Blog
Nebeske rane
***
Skoro će iz nebeske rane
Purpurna briznuti zora.
Zlato noći – mećave
Pahuljama lišća gore.
Vidim: sazvežđa – kićanke,
Neba pobedonosne zastave,
Metalni zveket te slave.
Udara listopad u bubnjeve
Lišćem tananog govora:
Skoro će iz nebeske rane
Purpurna briznuti zora.
![author-avatar](https://eckermann.org.rs/wp-content/uploads/2023/01/mandeljsatm.jpg)
O autoru Roaljd Mandeljštam
(1932 – 1961) Izuzetna je i blistava poetska ličnost. Uz Stanislava Krasovickog najznačajnije ime ruske andergraund poezije. Pedesetih godina 20. veka po lenjingradskom književnim krugovima se prepričavala legenda o jedinstvenoj pojavi, noćnoj lutalici koji sa drugovima sličnim njemu čita fantastičnu poeziju. Ukleti pesnik koji je prošao i doživeo svu golgotu sovjetske epohe: glad, rat, blokadu, beskućništvo i bolest, tuberkuloza. I njegova poezija i njegov život jesu odgovor i izazov neživotu koji ga okružuje i ograničava. Okrenut je tradiciji Bloka, Gumiljova i Osipa Mandeljštama. Značajno je uticao na svoje prijatelje pesnike s kojima je tesno sarađivao krajem četrdesetih godina. Za sobom ostavio veliko lirsko nasleđe. View all posts by Roaljd Mandeljštam