Poezija

Smrt moljcima

.

.

.

Smrt moljcima 

.

Stan su nam zauzeli kuhinjski moljci

ljubitelji pasulja i vlažnih lica

iz tamnog drveta i poklopaca za šerpe

izleću

.

ubile smo nekoliko i ostavile druge

da se dive prizoru na zidu

završićete ovako, čujete li

napolje

.

rekli su da ih sirće ubija

više nikom ne verujem

odlažu sneg nedeljama

lete

.

iznad glava, ispred očiju

pored pokvarenih oraha

urlik pred konačnu bitku;

i smrt moljcima

.

.

Dom

.

Ideja je sada terasa manje

dom posmatram sa ulice

zazidana kutija bez prozora

.

Zamišljam

kako me čeka miris mesa,

osmeh među ušima

da ostanem zauvek

.

da li mesto boravka

određujemo cementom ili ljudima

sopstvo će morati da posluži

kao nesiguran temelj

.

sklon urušavanju

dok ne zapevam

pesmu o majstorima

.

.

.

Jedan sasvim uspeo dan 

.

oblaci su nas prevarili,

brzo su pobegli,

moje telo se prži na plavom

ispresecanom belim linijama

dok se trudim da otvorim oči

.

sunce me uspavljuje

i tera da mislim o pesku

pa stiskam šake u prazno

hteli smo da potopimo glave

spasilac je zabranio

.

robot čisti bazen

spasilac poštuje robota

i hteo je sliku bez majice

jer ima plave oči i pištaljku

kao voda, kaže

.

most podrhtava dok baca senku na nas

čovek sa šajkačom je digao ruke

u znak pozdrava mladima.

u povratku smo pretekli traktor,

.

polja su promicala dovoljno sporo

da ih možeš upamtiti.

došlo mi je da zagrlim sve

i ostanem na starom putu,

žuti znak iskrsnu

nešto pre zalaska

.

.

Koh

.

Pas miriše na koh, posle kiše

u meni se tek prikuplja vrisak.

da li će jutro doneti olakšanje

lavež odjekuje naseljem

pas čezne za čvrstim tlom

posmatramo mravlji svet

kroz rešetke terase

.

.

Na dnu 

.

Ovde se davimo stalno

u gradu bez dubokih voda

nebo je daleka površina

dok gazimo po skeletima

nemarno okrenuti ka istoku

.

.

Ocu 

.

Nestao si kada sam počela da otkrivam odraz

otvorila sam vrata za tebe

i to je tuđe sećanje

ceo si napravljen od nečijih parčadi

voleo si da čitaš

pušiš, piješ i miriš drugove

spavao si ispod mosta u Budvi

okrenuo si sto u besu,

živeo u podrumu, jednom

nosiš kravatu na fotografiji

na drugoj si mlađi i oči su ti široke

sleteo si jednog aprilskoj jutra

gde poledica nije imala šta da traži

a ti si je ipak pronašao

i ostao da ležiš;

tako to zamišljam:

u odelu, sa lepo zategnutom kravatom

i malom posekotinom na čelu

držao si me i rekao “ona je moja”

ja tad nisam znala da govorim

a kad sam naučila

pričala sam svima da sam ničija

ako kažem mamina sam, znao bi za izdaju

kao što sam ja znala za duhove

da sam rekla da sam i ja tvoja

to bi bila laž

jer te nikad nisam upoznala

upijala sam kroz druge

koliko sam mogla

ljudi zaboravljaju jer misle na sutra

na stomak i da li su dobro spavali

trčala sam tvojim tragom

dok nisam zaboravila da dišem

stala sam ispred nekog ogledala

i sad se stidim što sam odahnula

jer nema duhova iza mene

.

.

