Poezija

Karantin

.

.

Nismo dovoljno pazili na matematici

.

produktivnost opada

geometrijskom progresijom

(ali to nama ništa ne znači)

.

arheolozi preispituju

površinu preostalu

nezaraženu anksioznošću

.

zatvorena unutar blind rama

kvadratnog platna oslikanog bojama

čiji miris zadaje glavobolju

posmatram

.

ukućani zatrpavaju svoje vreme

čišćenjem

domaćim zadacima

teorijama zavere

konstrukcijama odeće

.

knedla je stigla do mesta

sa kog sam je već par godina

uspešno rastvarala suzama

Sad ih nema

kao da se hrane svežim kiseonikom

grada

.

ostale bez svog izvora

nemaju povod za početak

.

.

Horror vacui

.

Mogućnost

Paraliza

Bela strana

Izazov i strah

Početak

Izvučeš knjigu sa police:

Recepti

Priručnici

Istorijski romani

Uputstva o šivenju

Distopije

Knjige koje niko nikad nije otvorio

.

Gde god otvoriš

Stih.

.

Poezija je traženje.

.

.

Ne znam ništa o pinjatama

.

Zašto kiše padaju

Tako nekontrolisano

Kao kad udarim pinjatu

Pa iz nje odjednom ispadne

Sve što je brižljivo pakovano

Razmišljam

Pa šta ja znam o pinjatama

Nijednu nisam ni dodirnula

Iako imam osećaj da sam ih stotinu razbila

To se valjda dešava zbog emisija

intervjua

knjiga

Gde doživim tuđe trenutke,

Pa imam osećaj kao da mi se dogodilo

Ali doživljaj i događaj nisu isto

.

Kao kad živiš u malom gradu

pa znaš sve ljude

čak i one s kojima nikad ne razgovaraš

.

Pa si u dilemi: da li da se pozdravim ili ne

Da li ovu osobu poznajem

Ili je samo prepoznajem

.

Mešamo svoja iskustva

Sa likovima iz knjiga i serija

prepričanim razgovorima

tuđim iskustvima

Mislimo da smo videli sve

.

            • jesmo U glavi

.

Ali doživljaj i događaj nisu isto

.

.

Tajmaut

.

U pola gutljaja kafe

Na četvrtini koraka

U razgovoru s nekim

Na semaforu

.

Kao zver u kavezu

.

Ko si

Kad legneš na spavanje

.

.

Stidljivost

jednako

Sebičnost

.

Istina je:

Najviše u drugima mrzimo

osobine koje imamo

.

Nerviraju me stidljivi ljudi.

.

Kad pričaš

ćute

Ili klimaju glavom

Ne znaš o čemu misle

.

Da li te mrze

Ili si u njima probudio

I otopio dno glečera

koji stvara fjordove

.

Dođe mi da ih drmusam

Da im vrištim na uvo

Da im kažem

hej

Ovaj svet je tu

Probudi se

Daj nešto

.

Nije zima

I ti nisi grudva snega

nije dovoljno da se smeješ

stojiš u kutku

čekaš da se nešto desi

da se otkotrljaš

i da sa sobom kupiš sneg niz padinu

i postaješ veći

.

Sebični su tihi ljudi

Misle da se svet vrti oko njih

Znam

Bila sam jedna od njih

.

Čudno je to kako postaneš ono što nisi razumeo

Pa prestaneš da razumeš tog prošlog sebe

Koji nije razumeo

.

Neprijatno mi je da ćutim.

.

Nerazumevanje je jedina konstanta

.

.

Dok se ne smučim sebi

.

Tad nešto naučiš

Kad se smučiš sebi

.

Tad nešto prevaziđeš

Kad ti dosadi da o tome razmišljaš

.

Tad nešto preskočiš

Kad si previše puta skočio

a mišići dovoljno razvili da im je prepreka postala smešna

.

Mislim da ne mogu

Pa vežbam do besvesti

I onda mogu

.

Mislim da ne mogu

Zato vežbam do ivice mogućnosti

Pa mogu

.

Smučiti se sebi

To je dar

Jer tek tada

Prerastaš sve što jesi

.

Sve što radim

Radim zato što mislim da ne mogu

.

Sve što radim

Radim da bih dokazala da nije za mene

A ono bude

.

.

Brojevi ne znače ništa?

.

Iskustva pogrešne vrste,

Tesno vezana pokretom

Stvaraju neprilike.

.

21

.

79

.

2000

.

Minut ćutanja,

bol i prkos

Na kamenoj granici.

.

Muk je to

od čega bežimo

A nada

Magnet koji čvrsto veže

U noći neposredno

Pre svitanja

.

.

Memorabilis

.

Pametna i svesna

Stara petnaestak godina

U beskrajnoj povorci

.

skoro tri stotine učenika

razvučenih i istanjenih

od straha od odmazde

terali su ih napred

dok se ne sruše

pred pucnjem

(Među) njima je gotovo.

.

.

B.B.

.

Dvadesetčetvorogodišnjaci danas

samo studiraju

i nemaju vremena

.

Ja imam dvadeset četiri

i nisam sigurna

ko bi od mojih vršnjaka

uzburkao javnost pesmom

.

U dvadeset četvrtoj

Breht je već bio

pesnik-borac

.

Otišao je preko jedne, druge, treće granice

preko okeana

.

njegove su reči uvek putovale nazad

a on – čekao

.

“Kad sam se vratio,

Moja kosa nije bila seda,

I meni je bilo drago”

rekao je.

.

.

.

.

.

author-avatar

O autoru Aida Camović

Rođena 1995. u Novom Pazaru. Završila master studije na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu. Trenutno je na doktorskim studijama na istom fakultetu. Ko-autorka bloga Liliputanke.

Back to list

Iz rubrike

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *