- – Pjesnici tvrde – bila usamljena ili besmislena, nijedna bol nema granica!
- – Pjesnici tvrde da je u beskraju univerzuma sadržana misterija našeg svijeta, i da je u toj
misteriji sadržana tajna življenja, a da u toj tajni treperi ljudska poezija – jedno bez drugog ne može.
- – Pjesnici tvrde da se harmonija univerzuma, planete, života i ljudi ne može zamisliti bez
zajedničkog sklada življenja – bez tog načina opstanka u svijetu kojim čovječanstvo prestaje da bude prijetnja samom sebi. I ostalima.
- – Pjesnici tvrde da su se pod vladavinom trenutne sile, pod mačem njene slave iznjedrila iskušenja koja prijete našem postojanju na ovoj planeti, da od tada svako krhko biće što postoji pod nebom ima pravo, obavezu da se te sile oslobodi i da na taj veoma humani, ili čak još više humani način teži njenom uništenju.
- – Pjesnici tvrde da je odlaziti i vraćati se, obilaziti obale svijeta pjesničko Pravo, odnosno kultura koja se uzdiže iznad svih postojećih prava što teže da zaštite najdragocjenije od našeg ljudstva; da je odlaziti i dolaziti, vraćati se, obilaziti, počast onima kojima odlazimo i svraćamo; da je to slava ljudskoj istoriji i cijeloj zemlji svojom energijom i snovima. Svako može da odluči da živi tu slavu. Svako se jednog dana može naći u prilici da je doživi ili ponovo proživi. I svako se, snagom djelovanja i postojanja, obavezuje da će o njoj brinuti iznad svega.
- – Pjesnici tvrde da kada je riječ o individualnim ili grupnim, među-državnim, među-narodnim, među-svjetovnim migracijama, nijedna kazna ne bi smjela da bude određena bilo kome i iz bilo kakvog razloga, i da nijedan prekršaj solidarnosti ne bi smio da bude dostojan
- – Pjesnici tvrde da su rasizam, ksenofobija, neobaziranje na drugog koji dolazi, prolazi, pati i doziva nepristojnosti koje su u istoriji čovječanstva prokrčile put samo istrebljenjima, i da je ne dočekati, čak i iz opravdanih razloga, onog koji prolazi, pati i doziva, krivično djelo.
- – Pjesnici izjavljuju da bezbjednosna politika koja dopušta da ljudi umiru i koja uskraćuje lične slobode u ime Poretka, protivurječi principima Bezbjednosti koja jedino može da bude zagarantovana neotuđivom, nedvosmislenom primjenom Osnovnih ljudskih
- – Pjesnici izjavljuju da bi se nacionalni ili nadnacionalni Ustav koji ne bi predviđao procedure prihvata onih koji prolaze, koji dolaze, koji dozivaju i mole, protivio Bezbjednosti
- – Pjesnici izjavljuju da nijedna izbjeglica, niti lice koje je u potrazi za azilom, migrant iz nužde, dobrovoljni iznanik, nijedan poetski izgnanik, ne bi mogao da se pojavi bilo gdje na ovom svijetu a da nema – ne jedno lice, već sva lica, ne jedno srce, već sva srca, ne jednu dušu, već sve duše.
Neka on stoga bude oličenje Istorije svih naših istorija i neka postane apsolutni simbol ljudskog dostojanstva.
- – Pjesnici izjavljuju da nikada više na ovoj planeti čovjek neće kročiti na tuđu zemlju ‒ svaka zemlja biće mu domovina ‒, neće ostati na marginama građanstva, osjetiće milost svakog građanstva ‒, koje će mu, brižljivo čuvajući različitosti svijeta, omogućiti da se prikloni kulturi koja mu odgovara.
- – Pjesnici proglašavaju da se, bez obzira na okolnosti, nijedno dijete neće roditi otuđeno od djetinjstva; da je djetinjstvo so naše zemlje, tle našeg tla, krv svake krvi, da je djetinjstvu svuda dom, kao što je strujanju vjetra, huku oluje, udaru groma, da je važnije od svega, čitavo i građansko od početka.
- – Pjesnici proglašavaju da je sada cijeli Mediteran mjesto počasti onima koji su tamo poginuli, čije obale počivaju na slavnom luku, otvorenom vjetrovima i najfinijim svjetlima, ispisujući svima riječi dobrodošlice, na svim jezicima, u svim pjesmama, i te riječi čine etiku po kojoj živi ovaj svijet.
- – Pjesnici proglašavaju da granice ne predstavljaju ništa drugo nego granicu ritmova i ukusa, koje ne suprotstavljaju već ujedinjuju, koje razdvajaju jedino da bi spajale, i da na njima zbog
toga nijedan kerber niti krijumčar neće stražariti, i da nijedna želja zbog njih neće ispaštati.
- – Pjesnici proglašavaju da su sve Nacije uzajamno povezane, suverene ali solidarne, da o svima brinu i da su odgovorne za sve koji se nađu pod njihovim okriljem.
- – Braćo migranti, po svijetu raseljeni i oni koji ste ga naseljavali prije nas, pjesnici tvrde u vaše ime da će se zajednička borba protiv surovih sila hraniti i najmanjim impulsima. Da je svačiji trud u običnoj svakodnevnici. Da je bitka jednog bitka svih nas. Da sreća jednog počiva na trudu i milosti ostalih, da je na nama da stvorimo svijet gdje se ono što širi i pomjera granice baš tamo, preko svih zidova i prepreka, transformiše u stotine i stotine i stotine miliona svitaca! – jedan da nadu drži nadohvat ruke svima, a ostali da osiguraju snagu ove ljepote u borbi protiv neprijateljskih sila.
Prevod odlomka Déclaration des poètes, iz romana Frères migrants Patrika Šamoazoa (Patrick Chamoiseau, Frères migrants, 2017, Seuil) nastao je u okviru studentskog projekta Filološkog fakulteta u Nikšiću. Autorska prava pripadaju autoru originala.
Prevodioci:
- Tijana Dronjak, studentikinja francuskog jezika i književnosti na Filološkom fakultetu u Nikšiću, UCG, prevela je članove 1 do 7, kao i član 16.
- Sara Blečić, studentikinja francuskog jezika i književnosti na Filološkom fakultetu u Nikšiću, UCG, prevela je članove 8 do 11.
- Danilo Bogojević, student francuskog jezika i književnosti na Filološkom fakultetu u Nikšiću, UCG, preveo je članove 12 do 15 preveo.
Tekst pripremila doc. dr Sonja Špadijer, Filološki fakultet, UCG.