Po kaldrmi 

.

na putu do centra, po kaldrmi

prođem jednu mesaru bez mirisa

jer je lipa ukrala sve duž ulice

tako da podseća na leto

iz prošlosti, na leto

kad zagaziš u dud i bude ti drago

što su ti patike ulepljene

.

na putu se meša narandžasto i plavo

kao veštačko svetlo u filmu

Đina je rekla koliko je to neprirodno

pas bez dlake liže zapekle rane

a krupna žena na stolici me ne razume

jer sam rekla nešto sasvim polako

.

pratim dva dečaka na trotinetima

zamahuju nogom u isto vreme

u tišini, gledaju prema brdu

zamakli su iza napuštene zgrade

mislim kako će kasno stići na brdo

.

Kaldrma se gubi,

ali nalazim majku

sa kašikom u ustima

njene drugarice me zovu na žito

sa mnogo šlaga i oraha

.

penjem se stepenicama

prema nekoj vrsti utočišta

Senke prolaznika su vidljive sa visine

zbog velikog razmaka između njih

.

.

 

Pored Ibra 

.

Izašli smo na drugu stranu

klimamo se bez ritma

pored Ibra koji nije stao

po ranjivom putu što se zaleće

u stene, jedva ogrebane

magla svuda

klimamo se sa balonima srpske ljutine

i dve šipke za nepoznatu upotrebu

redovi pečenjara

u naselju pitomih mesoždera

vozač svira duhovima

kao kod, razumljiv za sve ispod

stajemo kod kafane “Uteha”

pišam brzo, na strah

da me ne bi ostavili na kraju oktobra

a za prste se lepi inje palo sa četinara

krivine su teške i vode u mrak

vozač vozi zatvorenih očiju da bi bolje video

ovi ljudi sve mogu žmureći

i znaju nešto što ne pomišljam

pored Ibra čovek može da nađe mir u nestajanju

kod granice niko nije gledao ko smo.

prošli smo i nastao je nemir,

nešto izgubljeno

i nepovratno tuđe

.

.

 

Poslednji dah leta 

.

Vodite me kući, kaže pesma

niz put, gde pripadam

juče sam htela tamo

preko Grdeličke klisure

ima novi put, ne znam jeste li čuli

danas je ulica imala zadah trulog voća

ugazila sam malo

večeras je cement u mešalici ličio na kokos

nemojte to da mi oduzmete

ključ je upao u bravu

kao da je znao

noćas je mirno isuviše

osim upornih grana

list što mi je upao u kuhinju

ostavila sam dva dana

ako se oporavi da ga pustim

jutros me dočekao njegov leš

.

.

 

Tikve 

.

Kroz izmaglicu promiču svici,

brat ih razmazuje po majici

a meni žao, na trenutak.

deda otvara pivsku flašu zubima

jakim kao drvo, kao kuća

dok peče semenke na kubetu

mirišu rasečene tikve

prsti su lepljivi od smese

voda je tako slatka

kad se pije iz ruke.

deda nam pravi fišeke

motamo papir iz mesare

ne vidim dalje od kapije

postoji dvorište, čitav svet

kao u bajci o dobrom džinu

iza je blato i kurjaci šetaju

sa garaže posmatramo starog psa

upetljao se u lanac

pažljivo sušimo listove oraha

duvan za nas krezube

i krckamo krckamo semenke

dok se vilica ne ukoči

uvek se plaših da skočim,

čekala sam dedu da me spusti

smejao se polovinom lica

njegove ruke su bile jedine

koje me nisu plašile

.

.

Izbor iz zbirke pesama: Jagma (Čačak: Gradska biblioteka „Vladislav Petković DIS“, 2020).

.

.

.

.

.

author-avatar

O autoru Aleksandra Jovanović

Rođena je 23.07.1996. godine u Vranju. Završila je osnovne i master studije na Fakultetu dramskih umetnosti, smer dramaturgija. Trenutno je na doktorskim studijama. Dobitnica je nagrade “Mladi Dis” za 2020. godinu. Njen roman “Crna ptica”, izašao je u septembru ove godine, u izdanju Kreativnog centra.

Back to list

Iz rubrike

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *