Proza

Vrlo kratka priča

EPIZODA SA GOSPOŽOM DAFINOM

 

Gospoža Dafina, posljednje siroče literature, korakom koji ne misli, a time i ne zna, ulazi u market. Lijep početak, pomisli gospoža. Doista lijep početak, pomisli čitalac. Doista lijep prezent, pomisli autor. Gospoža Dafina, u čizmama malinove boje, toga majskog popodneva 2024. ulazi u market. Narečena godina neće biti jedna od onih koje će ući u istoriju, pomisli gospoža Dafina. Da je godina četrdeset osma, ili osamnaesta, ili godina osamdeset četvrta, pa hajde da se radujem, mislila je gospoža Dafina. Ovako, zna gospoža Dafina, a zna i autor, smjestiti bilo kakvu, pa i ovu sotiju, u beznadežnu godinu 2024. ne znači ama baš ništa. Jer, dovraga, šta će gospoža Dafina, u čizmama malinove boje, u objektu kakav je market i godini kakva je 2024. Sa ciljem, draga rodbino. Ona je tu sa pripovjedačkim ciljem.

Sinoć sam bio na predavanju M. Drinčića.  Lijepo je govorio o arhetipskom čitanju. Naravno, poštovani čitaoče, arhetipsko čitanje je prevaziđena ujdurma hermeneutike. Bili smo tihi, što jeste jeste. Bili smo tihi, čitav sat.

Gospoža Dafina, dakle, u čizmama malinove boje ulazi u market. Jedan momak, za koga bi se moglo kazati – između ostalog – da je vrli, staje do nje i bulji joj u čizme. Šta će čizme malinove boje na blijedom ovom liku, pomisli mladić. Šta će momak koji bulji u moje čizme, pomisli Gospoža. Market je bio pun svega – kao lijepe vreve, kao kolonijalne robe i kao sniženja. Sve, dragi čitaoče, kao što vidiš, ide ka srećnom kraju.

Pretvarao sam se da ne razumem ulazak novih vernika, mada sam, kroz dim tamjana, jasno razabrao u polumraku ćelu druga M. i čekinjastu kosu građanina Erioa.

Tako je govorio Kiš. Mada, ako hoćemo pravo, jednu riječ sam zamijenio drugom riječju. Djelovala mi je zabavnije.

Ove čizme su mi odnekud poznate, pomisli mladić.

Odnekud je dopirao zvuk potpetica – kao neko cingaranje. Gospoža se primicala gondoli sa instant supama.

Napolju je tekla gorekazana godina.

Svijet se raseljavao u tekst.

Napomena autora, u četiri tačke:

  1. M. Drinčić je stvaran lik.
  2. Gospoža Dafina je nestvaran lik.
  3. Mladić je iz Pavinog Polja.
  4. Godina 2024. je od onih godina u kojima propadaju carevine.
author-avatar

O autoru Radoman Čečović

Rođen sam 20. aprila 1979. godine, u Pavinom Polju. Pet dana prije mog rođenja Crnu Goru je zadesio užasni zemljotres – sve sam skloniji pomisli kako sam na svijet došao uz tektonske fanfare i radost samog Zevsa. Osnovnu školu pamtim po učitelju, nastavniku književnosti i traumatičnom prelasku iz osamdesetih u devedesete. Dakle, vidio sam rezerviste, masovne sahrane i ratne profitere. Tih godina mnogo sam čitao, najčešće bez reda i razumijevanja. Objavio sam dvije knjige pjesama – Krivotvorene pjesme (2011), Podzemne vode (2023) i jednu knjižicu kratkih priča Priče o malim i velikim čudima (2014. sa Kemalom Musićem). Sve češće pomislim kako je svaka biografija samo paragraf u nekrologu. Radim u školi, kao nastavnik književnosti.

Back to list

Iz rubrike