Poezija

Nazdravimo in!

 

 

Epilog

 

Siko stino bila majko zemljo države

Kamenito šta izvireš iz mora uznemireno

Šta djevi ne priskočih

(obeščastiše je časnici ovoga broda)

 

 

Pjesma za slušanje

 

Pjesan pasionski napisana i

Drage volje posvećena akteru

Što hrapavim glasom te

Raspoloženim stasom

Atakira prostor:

O, vi slušajte, publiko, makar

Protuhu i hohštaplera

Propalicu kad maznom vam riječju kvarna srca grije

Udes ili što?

Vi slušate dok ja

Recitiram

 

 

Pijano momče

 

O onin autima autobusima tranvajima

o curama šta prolaze

to sad nije bitno

Lišće lagano se suši gledan ga kako pada

Oblaci izmjenjuju se sa plavilon nebeskin

pa prođe neka dobra ženska

tip u jaguaru za njon zatrubi

i ponovo ponavljan: to nije bitno

Pa nazdravimo već ovin minutama!

one su prošle u promatranju prolaznosti

a ure prije su prošle u osunčanon pejzažu

Koja divota nazdravimo tomu!

promatrajuć tice na granama koje moment kasnije nisu na granama otvarajuć internet i na njemu razne stranice i zatin prolazi cura razigranih guzica pa otetura crveni pijanac u tranvaju prolazin gradon po dana prolazeć pokraj grana pokraj tica u letu i izvan njega forma se rastvara i razliježe taloži se na pod ulazi u pore koje moje oko ne vidi i nestaje.

Iskoristio bih ovaj trenutak da pozdravim svoga malog brata, majku koja je uvijek bila uz mene i oca koji me oprosti mladiću, ali ovo nije ni mjesto ni vrijeme.

Kakvo olakšanje nazdravimo tomu!

 

Nazdravimo drugovi

vrimenu šta prolazi:

a u njemu cure lipe i ladne

mnoga saznanja dobri sirevi

naše ambicije gorde i skladne

Nazdravimo in!

 

 

Stanje mirovanja

 

Usnuh na livadi

Pod stablom bijaše hlad i viđaše se Sunce

Stanje mirovanja

Probudiše me žmarci, tj. svrabež

Na nožnim palcima, bedrima, šaci

Gle, to su mravi!

Zakotrljah se niz travke

Svrabeža nesta

I eto me pod Suncem

I eto me pod Suncem kadli leta komarac

Oko moje noge

Oko moga gležnja

Ne bijaše ništa strašno, ne bijahu niti dva

Ali Sunce ne da mira

Pod znojem jedan ubod dvije pjesme svira

Otkotrljah se

Među debla, krošnje i spas

Nijanse zelene

Koliko vas je, zavidim vam!

Da li to ja tražim mahovinu da na njoj usnem divan san?

A u glavi svrab

Krpelj jedan što o kosu zapne

U lubanji mojoj namjeri da odapne

Zatrovana krv

Tištaše mi grudi

Strovalih se niz šiblje i bešiblje te šipražje

Do bare

Umočih glavu u baru

A u njoj krokodil zinu

A ja mu rečem: žderi ovog krpelja

I da ti pravo kažem istinu

U tebi sam našao prijatelja

Žvače krokodil

I žvače tako kroka dragi

Škakalj me u srcu hvata

Sve struje tijelom žmarci

Svrabeža nesta

Glave nesta

A kako ću bezglav jadan li ti sam vratiti se kući?

Od bare preko šume, livade i planine!

Usnuh na livadi

Pod stablom bijaše hlad i viđaše se Sunce

Usnuh glavu da mi raste

 

 

Kulturna veličina, ja i tekst

 

Sjeo sam na zahod

Mali mrav je ispustio svoj teret

Ne, nemoj!

Pogledao je lijevo, a zatim desno

Krenuo desno pa lijevo

Vratio se po teret!

Zatim s teretom opet desno

Pa gore, lijevo i dolje

Zatim opet desno

Gore, lijevo i dolje

I opet istok

Sjever, zapad, jug.

Ustao sam sa zahoda i on skupa s teretom

Vrati se svojem putu

 

 

 

Vijest o smrti predvodnika pokreta

 

Oj, vi što gledate, što vam oči skaču

Vi, s čokoladama na usnama

Vi tamo, što ne znate osim za sutra

Kad je prvo iskustvo shvatilo da nije zadnje

I kad ste na ovom širokom polju

Čuli jeku svojih prethodnika

Upućenu onim tamo planinama

S ovih istih polja, vi s čokoladama na usnama

S ovih širokih, zelenih polja

Čujete li jeku

U zdenac koji nas je trebao osvježiti bačen glas

Krugovi se šire, čarobno su lijepi i isti

Oj vi, ne vidite li

Na planinu se ne penju glave nego noge

Najviše glave najžilavije noge

Ne nadvikujte se

Krugovi su u zdencu krhki i nestalni

Oj, vi tamo, što pristižete

Čujete li jeku

Čuvajte jeku

To je jedino naše

Mi nemamo ništa drugo

 

 

 

 

Dokument u vremenu – XXVI. III. MMX.

 

Dok u mraku tako sjedim palim svjetlo i zapisujem ovaj stih.

Dok u mraku tako sjedim palim svjetlo i zapisujem ovaj stih.

Eto, čitaoče

Veseli se dokazu rabote moje mudre.

author-avatar

O autoru Keko Prijatelj

Rođen 1988. u Splitu te piše na hrvatskom i engleskom. Radovi mu se mogu naći u časopisima s južnoslavenskih i anglosaksonskih prostora, primjerice: Abridged, Afirmator, Expat Press, Maudlin House, Misery Tourism, Poezija.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *