Esej

Abeceda Nour

 

A

AI. Danas živimo u vremenu kada su AI i veštačka inteligencija uopšte veoma aktuelni, u kom god smislu to bilo. Smatram da je AI istovremeno i koristan i opasan. Koristan je za one koji žele da sebi olakšaju posao i koji i bez njegove pomoći znaju da obave ono što treba, a opasan za one koji ne žele da rade na svom usavršavanju.

B

Banalno. I sama je često koristim, možda čak i više nego što bi trebalo, i to vrlo često u situacijama u kojima joj uopšte nije mesto. Ali te uzrečice mi se često menjaju, valjda kako i sama prolazim kroz različite faze, pa se s njima menjaju i fraze koje koristim. Ove sezone izbor je pao na „banalno“. Videćemo šta će biti na jesen.

C

Canon. To je oko kroz koje gledam svet, oko koje ne traži ništa savršeno, samo istinito. Njihovi stariji modeli i danas znaju da pobede vreme, naročito kada fotografija treba da nosi osećaj, a ne samo tehničku savršenost.

Č

Čigra, jer me odmah vrati u detinjstvo, kada bih zavrtela tu malu spravicu neobičnog oblika koja nikako da stane. Kasnije, kada sam čigru videla i u filmu Inception, još više sam se oduševila, jer tamo ima mnogo dublje značenje. Ukratko, služi kao svojevrsno sidro koje te prizemlji, što zaista i čini kada se usredsrediš na to koliko se brzo vrti.

Ć

Ćilim. Ništa ne govori više da neki prostor ima dušu od ćilima. Pogotovo ako je porodično nasleđe, ako ga je neko iz porodice nekada svojim rukama istkao. Fascinira me ceo proces koji stoji iza toga, pa se često zapitam kako je tim ženama bilo dok su radile. Da li su, zajedno sa šarama, u njega utkivale i svoje misli? Da li su i svoj um nizale, nit po nit, baš kao konce od kojih je ćilim nastajao?

D

Den Haag, odnosno Hag. Grad u Holandiji u kojem sam odrasla. Poznat je iz mnogo razloga, ali je meni najdraži po svojim muzejima, umetnosti i atmosferi koja me je oblikovala. Tamo sam provela prvih petnaest godina svog života i upravo zbog toga će zauvek imati posebno mesto u mom srcu.

Dž

Slovo Dž kao trauma. Da, upravo mi je izgovor ovog slova predstavljao ogroman problem. I danas ga ponekad izgovorim nesigurno, jer mi je prvi jezik bio holandski, pa mi je govor ostao mekši. Zbog toga i dalje ponekad pomešam slova Dž i Đ, iako tačno znam šta želim da kažem. Kad god mogu, nesvesno ih zaobilazim. A isto tako i svesno.

Đ

Đulsija. Odmah mi se vrati miris prve đulsije koju sam popila u Dugoj Poljani, kod tetke. Sećam se njene jarko ružičaste boje dok stoji u staklenoj flaši na suncu, blagog toplog povetarca koji pirka i bašte ispunjene osmesima i lepom atmosferom. Neke uspomene zaista mogu da stanu u jedan miris i jednu čašu.

E

ELLE časopis. Kupujem ga svakog meseca već više od deset godina. Ništa ne može da zameni osećaj kada u rukama držiš fizički primerak, iako je digitalno izdanje praktičnije i ne zauzima prostor.

F

Fatih, ime mog sina. Njegovo ime znači osvajač, i verujem da ime nikada nije samo ime. Naš Fatih tek treba da osvaja svoj svet, ali u čoveka kakav će postati ne sumnjamo ni najmanje.

G

Grčka. Možda zato što je leto u punom jeku, a ja bih sada najradije bila na obali, uz šum talasa i miris slane vode. Ponekad je to sve što čoveku treba.

H

Hakuna Matata. Većina je zna iz filma The Lion King, ali to je zapravo izraz iz svahili jezika, kojim se govori u istočnoj Africi, i znači: „nema brige.“ Jedna od onih rečenica koje bi valjalo češće da podsetimo sebe.

I

„I?“ I šta sad? I čemu sve? I kuda dalje? Toliko jurimo da ponekad zaboravimo da se zapitamo da li je sve to zaista vredno te trke.

J

„Ja, nee.“ Doslovno znači „da, ne“, što zvuči potpuno kontradiktorno, ali Holanđani je često koriste da izraze blago negodovanje, neslaganje ili iznenađenje. Jedna od onih fraza koje nemaju mnogo smisla kada se prevedu, ali ih savršeno razumeš kada čuješ u kontekstu.

K

Kartoffel. U prevodu: krompir. Dok smo živeli u Holandiji, često smo odlazili u Nemačku u kupovinu i svaki put bih se iznova iznenadila. Ne preterujem kada kažem da je pola marketa bilo prepuno proizvoda od krompira. Salate, knedle, palačinke, grickalice, smrznuta jela… gde god pogledaš:  Kartoffel, Kartoffel, Kartoffel.

L

Lale. Iako mnogi misle da potiču iz Holandije, njihovo poreklo je zapravo iz Turske. Ipak, danas su postale jedan od najvećih simbola Holandije i nešto po čemu je ceo svet prepoznaje.

