Poezija

Senke nogu

ZNATNA STRAST I SUNCE

 

Helderlin još uvek nije spreman da peva

jer u njemu nema ljubavi.

Čitav život tragao za pravdom i svetlom

Zlatnim runom za kojim se množi i pesma sirena.

– Naći ćeš ga jedino ako izađeš na more,

Kaže mudrac kad se u podne obrati suncu

toj znatnoj strasti,

da bi pevao, da bi vratio poverenju pesme.

U njemu nema ljubavi

Jer kako bi spojio čulnost i razum u rekvijem.

Pa opet,

opet će se pojaviti more.

U prvoj rupi sunca kroz oblake

oružje još živog

vrišteći u pažnji šišarke

Ne sećam te se tamo.

morao je da se preseli

pauk krstaš špijunira s visine.

Nije znao da ono za čime se dugo traga postaje besmisleno.

 

 

 

ITALIJANSKO

 

Koja si ti reč?

Ta kafa američka, u Rimu kafe lungo

tako crna, vrela i duga s mlekom, za gospođu,

produženi espreso.

Koja žena?

Neskafa sa mlekom u visokoj staklenoj čaši?

Kapućino?

Nisam kao moje drugarice, još ne znaš.

Pričala bi ali nikog ne razumeš

A ne želiš ni da se oslobodiš

još voliš taj bol što vezuje srce

jer želi da te učini više svesnom

da imaš para za kafu, za ljubavnika, kožnu tašnu

l’Italiano.

Španske stepenice gde si u mnoštvu.

Najtiše mesto, najpraznije mesto, najusamljenije

podseća na tugu.

Samo nam treba ćaskanje jer sve je već rečeno.

Reč sam melodična što ujeda.

Kafa s mlekom.

 

 

 

OTKRIVAČKA

 

Nadrealistički slikar prestao da crta,

vinskom pesmom zalivao hodnike noći

zavitlio pesmu

I ostavio samo mesečev mrak.

Slikarsko platno spaljuje tajnu

ostavlja prošlo za sobom

poezija otvara vrata sveta

noćomorna

 

izaziva talase moja nova poezija

svet je nesiguran

srećna osama svijača vunice

zlatne igle

pletu niti novog predela

otkrivačkog zemljogovora

 

 

 

 

SENKE

 

Mladolika i sa 60

oblači izazovne melodije

kavez sa jednim: Zašto?

Skup nevažnih usamljenosti

Uhvaćena u krug pohote

zauzima mesto odakle farovi senki kupaju okružje

dok se ne izgube izdužene senke nogu

reči koje očajavaju,

a tu su i priče u povlačenju

zvezde koju kao surova istorija

zauzima mesto zauzima žuti far noge

ćaskaju reči zbog kojih se noći crveni

Zašto da ne?

Bilo ova pesma horova

U letnjim vrelim uvalama

Bilo talasi na stenama

rado spavaju na njenim obrazima

mladolike melodije

očima šalje najmanje svetlo

I mami.

author-avatar

O autoru Slađana Milenković

(Sremska Mitrovica, 1973) srpska književnica, naučnica i novinarka. Filozofski fakultet Odsek jugoslovenske književnosti i srpskohrvatski jezik završila je u Novom Sadu. Na istom fakultetu je magistrirala i kasnije doktorirala srpsku književnost. Piše poeziju, naučne studije, prozu, eseje i književnu kritiku. Pesme su joj nagrađivane i prevedene na engleski, nemački, turski, poljski, japanski, rumunski, bugarski, španski, makedonski itd. Objavila je zbirke poezije: „Jutro zaspale srne“ (1994), „Goniči snova“ (1995), „Potpis sna“ (1997), „Drugim rečima“ (2014), „Hounds Of Dreams - Goniči snova“ (2016), „September city“ izbor poezije na poljskom jeziku (Krosno, Poljska, 2019) i „Kroz trepavice sipam tugu“ (2022). Glavni i odgovorni urednik je Časopisa za nauku, kulturu i umetnost „Sunčani sat“. Objavila je knjigu intervjua sa poznatim ličnostima „Živa reč“ (2013) i danas uređuje jutjub kanal svojih autorskih TV emisija Živa reč emisija. Član je Udruženja književnika Vojvodine, Udruženja književnika Srbije i Udruženja novinara Srbije.

Back to list

Iz rubrike