si i imaš moje oči sinegdohe.

.

Iskoristi to.

.

.

Dobro veče, reko

.

Prelazim preko mosta u hladno februarsko povečerje

Suočavam se sa problemom stilske doslednosti

U vezi sa izborom deficitarnih lekova.

.

Stoga, liznem dijamantsku iglu na gramofonu

Mikroskopska prašina prija nepcima

Ulazim u zebrinu kožu Dž. B. Linoara

You should talk to your daughter

I stavljam na papir jednim potezom:

Možda je svet samo jedna kafana ‒

U Rusiji je uvek bilo obrazovanijih i

Visprenijih.

.

Večeras sam oči u oči sa mostom

U Proleterskoj

Nije izdržao

Promenio je ugao za 30 stepeni

.

Navika u sporazumevanju

.

Kad putuješ za Sofiju

i osetiš se usamljen,

nije baš pametno

da o sebi misliš kao o neznalici.

Jer kad putuješ sam

ni na koga se ne možeš osloniti

sem na samoga sebe

A da li bi mogao verovati nekom

koga smatraš neznalicom?

.

Reci samo, „Ne razumem”.

Te stvari koje ne razumeš,

gurni ih u torbu

i torbu prebaci preko ramena.

I onako kako vreme prolazi,

torba će se prazniti.

.

.

.

Građevina 

.

U njoj bejaše prostora za smeh

rad i igru

ljubav i bogomdani san.

Jedno stablo češalo se o okno

po noći i zvezde bile vidljive.

.

Pojaviše se u zidovima naprsline

a mi bejasmo prezauzeti da ih zapazimo.

Jednog dana se uz prasak sruši krov.

.

Rastinje biljaka sada preovlađuje prostorom,

zakopava korenje u vlažno i duboko tlo

i razvija se na ruševini i šutu.

A jednom građevina izvesnog stila stajala je tu.

.

Je li mogao dom to da bude?

Je li ova trošna kapija od drveta

bila ulaz u vrt?

Je li ovo ono što preostane od našeg obzira?

.

Šetajući ovuda neki put po noći

začujem korake među ruševinama

.

i pokaže se da su to senke

samo mrtve grane koje udaraju o srušene zidove.

.

.

.

Šah

.

iz straha ili hrabrosti

ne znam

iz samoće možda

igram šah sa samim sobom

s ironijom i tugom

svojstvenom zatvoreniku

otvaram kutiju i

 naginjem se nad nju

sam sam sebi i kralj i pešak

odneću pobedu samo svojom greškom

.

moj život se odvija u hladovini

koju stvara loše povučen potez drvenih figura

na njima se ne očitavaju godovi

crni i beli lak skrivaju ožiljke

.

s koje strane table da sednem

kako da podesim ugao gledanja

hoće li mi crni ili beli pešak

izvući crnu ili belu kraljicu

.

jednog dana okliznuće mi se ruka

pašće na drveno polje

i ono će eksplodirati

.

.

.

Fotografija 

iz bosanskog rata

Nekoliko delova ove fotografije se ne vidi.

Nekoliko delova je prepravljeno.

Nekoliko delova ovog platna je iscepano

ili ponovo premazano.

Nekoliko delova je zamazano.

Ako odeš na naličje, rezultat će biti isti.

Rezultat jedne slike koja je tkana utroje

jesu tri slike.

Nekoliko delova ove fotografije je prepravljeno.

Nekoliko delova je izglađeno spoljašnjim uticajem.

Ženu koja drži penis jednog muškarca takođe je nacrtao

muškarac.

Ako oči gledaju i usta opisuju.

Ako se nekoliko delove ove fotografije ne vidi.

Ako je kukuruz na njivama dobio nove zube i usta koja se

smeju

To znači da je nekoliko delova ove slike nedavno

restaurirano.

Vrhove krila, jagodice prstiju, bradavice i udove ‒

delove kojima smo nekad umeli da letimo

prvo slamaju oni sa čekićem

oni kojima je let tela uvreda.

.

Ko si ti?

.

.

.

Ako to Vaclav Havel, NKC, Niš, 2004.

.

***

………………………Nikoli Vapcarovu

. 

kažu da ličimo

.

ali da li nam je isti put u vavilon

imamo li istu filozofiju jezika

raspolažemo li istim darom letenja

igramo li rondo

volimo li lu rida

.

dragi moj vapcarove

ja ne volim majakovskog

ne razumem se u fabrike i mašine

grozim se balkana

i smucanja po vrletima

.

pa ipak

zvuk mog srca iza rebara nije više slabašan

moraćemo se videti jednog dana

ne bi li konačno shvatili

da sunce izgreva sa pogrešne strane.

.

.

***

.

trenutak je kad senke prestaju da govore našim jezikom

samo smo vlažni otisci na pesku koje neko drugi ostavlja

naši amuleti sad bez boje skratili su se do opasne dužine

smeh zatrpan u meni visi na užetu ustajalog brloga

.

idem do reke

i nosim stolicu za ljuljanje

hoću da sednem i njišem se

sve dok me ne napusti ovaj blues.

