Poezija

Druga strana

Kasno

Ono šta shvatam u svojim dvadesetim
U dvehiljadidvadesetim
Kad je već prezrelo i kad se
Zemlja raspukla da više ne daje ništa
Shvatio je pre pola veka
Video je slike, otrov i sonu kiselinu
Što iz očiju ne daju suzama da idu
Leđa i drugu stranu podočnjaka
Kožu što se skupila pod kosom
Od tršavih predela
Zgarište bez pepela
U gradu bez obzira
U selu bez njiva i traktora
Još tada je mogao dok je mirisalo
Da oseti zadah
U cvećari napretka

 

 

 

 

 

 

Iznenađenje

Glas potpuno mio
Plesao je preko telefona
Kao da mi priča da sam pobedio
Da sam dobio sve što sam želeo
Kaže kako nije prošlo
Kako je još sve loše
Da ništa od mene nije ostalo
I da treba da odem

 

 

Dva kangala

Poznavao sam tu kapiju
Iskradao se kad bih bežao
Lupao je iz sve snage
Kad bi se ker odvezao
Nisam mu verovao
Mogao je s bilo kim
Da ga više ne vidim
Da dođe kući pocepan
Zamoren i gladan
Položen na šivaći sto
Spreman da bude krpljen
Uspavan i okružen nadom
Da ćemo ga videti
Bio je mlad i nije znao
Da kapija štiti
Nas od njih

 

 

 

Daj, daj

Kako bi bilo dobro da imam stan
Da živim sam
I stan da bude u centru
Iznad kafića u kom pijem kafu
Da srećem ista lica iz tog kafića
Dok glancam šolju espresa
Svakog jutra
Ulica neka bude zelena
Puna asfalta i drveća
Krošnji nadvijenih
Tako da se nebo ne vidi
I stan
Neka bude mali, skučen
Taman
I neko kuče da ga izvodim
Kad hoće da čučne
Molim vas

 

 

 

 

Print

Na majici je pisalo pussy
Kad se slova ponavljaju, to je dobro
Znači da je na engleskom
Da zvuči otmeno
Nisam se vratio da proverim
Bio sam mali za dobre stvari

 

 

 

author-avatar

O autoru Jovan Milošević

Rođen je u selu Milive pored Despotovca, a od 2019. godine živi u Švedskoj, gde trenutno studira kompjuterske sisteme na smeru Veštačka inteligencija.