Lj

Ljuljaška. I danas ih volim i iskreno mislim da su jedan od lepših izuma. Nije to samo igra. U tom ritmičnom ljuljanju ima nečeg umirujućeg. Kao da se, makar na trenutak, ne smiri samo mozak, već i ceo nervni sistem.

M

Mantije. Znam, ogroman kliše! Ali mantije stvarno mnogo volim. Duša mi se razigra čim ih neko pomene, a kamoli kada ih vidim. Za njih sam uvek raspoložena. U Novom Pazaru sam okružena mantijama na svakom koraku, i moram priznati da me to raduje svakog dana.

N

Nour. Znači svetlo, a verujem da ime nosi deo čoveka. Svoje ime dobila sam po prabaki, za koju su pričali da je bila žena koja je drugima osvetljavala put i usmeravala ih ka nečemu boljem. Volela bih da i ja, makar na trenutak, nekome olakšam nešto ili budem svetlo koje će ga usmeriti ka nečemu vrednijem.

Nj

Njuškalo. Obično se ta reč koristi za nekoga ko svuda zabada nos, ali ja je ne doživljavam nužno kao nešto negativno. Za mene je njuškalo osoba koja ume da nanjuši priliku, snađe se, otkrije gde je šta i dođe do odgovora kada drugi odustanu. Ako ćemo iskreno, tu se i sama pronalazim.

O

Otorinolaringolog. Reč koju sam upravo napisala bez proveravanja i znam da je tačna. Oduvek mi je bila jedna od najzanimljivijih reči i često je izgovaram u sebi, iz čiste zabave. Kao dete, bila sam ubeđena da to nije naziv za lekara, već za neku vrstu dinosaurusa. Ne pitajte zašto, jer ni danas nemam odgovor na to.

P

Perfekcionista. To je nešto što mi je dugo trebalo da otpustim, jer mi je više remetilo napredak nego što mi je pomagalo. Perfekcionizam može biti lepa osobina, ali samo dok ne počne da te koči i da se plašiš da napraviš prvi korak jer neće biti savršeno. A svi znamo da savršenstvo vrlo često jednostavno ne postoji.

R

Riznica. Riznicu znanja, mudrosti, ali pre svega na riznicu milosti. Kako sam religiozna osoba, upravo mi to prvo padne na pamet.

S

Slon. Oduvek su mi delovali kao neverovatno mudra bića. Nedavno sam pročitala da vrsta slonova koju danas poznajemo postoji više od sedam miliona godina, dok su njihovi davni preci živeli još pre više od 60 miliona godina. Iskreno, to je vremenski period koji moj mozak jedva može da pojmi.

Š

Šolja. U ovom slučaju, na šoljicu kafe. Moja prva asocijacija na kafu nisu ni ukus ni miris, već jutarnja kafa sa mojim ocem. Dok nisam bila udata i živela sa roditeljima, dan nije mogao da počne bez tog našeg malog rituala. Prvo kafa, pa tek onda sve obaveze. Dan se odvijao nekako sporije, mirnije. To su trenuci koji mi danas možda i najviše nedostaju.

T

Tolerancija. Da li je treba imati? Apsolutno. Ali kao i u svemu, verujem da je ključ u balansu. Previše tolerancije često znači da zaboravimo na sebe, da ćutimo kada ne bi trebalo i da prelazimo preko stvari koje nas povređuju. Ne treba biti toliko tolerantan da se, slikovito rečeno, od silne tolerancije razboliš. Granice su jednako važne kao i razumevanje.

U

Uspeh. Ali šta je, zapravo, uspeh? Da li uopšte postoji jedno merilo za sve nas? I ako postoji, ko ga je postavio? Što sam starija, sve više verujem da uspeh nije ono što drugi vide, već ono kako se ti osećaš kada ostaneš nasamo sa sobom.

V

Vatra. Plamen koji nosim u sebi, koji bi se širio na sve strane istovremeno, hraneći moju radoznalost i potrebu za usavršavanjem.

Z

Zigzag. Reč koju sam davno čula, kada je jedan stariji gospodin objašnjavao kako neko ispred ide “zig-zagom”. Tada sam već znala za taj pojam kroz program na šivaćoj mašini, pa mi je njegova upotreba još više imala smisla.

Ž

Žaba i Monetova slika “Vodeni Ljiljani”, jer imam utisak da su tamo sigurno bile prisutne i žabe. I sama sam uživo viđala kako skaču sa lista na list, lagano, kao da precrtavaju prostor bez žurbe. Sladak prizor, nešto čega se uvek setim kada vidim Monetove radove, kao da voda nije samo voda, nego mali živi svet koji diše ispod površine.

 

 

 

author-avatar

O autoru Nurija Bihorac

Rođena 1996. godine u Bonu, u Njemačkoj, a odrasla u Hagu, u Holandiji. Završila školu za grafički i modni dizajn, nakon čega nastavila studije engleskog jezika. Ipak, njen put ju je prirodno odveo ka fotografiji i dizajnu – onome što danas smatra svojom najvećom strašću i ljubavlju u životu. Voli da kroz svoj rad prikazuje svakodnevnu lepotu koju često previđamo.