.

.

***

.

još nisam ostavio trag

koji će neki slučajni prolaznik prepoznati

ili se saplesti neka životinja

kao o polomljenu i suvu granu

nisam se još vratio u onu senkovitu goru

nalik na crkvu

.

ništa čudno

stvari se pojavljuju a posle gube

kristalno jasno se raspoznaju

poznate palme i dokoličarski časovi

dok mesec gradi dvorac od svetla

u vrtu u koji zmija još nije upuzala

.

.

***

.

hoće li napokon biti koristi od reči

ako to zna vaclav havel

znam li ja

.

ja znam da u zimu kroz niš brišu ledeni

vetrovi

i na belim platanima ispisuju male velike forme

ispunjavajući zadatak razmrzavanja b. miljkovića

.

reka

crvena i nalegla

nazdravila onima koji će umreti poštujući dobro

.

na medijani cele noći

eksponati su se nadali da ću ih nahraniti

ja sam tada bio sit

.

ja znam ko sam ja

.

.

.

.

***

.

prijatelji s kojima smo pili čaj na terasi

i čekali na veliki brod

imali su u očima po jednu pticu

hranili su je mrvicama poezije

.

tako smo neosetno ušli u poslednje predvečerje leta

krhka krila ptice

i prijatelji

otišli su nekuda

.

govorim o važnim stvarima

.

čitav je svežanj vizit kartica u fioci

i jedna fotografija

početak juna 2000. u pragu

šetam ulicama

.

svet je lep ne zato što je raznolik

već zato što postojano budi uspomene

nedostižne kao teretni voz na mostu

i ogromni mesec u praznom vagonu.

.

.

***

.

nije bitno pišeš mi

niko ne bi prepoznao bretona na ovoj periferiji

i ja razumem

makar i da duže traju od prisustva u džepovima

mrvice poezije nisu izgovor

za naše lutanje po običnim stvarima ovog sveta.

.

.

.

***

.

Dragani

.

tvoja plava boja

pobeđuje

.

evo me

tu sam

grejem se na neupaljeni kamin

listam bele noći i crne dane

izgovaram triptihe jesenjih elegija

dišem punim plućima na kiši

zatim čitam pa mislim zatim čitam i shvatim

prekoračujem prag

.

oko svedržitelja posmatra

odozgo pod lupom

.

tvoj plavi pogled

dubok milion kilometara

zadire u moju budućnost.

.

.

***

.

pada na zemlju parčad seoske noći

krivokletna i tamna i crvena

po staklu i vratima

na kominu i rakiju

srušeni ambar

u suvi izvor

.

ja ću se opet složiti sa tobom

kao mačka kosmata i crna

ući ću u senku plamena

do tvojih zagrejanih kolena

.

.

.

***

.

zato što je čekanje najčešće

ranjivije od samog susreta

a vesti stižu izuzetno kasno

izvlačim odeždu noći

odričem se odbačenih želja

i jedne jabuke u džepu

.

zadubljena u snove

nećeš raspoznati usne na slepoočnici

miriše na iskipelo mleko i pecivo

ulice ovog grada dovoljno su duge

da upiju tvoje korake

ima mnogih mostova za slučajne susrete

jer ni hleb ni poljupci

nisu dovoljni

da zasite belu ptice između nas.

.

.

.

***

 

evo o čemu se radi

izbačeni smo iz ravnoteže

iznad koje pravimo piruete na ledu

ne bi li osetili ponor

jer smo neizlečivo zaključani u sebe

očekujući

što se već odavno dogodilo

.

pisanje je

ako ne u toposu

onda u tempusu.

.

.

***

.

mora da sam mnogo umoran

čim onako dugo

ne mogu da otvorim

dva najlakša oka

.

i ovaj umor

niko mi neće zapisati

u tankoj biografiji

o tome kako se budim.

.

.

.

***

.

najzad smo završili posao

prekoračili sopstvenu meru

.

sada osećamo samo ukus šampanjca u ustima

peckanje u očima

višak nikotina u krvi

da je smrt daleko

da već imamo kuću van grada

i da smo krenuli

na jedan dug i srećan obilazak domovine

.

samo trenutak kasnije tuđi životi

već su nam nepodnošljivo dosadni.

.

.

***

.

imam dobre i loše dane

sunce i kišu

.

noću sanjam dobre dane

pišem vatrene ode

belima prsima moje ljubavi

.

po magli preskače mi srce

muče me damari u ušima

čekajući da svane balkanski blues

i jeftine serenade u obliku svita

.

ti si živa brava u novom zavetu

projekat organizacije u zlatnom runu

aleksis korner sa i wonder who

najbolje od leb i sol

johny and the devil

.

ovo je dobar dan

kažem ti dobar dan

i odlećem u obitavalište svitaca

.

.

.

.

……………Izbor sačinio Aleksandar Kostadinović

.

.

.

.

.

.

 

Back to list

Iz rubrike

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *