Poezija

Carpe drecum

 

Kamikaze (Carpe drecum)

 

Traže

Mahnito

Kapiju nebesa

U središtu sveta

 

Priča se

Zdele su im pune

Meda

 

I jeda

 

U kraljevstvu

Boje su šarene

 

Dolce Vita

Nesnosna je dreka

 

Na kraljevskoj utrini

Žanje

Nesiti

 

Na vrhu kule

Dževa

 

Carpe diem

Svetina je sveta

 

Obaška

Gubari i stonoge

 

Sve što je uspelo

U imperiji

Bila je

Lepra

 

 

Kijamet

 

Uzmem

Dleto

Prvi udarac je tup

Posle već bude lakše

Deljem deljem deljem

 

Čujem

Povik iz daljine

Posle se već naviknem

I na one izbliza

Slušam slušam slušam

 

Padnem

U vrtlog pitanja

Padam padam padam

 

Kad bupnem o tvrdu zemlju

Za članak privežem

Panj

 

Tada sam spremna

Za uz(let)

 

 

Hodaš sam

 

Kad uzvodno kreneš

Srešćeš

 

Kurjaka

Što će ti se priljubiti

Uz nogavicu

 

Jednookog skretničara

 

Derle u odori kralja

 

Zaumnog

Navrh kule

 

Kamenoresca

Koji čekića

 

Pre nego što stupiš

Na strminu

Videćeš u dolini

 

Hodače u gomili

Koji hodaju sami

 

 

Sve o klovnovima na jednom mestu

(„Ali ko si ti, najzad?“)

 

Pod kamenom

U potoku

Belzebub stanuje

 

Kad je hteo da okupi jurišnike

Baba ga je ljuljnula

Kotaricom punom vrganja

 

Otada hoda bulevarom

 

Šajkaču nosi

Sa dvanaest zlatnih petokraka

 

Drži stativ kamere

 

Kravatu namešta

Pre televizijskog uključenja

 

Pije šardone

U Beton hali

 

Na Kalenić pijaci

Kupuje kilo ratluka

 

 

Drži predavanja

Na katedri

 

Samo ga je baba videla

Kad je šmugnuo u čestar

Spotakao se o balvan šljive

I nastavio u pravcu

Škole

 

 

Leksikon

 

Nešto za početak

Ja sam početak i kraj

 

Omiljena muzika

Buka i bes

 

Jelo koje voliš

Začinjene skrol mrvice

 

Omiljene boje

Crveno i crno

 

Gde se kupaš

U dubokoj bari

 

Omiljena sportska disciplina

Hvatanje za gušu

 

Hobi

Udaranje po tastaturi

 

Životni moto

Ljubi bližnjega sebe

 

Čega se plašiš

_

Pomalo je takijeh junaka

 

 

Bajka o cveću

 

„Umesto trnja izaći će bor, a umesto bodljikavih borova izaći će lovorov grm“ (Isaija 55:13)

 

Kada je goropad hodala zemljom

Kao što hoda i danas

Htela je da pronađe

Smilje

Što cveta u nedoba

 

Bila je godina behara

I pogana

Uoči Blagovesti

 

Sa druge strane obale

Čekala ih je

Pomama

 

Nevidelici se

Svetina dopala

 

Krenuli su ka dolini cveća

O kojoj su dosta slušali

Od svojih dedova

Na raskršću su sreli

Čoveka bez amblema

Hteli su da mu sliku smilja

Zalepe na rever

Ali on nije voleo da bude obeležen

 

Imam jednu granu masline

Rekao je

 

Bog ubio maslinove sledbenike

Uzviknuo je najhrabriji

Među njima

Nakon čega su svi ponosno kriknuli

Ubio ubio

 

Da cveta cveće

Zahtevala je goropad

 

Mirisa mirisa mi dajte

Kriknuo je jedan ljubitelj cvetova

Bio je srdit

Tada je postao

Još veći ljubitelj smilja

i naredio konačni marš

ka dolini cveća

 

Kada su stigli u obećanu zemlju

Iz smilja beše iščileo miris

 

Što ih nije sprečilo

Da ga strastveno ljube

 

 

 

author-avatar

O autoru Milena Stanojević

Rođena 23. aprila 1984. u Kragujevcu. Živi i radi u Beogradu. Diplomirala je na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu, na katedri za Srpski jezik i književnost. Piše prozu, poeziju, eseje, kao i književne i filmske prikaze. Radove je objavljivala u brojnim domaćim i regionalnim časopisima i portalima, među kojima su: Kulturni dodatak Politike, Koraci, P.U.L.S.E, Kult, Tvoj magazin, Filozofski ogledi, Književna radionica Kordun, Čovjek časopis, Strane, Srebrni vijenac, Kuš, Crte i reze, Sinhro, kao i u magazinu Putuj sigurno (putopisi). Dobitnica je više nagrada. Autorka je zbirke priča Na korak do cilja. Pored književnog rada, bavi se plesom (argentinski tango, latino i standardni plesovi) i zainteresovana je za film, psihologiju i prirodu.