Poezija

Frankofona poezija

Nacionalna poezija

 

Complaintes d’esclave (Massillon Coicou)

 

I

Pourquoi donc suis-je nègre ? Oh ! pourquoi suis-je noir ?

Lorsque Dieu m’eut jeté dans le sein de ma mère,

Pourquoi la mort jalouse et si prompte au devoir

N’accourut-elle pas l’enlever de la terre ?

 

Je n’aurais pas connu tous ces tourments affreux ;

Mon cœur n’aurait pas bu tant de fiel, goutte à goutte,

Au fond de mon néant, oh ! je serais, sans doute,

Moins plaintif, plus heureux.

Mon Dieu m’a condamné, le sort doit me poursuivre,

De mon sang, de mes pleurs, il faut que tout s’enivre !…

 

II

Pourquoi donc suis-je nègre ? Oh ! pourquoi suis-je noir ?

Lorsque Dieu m’eut jeté dans le sein de ma mère,

Pourquoi la mort jalouse et si prompte au devoir

N’accourut-elle pas l’enlever de la terre ?

 

Car libre, l’oiseau vole et redit ses concerts ;

Car libre, le vent souffle au gré de son caprice ;

Libre, l’onde limpide, harmonieuse, glisse

Entre les gazons verts.

Esclave, il n’est pour moi nul bonheur, nulle fête,

Et je n’ai pas de place où reposer ma tête.

 

III

Pourquoi donc suis-je nègre ? Oh ! pourquoi suis-je noir ?

Lorsque Dieu m’eut jeté dans le sein de ma mère,

Pourquoi la mort jalouse et si prompte au devoir

N’accourut-elle pas l’enlever de la terre ?

 

Quand la voix du colon prend son lugubre accent,

Quand siffle sur mon front sa flexible rouchine,

Si j’ose tressaillir en lui tendant l’échine,

Il me bat jusqu’au sang.

Et si, quand le fouet plonge en ma chair qu’il déchire,

J’invoque sa pitié : j’entends le maître rire !…

 

IV

Pourquoi donc suis-je nègre ? Oh ! pourquoi suis-je noir ?

Lorsque Dieu m’eut jeté dans le sein de ma mère,

Pourquoi la mort jalouse et si prompte au devoir

N’accourut-elle pas l’enlever de la terre ?

 

Cette nuit, cependant, j’ai vu la Liberté !…

L’esclave ne dort pas, mais un labeur sans trêve

M’ayant brisé les os, j’ai joui de ce rêve

Que l’on m’a tant vanté :

J’étais libre, j’errais, comme le maître, allègre,

Ayant l’espace à moi ! Mais non, Dieu m’a fait nègre…

 

V

Pourquoi donc suis-je nègre ? Oh ! pourquoi suis-je noir ?

Lorsque Dieu m’eut jeté dans le sein de ma mère,

Pourquoi la mort jalouse et si prompte au devoir

N’accourut-elle pas l’enlever de la terre ?

 

Où donc es-tu, toi-même ? On m’a dit que, d’en bas,

Lorsqu’une âme qui prie est souffrante et sincère,

Vers toi qu’on nomme, ô Dieu ! peut monter sa prière :

Et tu ne m’entends pas !…

La prière du nègre a-t-elle moins de charmes ?

Ou n’est-ce pas à toi que s’adressent les larmes ?

 

VI

Pourquoi donc suis-je nègre ? Oh ! pourquoi suis-je noir ?

Lorsque Dieu m’eut jeté dans le sein de ma mère,

Pourquoi la mort jalouse et si prompte au devoir

N’accourut-elle pas l’enlever de la terre ?

 

Ah ! Si tu m’entends bien, tu dois aussi me voir.

Si je blasphème, hélas ! tu vois bien que je pleure ?

Tu sais, toi qui sais tout, que je souffre à toute heure,

Parce que je suis noir !

Eh bien, oui, trop longtemps j’ai souffert sans mot dire.

Seigneur, pardonne-moi si j’apprends à maudire !

(zbirka : Poésies nationales.)

 

 

Prevod pjesme – Complaintes d’esclave (Massillon Coicou)

 

Prevod pjesme Complaintes d’esclave priredila Katarina Budrak, studentkinja francuskog jezika i književnosti, Filološki fakultet, UCG

 

Jadikovka jednog roba

I

Pa što sam ja crnac? Oh! Zašto sam ovako crn?

Kad me Bog takvog baci u utrobu majke moje,

Što nije, ta podmukla i nestrpljiva smrt

Došla tada po svoje?

 

Ne bih poznavao onda sve te strašne muke;

Kap po kap gorčine, moje srce ne bi pilo,

U dubini ništavila, oh! bez sumnje bih se,

Manje žalio, srećniji bio.

Ali Bog me je osudio, sudbina me mora goniti,

Moja krv, moje suze, sve se mora opojati!…

 

II

Pa što sam ja crnac? Oh! Zašto sam ovako crn?

Kad me Bog takvog baci u utrobu majke moje,

Što nije, ta podmukla i nestrpljiva smrt

Došla tada po svoje?

 

Jer slobodna, ptica u letu pjeva cvrkutom svojim;

Dok slobodni, vjetrovi duvaju u hiru;

Slobodne, bistre vode teku,

Poljima zelenim.

Biti rob, za mene nije sreća, nije zabava,

I nema mjesta da mi počine glava.

 

III

Pa što sam ja crnac? Oh! Zašto sam ovako crn?

Kad me Bog takvog baci u utrobu majke moje,

Što nije, ta podmukla i nestrpljiva smrt

Došla tada po svoje?

 

Kada glas kolona poprimi ton preteći,

Kada počne da zviždi po tijelu bič,

Ako se usudim i na sekund zadrhtim,

Tuče me dok ne iskrvarim.

I dok moleći prizivam njegovo sažaljenje,

Cepajući mi kožu, čujem kako se smeje!

 

 

IV

Pa što sam ja crnac? Oh! Zašto sam ovako crn?

Kad me Bog takvog baci u utrobu majke moje,

Što nije, ta podmukla i nestrpljiva smrt

Došla tada po svoje?

 

Međutim, noćas, spoznadoh Slobodu!

Rob ne spava, ali neprekidan rad

Zanjiha mi čula, pa zaspah na poslu

Sanjajući čuda o kojima slušah:

Bio sam slobodan, lutao, kao gospodar se veselio,

Imajući prostor, svoj! Ali ne, crnog me je Bog stvorio…

 

V

Pa što sam ja crnac? Oh! Zašto sam ovako crn?

Kad me Bog takvog baci u utrobu majke moje,

Što nije, ta podmukla i nestrpljiva smrt

Došla tada po svoje?

 

Ta gdje, gdje si ti? Rečeno je da odavde,

Kada iskrena duša pati, njena molitva ka tebi stiže,

Tebi, koga prizivamo, Oh Bože!:

Ali, ti kao da ne čuješ me!…

Da li molitva crnca ima manju važnost?

Ili naše suze ne stižu u tvoju stvarnost?

 

 

VI

Pa što sam ja crnac? Oh! Zašto sam ovako crn?

Kad me Bog takvog baci u utrobu majke moje,

Što nije, ta podmukla i nestrpljiva smrt

Došla tada po svoje?

 

Ah! ako me dobro čuješ i vidjeti me moraš.

I dok bogohulim, avaj! zar ne vidiš da plačem?

Ti, koji sve znaš, sve vreme moje patnje,

Samo stoga što sam crnac!

Da, tako je, bez reči i u tišini predugo sam patio.

Gospode, oprosti mi što sam da proklinjem naučio!

(zbirka: Nacionalna poezija)

 

Lirska poezija

 

 

Philtre (Massillon Coicou)

 

Ce qu’on appelle charme, ou sortilège ou philtre,

Et qu’on croit nous mouvoir jusqu’à nous rendre fous,

Est parfois dans un mot, dont la douceur s’infiltre,

Subtile, en tous les sens ; dans un rien, voyez-vous !

 

Pour vous parler de moi, pour ne vous citer qu’elle,

Ce qui fait que je l’aime, à n’y pouvoir tenir,

C’est l’exquise façon, la grâce avec laquelle

Elle dit… rien qu’un mot, en me voyant venir !

 

Et que d’autres, déjà – dont pourtant je n’ai cure –

M’ont dit sur tous les tons et redit ce nom-là ;

Mais, jusqu’à ce degré, nulle ne me procure

Ce feu courant au cœur en tous les plis qu’il a !

(Passions.)

 

 

Prevod pjesme – Philtre (Massillon Coicou)

Prevod pjesme Philtre priredila je Sara Blečić, studentkinja francuskog jezika i književnosti, Filološki fakultet, UCG

 

Ljubavni napitak

 

To što zovemo čarolija, magija ili ljubavni napitak,

I do ludila nas dovede za jedan trenutak,

U jednoj riječi počiva, koja blagošću plijeni,

Prefinjenoj, u svakom smislu; u sitnici, po meni!

 

I da vam se povjerim, to je nešto u riječima njenim,

Što me tjera da je neizmjerno volim,

To je ljupkost, divno ophođenje milo

Kada … jednu jedinu riječ izgovori, spazivši me da dolazim!

 

I mada su druge – do kojih mi nije stalo –

Mnogo puta ime to isto šaputale milo,

Do sada ni zbog jedne ovako duša zaigrala nije

Vatrenim otkucajima kojima srce moje bije!

 

Billet doux (Massillon Coicou)

 

Hier, tu me demandais, d’un petit air candide,

Ce que c’est qu’un baiser. Or, durant deux longs jours,

J’ai scruté mes pensées, comme un homme sordide

Compte et recompte l’or qu’il entasse toujours,

 

Et je n’ai rien trouvé !… J’ai même voulu lire

Sous le dôme du ciel aux grands feuillets d’azur

Et je n’ai rien trouvé de bien beau pour te dire

Ce que c’est qu’un baiser !…N’est-ce pas que c’est dur ?

 

Et pourtant, si tu veux, m’Amour, que sur ta bouche

Ma bouche qui frissonne aille se poser,

Tu sentiras ton cœur, pris d’un transport farouche,

Bondir : et tu sauras ce que c’est qu’un baiser !

(Passions.)

 

 

Prevod pjesme – Billet doux (Massillon Coicou)

Prevod pjesme Philtre priredila je Sara Blečić, studentkinja francuskog jezika i književnosti, Filološki fakultet, UCG

 

Ljubavno pismo

 

Juče si me nevino upitala,

Poljubac šta je. Duga dana dva,

Po mislima prebirah, kao čudan čovjek ja,

Koji iznova broji zlato što nagomilava,

I ne nađoh ništa!… Htio sam da pročitam

Sa plavetnih stranica pod nebeskim svodom

Ali ne nađoh ništa zgodno

Da ti kažem ljubav šta predstavlja!… Nije li teško?

 

A ipak, ako hoćeš, ljubavi, da na usne tvoje

Priđu i odmore se malo drhtave usne moje,

Osjetićeš kako srce tvoje, žarkom strašću obuzeto,

Zaigraće: i tada znaćeš, poljubac šta je to.

 

Prevodioci su studenti Filološkog fakulteta Univerziteta Crne Gore: Danilo Bogojević,

Tijana Drobnjak, Sara Blečić,

Kristina Đurović, Katarina Budrak.

 

 

author-avatar

O autoru Masijon Koaku

Massillon Coicou (1867–1908) Masijon Koaku objavio je 1892. svoju prvu zbirku poezije Poésies nationales. Imenovan je za sekretara Legacije Haitija u Parizu 1900. godine gdje je objavio dvije zbirke poezije: Passions i Impressions (1903) dok je u pozorištu Cluny postavio svoju predstavu Liberté. Po povratku na Haiti, Koaku osniva književni i filozofski časopis L’Œvre (Djelo) i otvara biblioteku Amica (nosi ime njegove majke) koja će kasnije biti nazvana Biblioteka Koaku a čija je vokacija bila da podrži književne početke omladine. Predavaće filozofiju, baviće se pozorištem te će postaviti predstave: Liberté, L’Empereur Dessalines, Vincent et Paul. U časopisu Le Soir (Veče) objaviće svoj roman La Noire (Crnkinja). Bio je veoma popularan među omladinom. Sonet Billet doux (Ljubavno pismo) jedno je od njegovih najpoznatijih lirskih ostvarenja u kome na zanimljiv, duhovit, šarmantan i delikatan način govori o ljubavi iako, Pradel i Pompilis smatraju da je tu riječ samo o površnoj ljubavi u njenoj najnevinijoj formi (442). Koakuov život će se tragično završiti, strijeljan je sa dvojicom svoje braće nakon pokušaja političkog prevrata 1908. (Berrou et Pompilus, 1975: 425). Literatura: Berrou F. Raphael et Pradel Pompilus (1975). Histoire de la littérature haïtienne illustrée par les textes, Tome I. Edition Caraïbes. pp. 423–492. Tekst pripremila: doc. dr Sonja Špadijer

Back to list

Iz rubrike